U novinarskim krugovima, s koljena na koljeno, prenosi se priča o Džavidu Nimaniju, predsjedniku SAP Kosovo i stricu mnogo poznatije Zane Nimani, koji je početkom 80-tih, u pokušaju da zaustavi objavljivanje informacija o studentskim demonstracijama, izgovorio - zaustavite taj Rojters.
Reakcija vlasti na posljednji izvještaj “Fridom hausa” (FH) “Nacije u tranziciji” prema kojem je Crna Gora pala sa “polukonsolidovanih demokratija” na nivo “hibridnih režima” upravo podsjeća na tu priču koja ima i druge, nešto starije verzije.
U našem slučaju, zaustavite ili uhapsite taj “Fridom haus”.
Kerberi crnogorske vlasti na različite načine su pokušali da anuliraju efekat ovog izvještaja - od adaptacije prevoda, preko tumačenja da su Srbija, Mađarska i Crna Gora žrtve zbog odnosa SAD prema kineskom “podmuklom uticaju na razvoj i funkcionisanje demokratskih institucija” u 29 posmatranih postkomunističkih država, do osporavanja objektivnosti autora tog izvještaja.
No, krenimo redom.
Crna Gora pada na listama FH od 2016. Osim ovog izvještaja, ova uticajna američka organizacija svake godine objavljuje i listu o slobodi u 195 zemalja.
Crna Gora je te 2016. iz slobodnih pala u grupu djelimično slobodnih zemalja.
Naredne godine Crna Gora je ostala “polukonsolidovana” demokratija, iako je autor izvještaja bio sadašnji gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković. Doduše, sa prosječnom ocjenom boljom za 0,04 u odnosu na izvještaj iz 2016.
Prosto, FH objašnjava ove, kao i svih ostalih godina - rejtinzi (država) odražavaju konsenzus FH, njegovih akademskih savjetnika i autora izvještaja, dok su mišljenja izražena u izvještaju autorska.
Mogli su Ivan Vuković ili koju godinu ranije ranije Draško Đuranović ukrašavati crnogorsku demokratiju, kao što su je mogli ružiti ove godine Vuk Maraš i Ana Nenezić, ali ocjene po kojima je Crna Gora u grupi “hibridnih režima” daleko od toga da su samo njihov zaključak.
Ali, kada je Emilo Labudović početkom 90-ih mogao izvještaje stručnjaka Svjetske banke nazivati “svetskom bandom”, zašto njegov nasljednik Andrija Nikolić sada ne može reći da su mišljenju FH doprinijele NVO “prepoznate kao protivnici vlasti, lišene objektivnosti i mjere u svojim kritikama”, uz zlokobni dodatak da - sa nekim percepcijama nijesu saglasni, ali ih primaju k znanju.
Vratimo se u blisku prošlost, u 2018.
Prvo je Evropska komisija (EK) u februaru objavila dokument rogobatnog imena - “Kredibilna perspektiva proširenja i pojačani angažman EU na zapadnom Balkanu”.
U njemu se navodi da Crna Gora i ostale zemlje zapadnog Balkana pokazuju “jasne elemente zarobljenih država, uključujući veze sa organizovanim kriminalom i korupcijom na svim nivoima vlade i administracije, kao i jaku povezanost javnih i privatnih interesa”. Ukratko, zarobljene države.
FH u aprilu te 2018. ne pati od birokratije, kao EK.
“Aleksandar Vučić i Milo Đukanović zarobili su svoje države, pretvarajući ih u mehanizme koji služe za jačanje njihovih partija”.
Crna Gora je i u svim prošlogodišnjim izvještajima međunarodnih organizacija zabilježila pad ili stagnaciju.
Nazadovala je na listama “Repotera bez granica”, što je nastavljeno i ove godine, “Transparency Internationala”, “Heritage fondacije”, Svjetske banke o lakoći poslovanja.
Na kraju, tu je i neformalna klauzula balansa u pregovorima sa EU kroz dva negativna neformalna dokumenta o stanju u poglavljima 23. i 24, te posljednji izvještaj Stejt departmeta o stanju ljudskih prava u Crnoj Gori.
Ivo Andrić je napisao:
“Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud u njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego ni svoju sopstvenu korist od očigledne štete”.
Ovogodišnji izvještaj FH je samo nastavak slobodnog pada crnogorske vlasti. Nije do “Fridom hausa”.
Nije krivo ogledalo što je vlast sve ružnija.
Nije ni lomljenje ogledala rješenje.
Lako se posiječete, a kažu i da je baksuzno.
Bonus video:
