Ranjivost, bolje reći neodrživost ovakve crnogorske ekonomije bila je očigledna i prije korone, nezavisno od svjetskih ekonomskih kriza.
Izvjesni rast BDP-a poslije Referenduma dominantno je ostvaren na potrošnji, koja je u velikoj mjeri finansirana iz zaduženja Države, prodaje većine državnih resursa i vrijedne privatne imovine, ali i doznakama iseljenika, plata pomoraca, pomoći EU i drugih, sive ekonomije i raznog kriminala. Hvalimo se pride i sa oko 7 milijardi eura direktnih stranih investicija.
U istom periodu BDP je kumulativno porastao za oko 500 miliona eura manje od povećanja državnog duga, što znači da smo se zaduživali za promašene investicije i neproduktivnu potrošnju.
Statistika nam ne prikazuje DNP (društveni neto-proizvod), a to je novostvorena vrijednost u toku jedne godine, čime realno može da raspolaže društvo kao cjelina, a taj DNP po stanovniku je znatno niži nego u svim zemljama EU, pa i Rumuna, koji su onomad kod nas radili najteže fizičke poslove da bi preživjeli.
Gandi je naveo sedam stvari koje mogu uništiti Svijet, a sve se odnose i na Crnu Goru. Izdvojiću tri: bogatstvo bez rada, znanje bez karaktera, politika bez principa.
Isak Adižes, državljanin CG, svjetski cijenjeni savremeni ekonomista i dobar poznavalac naše zbilje, na nedavno pitanje novinara, može li se spriječiti propast crnogorske ekonomije odgovorio je “voz je već krenuo iz stanice“. To znači da se taj “voz” mora što prije zaustaviti, preusmjeriti na drugi kolosijek, kako ne bi završio u provaliji - bankrotu.
Za preusmjeravanje pogrešnog voza (ekonomije) potrebno je i znanje i samopouzdanje. Znanja za promjene ima i u ovoj Crnoj Gori, ali ga ne treba tražiti kod onih koji su tvorci postojećeg ekonomskog “čuda”. Jer, ako i imaju znanje nijesu imali karakter da to znanje primijene. Razlozi su manje bitni. Dijagnoza stanja je poznata i treba osmisliti rješenja. Vlada je najavila “Treći paket mjera” kao dugoročna rješenja posljedica korone i naslijeđenog stanja. Do sada viđeno ne daje nadu.
Taj treći paket treba podijeliti u dva dijela. U prvom treba usvojiti dobro osmišljene i argumentovane mjere kao osnov za neophodan ozbiljan zahtjev prema MMF-u i(ili) Svjetskoj banci za pomoć u otplati duga i ukupnu finansijsku konsolidaciju na duži rok. To će biti teška odluka aktuelne vlasti jer će prva mjera biti smanjenje potrošnje, bolje reći usklađivanje potrošnje sa realnim mogućnostima, a na prekomjernoj potrošnji i eksploatatorskoj raspodjeli je sazdana aktuelna crnogorska politička građevina. Izbori su na pragu, što dodatno uslovljava donosioca odluka. Odlaganje dogovora sa međunarodnim finansijskim institucijama samo će odložiti suočavanje sa stvarnošću, uz skupe posljedice.
Paralelno, u drugom dijelu “paketa” treba predložiti krupne strukturne, ne samo ekonomske mjere.
Odmah treba pristupiti izradi i donošenju Plana razvoja i Prostornog plana CG u skladu sa članom 82 i 100 Ustava. Do sada su usvajane razne separatne i međusobno neusaglašene agende razvoja, na kratak rok, nešto kao simulacija planiranja. U stvari te agende su često služile kao ozakonjenje već donijetih monopolskih odluka u ,,najužem kabinetu“.
Planiranje je imanentno svakom ozbiljnom društvenom sistemu. Planovi usmjeravaju razvoj, a ne sputavaju konkurenciju. Ali mi smo, po mnogo čemu, hibridno društvo, pa i po tome što naš surovi kapitalizam grade socijalisti. Ili se tako samo zovu.
Turizam, poljoprivreda i energetika, uz prateću laku industriju, su odmah iza II svjetskog rata, od stručnjaka prepoznati kao nosioci razvoja Crne Gore. Isto vrijedi i danas i te planove treba prilagoditi sadašnjim uslovima. Digitalizacija je samo neophodna alatka u postizanju toga cilja.
Zaustaviti nekontrolisanu ekspanziju aktuelnog surogat turizma, kojim se najvredniji prostori pored mora i na planinama koriste za izgradnju stanova-apartmana za prodaju, gdje se državno zemljište ustupa bez naknade ili u bescjenje, a nemilice se troši ionako oskudna komunalna infrastruktura. Praksa je da su zarade graditelja-investitora enormne, a gubici kasnijih korisnika (operatera) tih turističkih naselja takođe enormni, čak i onih najatraktivnijh. Društvena korist, tj. pozitivni neto efekti od čitavog tog blještavila i halabuke su mali i neadekvatni. Ne treba biti genije da, ako ti dozvole gradnju i prodaju 30.000 m2 apartmana u Miločerskom parku, ili pored Crnog jezera, staviš u džep najmanje 100 miliona eura.
Većina tzv. turističkih objekata izgrađena je suprotno Master planu razvoja turizma usvojenom prije 15-ak godina. Taj plan treba reaktivirati u mjeri mogućeg, mada je očigledno da je prostor, kao najbitniji preduslov u velikoj mjeri potrošen. Divlja gradnja nadjačala je “divlju ljepotu“. Treba osmisliti i usvojiti zaštitne mjere za bezuslovno sprovođenje toga plana.
U energetici je napravljeno “zatvoreno strujno kolo“ sa naknadnim optužujućim informacijama i postupcima kod kupoprodaje i korišćenja Elektroprivrede. Gradnja novih energetskih objekata je netransparentna (a najbliža mi je „Možura“), sa štetnim posljedicama, od kojih skupa struja i nije najštetnija. Zašto se planovi, projekti i ugovori ne rade u Crnoj Gori, a slavimo skoro 50 godina od osnivanja Akademije i Univerziteta, u kojima postoje afirmisani autoriteti u mnogim strukama. Ko je stvarni domaćin tih unosnih poslova, jer se, kao investitori pojavljuju razne off-shore firme sa, zvanično, minornim kapitalom, registrovane na dalekim ostrvima i aerodromima. Energetski potencijal je blago CG i ne treba ga rasprodati strancima, a sada to činimo i najavljujemo da ćemo činiti i dalje. Zašto Vlada, na samom kraju mandata, žuri sa „Komarnicom“ i da o tome odluče aktuelni dizači ruku u Skupštini CG? Država sa ovoliko obradivih poljoprivrednih površina, voda, pašnjaka... suptropskom klimom i garantovanim plasmanom svega što proizvede, uvozi deset puta više hrane nego što izveze. U prerađivačkoj industriji stanje je još i gore. Neobjašnjivo!
Ovakva crnogorska ekonomija ne može se zakrpiti kozmetičkim i palijativnim mjerama, čak ni kratkoročno. Donošenje Plana razvoja CG i sa njim komplementarnog Prostornog plana je ne samo ustavna obaveza nego i neminovnost, osnovna jedinica mjere svih stranačkih obećanja u predizbornim kampanjama, koje su već otpočele, ali i mjera uspjeha ako ikada budemo propitivali o realizaciji tih obećanja. Odluku o izradi Plana treba donijeti odmah, kako bi se dobilo na vremenu, a usvajaće ga, vjerujem, neka nova-odgovornija vlast, koja će znati šta su planovi razvoja i čemu služe.
Ekonomska osnova određuje društvenu nadgradnju (zdravstvo, prosvjetu, kulturu, sport...), odnosno, “društveno biće određuje ljudsku svijest“.
Zato, Ustav u ruke i pamet u glavu. Siguran sam da je Crna Gora država ozbiljnih, odgovornih i patriotskih ljudi, u kojoj, već su duže vrijeme samo najglasniji oni koji bi je predali u jednom komadu i oni koji je prodaju na parče. Ako nije tako, onda i ne zaslužujemo samostalnost, niti ćemo je imati.
Bonus video:
