Dugo pratim dešavanja u Crnoj Gori i mogu reći da želja građana za promjenama (kada bi promjene stvarno bile ponuđene) nikada nije bila veća nego pred ove predsjedničke izbore. Želja građana za promjenama je velika; mislim da prelazi 55% ili čak 60%. Protiv tako snažne želje za promjenama, DPS i njegovi sateliti ne mogu dobiti predsjedničke izbore, ali će, zbog ovakve opoziciije, kandidat DPS ipak biti predsjednik Crne Gore! Poslije izbora opozicija će se žaliti na izborne mahinacije, pritiske, kupovinu glasova... Ne, dame i gospodo iz opozicije, kandidat DPS-a neće postati predsjednik zbog mahinacija (mahinacijama se može nadoknaditi 2-3% glasova, ali ne više od toga); DPS će dobiti predsjednika zato što ćete mu vi, ako ovako nastavite, pokloniti izbore. Imaćemo predsjednika iz DPS-a koji mjesto predsjednika nije osvojio na izborima, nego ga je od vas dobio na poklon.
Građani imaju razloga da budu duboko razočarani ponašanjem opozicije na samo 60 dana pred izbore. Mislim da građani, kao i ja, od opozicije ne očekuju nemoguće, niko od njih ne traži ono što ne mogu i nemaju (kao na primjer program i viziju preporoda Crne Gore), ali kao prvi korak, traži se minimum međusobnog uvažavanja i demokratičnosti u odlučivanju. Pročitah juče intervju poslanika Danilovića u Danu; nimalo nijesam blizak sa njim, ali je loše za Crnu Goru kada jedan od 39 poslanika opozicije (a sigurno nije jedini) kaže da je u potpunosti isključen iz procesa dogovaranja zajedničkog opozicionog kandidata ili kandidatkinje i da je informisan koliko i obični čitalac novina. Pita se čovjek ko su iza scene „majstori“ dogovaranja i kaže „Zar nije prirodno da sjednemo svi da se dogovorimo, a ne samo „odabrani”, a ja bih umjesto odabrani rekao samoodabrani.
Ponoviću rješenje koje sam već javno predložio, ali su ga svi prećutali.
Pomalo je zaboravljeno da je u Skupštini Crne Gore opozicija brojčano veoma jaka; 39 poslanika opozicije naspram 42 poslanika vladajuće koalicije. Ako iko ima pravo da, po uobičajenim demokratskim principima odlučivanja u Skupštini, odluči kome će cjelokupna opozicija dati podršku na predsjedničkim izborima, to su ovih 39 poslanika. Zato predlažem, da se hitno održi sjednica opozicionog dijela Skupštine, uz prisustvo svih 39 poslanica i poslanika. Bez obzira na ranije događaje i razmirice u opoziciji, elementarna odgovornost i briga za Crnu Goru zahtijevaju prisustvo svih 39 poslanika; crnogorska tragedija je poprimila takve razmjere da ne može biti opravdanih izostanaka.
U prvom dijelu zajedničke sjednice opozicionog dijela Skupštine treba po kratkom postupku usvojiti listu kandidata; na listi kandidata treba da se nađe svako koga predloži grupa od najmanje 5 poslanika opozicije; neka svako predloži koga hoće. Na listi bi trebalo da budu najmanje 3 kandidata, a ne treba bježati ni od 4 ili 5 kandidata.
U drugom dijelu zajedničke sjednice treba glasanjem izabrati zajedničkog kandidata. Zbog značaja odluke, za pobjedu treba tražiti dvotrećinsku većinu ukupnog broja opozicionih poslanika (dakle 26 od 39). Ukoliko u prvom krugu nema pobjednika, u drugom krugu treba glasati za dva prvoplasirana kandidata i za pobjedu opet tražiti istu dvotrećinsku većinu. Ako pobjednika nema ni poslije drugog glasanja, u trećem glasanju za pobjedu treba tražiti najmanje većinu svih poslanika (dakle najmanje 20 od 39). Mada je pobjeda 20:19 demokratski valjana, očekujem od opozicije da prije glasanja postigne dogovor da za pobjedu u trećem krugu trebaju najmanje 22 glasa od teorijskih 39. U najgorem mogućem slučaju, ukoliko ni i trećem krugu glasanja ne bude odluke, treba građanima predložiti 3 kandidata sa najvećim brojem glasova opozicionog dijela Skupštine, pa neka građani odluče ko će u drugi krug.
Ovakva zajednička, rekao bih istorijska, sjednica svih 39 poslanika opozicije bi bila snažna i ohrabrujuća poruka građanima i dala bi veliki kredibilitet podržanom kandidatu.
Vjerovatno će mi biti zamjereno što sam u ovom tekstu svu opoziciju stavio u isti koš. Znam, naravno, da ima boljih i gorih u opoziciji, ali u ovom sudbonosnom trenutku to nije važno. Svi zajedno, oni su tim koji igra odlučujuću utakmicu; izgube li tu utakmicu, za nesrećnu Crnu Goru je nebitno ko je igrao bolje a ko gore. Nije trenutak za pravljenje razlika kojih, naravno, ima.
Mnogi ljudi se čude zašto kao nezavisni kandidat dijelim „savjete“ opoziciji. Eventualno jedinstvo opozicije će sigurno smanjiti broj glasova koje ću ja dobiti, dakle dijelim „savjete“ koji meni smanjuju broj glasova - ali su dobri za Crnu Goru. Živimo u nesrećnom vremenu kada ljudi ne mogu da shvate da neko Crnu Goru i njen interes stavlja na prvo mjesto.
Pitaju me ljudi i da li ću ostati predsjednički kandidat ukoliko opozicija bude imala zajedničkog kandidata. Hoću, ostaću kandidat i ponuditi građanma jedini realni program i viziju preporoda Crne Gore. Vjerujem da će veliki broj građana shvatiti istinu da je glas za mene ustvari glas koji daje šansu Crnoj Gori. Sem toga, vjerujem da bih u drugom krugu glasanja 29 aprila, imao veće šanse od zajedničkog kandidata opozicije. Predstoji mi izuzetno teško kompletiranje 8.000 potpisa, a ukoliko uspijem u tome mislim da nijesam bez šansi za drugi krug. Poštovani građani, dajte šansu Crnoj Gori.
Bonus video:
