Vele da je prijeki lijek za čukljeve na nogama da sitno isjeckate bijeli luk, dodate lozovače, meda i maslinovog ulja; sve to strpate u teglu, dobro izmućkate i pustite sedam dana da odstoji, da se stvori tečnost nepoznata ostatku svijeta, te da to previjate ujutru i uveče na čukljeve i umotate nogu u gazu. Baš ovako se pričaju suludnjački recepti. U jednom dahu, u jednoj rečenici, sa namjerom da storitelera slučajno niko ne prekine dok propovijeda navodno toliko puta provjereni narodski recept. Prijeki lijek, tako se to zove, kao prijeki sud. Ipak ovo nije preporučljivo praktikovati. Nikad.
Stavlja se nož djeci pod dušek da se odagnaju košmari i zle sile, telefonom se savijaju pupkovi, uklanjaju čmičci i ko zna što sve ne. Nešto je bolje i ne znati, jer svega ima. Ima naroda koji u tišini doma svoga praktikuje da se popiša na šal, pa ga zamota oko vrata da mokraća izvuče gnojnu anginu iz krajnika. To je tek čaroban izraz, “da izvuče“. Izvlači se gnoj, temperatura, safra, kletva, glavobolja, svašta može da se izvuče. Kao pijavicama Bata Stojković u filmu Sabirni centar dok maestralno glumi nadriljekara, zato mi katkad zaigra srce kad vidim da javno i jednostavno ljudi poput Milana Tarota izvuku pare od suviše sujevjernih ljudi, ne od sirotinje lakovjerne, već od onih kojima nije grijeh izvući novac iz džepa.
Narodu nije bitno što ko veli, već samo da se lako povjeruje u to što se veli. I prije će narod da povjeruje nekom sklepanom sajtu i nadriljekaru koji se dernja, ili kakvom teoretičaru zavjere koji ima dokaze samo ih nije tog dana donio u tv studio, nego pristojnom ljekaru koji je specijalizirao, gulio godine i godine medicine i koji zna što priča i zašto podržava vakcine. Povjerovaće narod doktoru samo kad dođe do krajnje ure, prečesto kad je prekasno. Nažalost je tako.
Izvlači se iz naroda ovih dana još nešto, izvlači se na viđelo i to koliko je ljudi podložno apstraktnim receptima protiv virusa Covid-19. I to koliko je ljudi spremno da tvrdi kako su eto baš oni bili ti koje “oni što žele da zavladaju svijetom“ nisu uspjeli prevariti! Previše imamo raskrinkavača svjetskih zavjera po glavi stanovnika. Čipovanje je bilo in priča osamdesetih godina, ali ne i danas u doba kad svi šetamo okolo makar po dva ili tri čipa, što na ličnoj karti, pasošu, SIM kartici i u kolima. Koliko samo pasa ima čipove u sebi, godinama se vraćaju gazdama zbog tih čipova. Ali neće niko nas uzeti za čipovane ovce! Ne precjenjujmo se, ne opet.
Trese se sve, od ekonomije do zdravstva, preko medija do politike, i naravno da se rađa po koji procjep. Bilo bi sjajno da ne upadamo baš u svaki, da zadržimo makar toliko razuma da nas ne pojede paranoja, da nas strah ne odvede na pogrešan put, da više vjerujemo onoj što na Konik sliva stra’ove nego epidemiologu sa diplomom i iskustvom.
Kod nas kad se dijete rodi, sva familija se digne da ne dozvoli prvih 40 dana ni majci ni bebici da preko praga nos pomoli, a sve zbog čuvene definicije “veli narod“.
Bilo bi sjajno da izdržimo i makar 40 dana karantina, jer ovoga puta zaista znamo zašto, jer nam kažu ljekari, nije samo da “veli narod“.
Bonus video:
