Pola godine su briselski magovi sastavljali knjigu čarolija kojom će okamenjena kraljevstva Balkana ubrzano dovesti do Evrope. Šest mjeseci su hanovi i junkeri dočekivali zore po kancelarijama, tražeći prave riječi kojima će lokalne kalifate pretvarati u moderne demokratije. Pisali recepte za spremanje krupnih riba, snižavanje političkog pritiska i topljenje administracije. Bjehu toliko kreativni da poručiše i kako će već 2025. biti mjesta u Evropi za one se budu držali knjige. I poslaše Hana da prvi promoviše bestseler oduševljenoj balkanskoj publici. Dok je Aleksandar Beogradski skrušeno priznao da je došlo vrijeme za plaćanje cijene iz prošlosti, crnogorski prestolonasljednik se, gotovo i ne otvarajući knjigu, pohvali kako mu se kraljevina već ponaša kao članica, u mnogim aspektima. Dvorjani prihvataju evropske vrijednosti, a raja maše konsenzusom o sveobuhvatnim reformama. Kasnije, dok je ispraćao Hana na avion za Brisel, bez lažne skromnosti poruči i da će Montenegro u Uniju i prije 2025.
Dok se Hanu u avionu činilo da već osjeća miris krupnih riba spremljenih po briselskom receptu, nekadašnji podgorički knez pio je kafu u kancelariji velikog inkvizitora. Nemarno je čitao naslove o skorom hapšenju, a Spuž se činio dalek kao Aljaska. Kad mu sekretarica reče da nema potrebe da gubi vrijeme jer mu se bezuslovno vjeruje, ambasador u penziji ode u obilazak brojnih nekretnina po gradu. O stambenom prostoru u Bjelopavlićima sve manje je razmišljao i budvanski knez liječeći duševne boli knjigama i šetnjama po Kalemegdanu. Za strategiju nije ni pitao, da ne pogorša depresiju. Knjigu recepata za krupne ribe nije ni pogledao veliki inkvizitor, umoran od suđenja vojvodama i poštenim nacionalistima. Umor od suđenja i prepiranja sa inkvizicijom nijesu skrivali vitezovi Fronta sjedeći mirno u Sinđinom parlamentu. Zadovoljni što ih Han hvali zbog povratka u poslaničke klupe, požališe se jedino na progon njihove družine i na Sretena od Agencije koji prebira samo po računima opozicije. Dok su vitezovi mirno slušali kako bi „zarobljena država“ mogla u Uniju i do 2023, prinčevi građanske opozicije sjedeli su po strani i tražili predsjedničkog kandidata na svakodnevnim sastancima i vajber grupama.
Hanovu knjigu nije prelistao ni predsjednik parlamenta, zauzet doručkovanjem u Vašingtonu, ali je mladi poslanik Andrija iz predsjedničke stolice zaključio da je treba doživjeti kao podsticaj. Podignute obrve, poput gospodara, Andrija mudro oćuta opasku da se odluke suda moraju poštovati i kad ti se ne svide, a njegovi partijski drugovi nastaviše da stežu obruč oko Javnog servisa. Dok je briselski gost pojašnjavao da u knjizi postoji i recept za slobodu medija, čekajući konačno osvajanje dnevnika u sedam i po, kraljevi pisari nastaviše da intervjuišu svjedoke saradnike i provjeravaju u koje medije partije upumpavaju prljave eure. Briselske knjige nije se mašila ni ministarka Suzana ubijeđena da je partijsko zapošljavanje rekla kazala, a isto su mislili i tužioci zabavljeni izviđanjem direktora škola koji političkim rivalima nude posao pred izbore. Na Hanove opaske da u evropskom carstvu državna služba i partija ne idu zajedno, nije se osvrnuo ni ministar-ambasador dok je aplaudirao strategiji sa partijskih skupova u Briselu. Dok su strategiju čitali još samo NVO aktivisti i poneki zaludni novinar, ministar-ambasador je pojašnjavao da Unija ne driješi kesu kao Kina, nije efikasna kao Turska, niti sposobna da rješava probleme brzo kao Rusija.
Koliko prestolonasljednik, ni prosječan crnogorski birač nije se osvrtao na evropske knjige, svjestan da je do briselskih dvora daleko koliko i do murava. Umjesto da snuje ujedinjenu Evropu, nastavi da prebira po praznom novčaniku i bije nejač po kući kad se mjesec oduži. Osokoljen odbranom Berana i razgovorima opozicije o zajedničkom kandidatu za predsjednika, narod spali lutku gospodara kraj mora u Kotoru i nastavi da namiguje njegovim koordinatorima nudeći im glas ispod cijene. Glasovi su već odavno bili rasprodani u prepunim hodnicima agencija, sekretarijata i ministarstava, gdje srećniji birači jedu slane palačinke i mole boga da Brisel nikad ne pita za glomaznu administraciju. O receptima za topljenje administracije nijesu brinuli ni budući koalicioni partneri u Ulcinju i Beranama, a sve u nadi da će se poslije podjele kolača i za njihove najbliže naći poneka državna fotelja.
Dok su se administracija i partija spremale za nove izbore, prestolonasljednik je zavaljen u fotelju zamišljao Hana kako se po Briselu hvali bi se knjiga na Balkanu mogla primiti i prije 2025. godine. Za to vrijeme u jednom restoranu kraj Jelisejskih polja dva čovjeka u crnim košuljama nazdravljali su briselskim željama za oslobađanje „zarobljenih balkanskih država“. Ispijajući boce skupog vina, crnogorski i gospodar čitavog Balkana slikali su se za instagram lokalnog menadžera i kačili evropsku strategiju mačku o rep.
Bonus video:
