Jedini učesnik krivičnog postupka koji nije dužan da govori istinu jeste okrivljeni i on to pravo uživa i prije pokretanja postupka, još u fazi izviđaja kada sumnja u njegovu nevinost nije osnovana. Budući da okrivljeni odnosno osumnjičeni stoji sam nasuprot čitavom aparatu državne prinude i njegovih širokih ovlašćenja, njemu je priznato ovo pravo kako bi mogao efikasno da se brani i odbrani od optužbi.
Odnos naših sveštenika prema ovoj zakonskoj mogućnosti je možda i najbolji primjer za to koliko je široka pravoslavna sloboda, ali i tome gdje se nalaze njene jasne granice. Sveštenstvu naše Crkve možete reći gotovo sve što mislite, njegovim pozivima se često ne povinovati, čak i zgriješiti, a da pri tom rijetko doživite ukor i nikada osudu. Ono što nikako ne možete jeste da ih savjetuje o njihovom pravu da biraju činjenice o kojima će se javno izjasniti. Još ako se ove tiču svete vjere ili preuzete odgovornosti za sebe i druge – onda nemojte ni pomišljati da ih podučavate o tome da su zakonski slobodni da istinu tumače u sopstvenom interesu i samo u svrhu zaštite od konkretnog sudskog gonjena. Oni se tom slobodom jednostavno ne služe i to ne stvara teškoće njihovim pravnim savjetnicima i braniocima, već ih dodatno obrazuje.
Međutim, ogroman problem za sve nas predstavlja najnovije postupanje režima koji grubo krši ustavna prava građana i procesnopravne i druge zakonske garancije. Prevarno pozivanje i nezakonito lišavanje slobode vladika i sveštenstva počelo je 12. maja ove godine u Nikšiću, na dan Svetovasilijevske litije. Nastavljeno je poslednjih sedmica i dana u drugim gradovima Crne Gore, iako je u međuvremenu proglašen prestanak epidemije i ukinuta zabrana javnih okupljanja. Postupanje izviđajnih i istražnih organa u svim ovim slučajevima je toliko opterećeno proceduralnim nedostacima, da advokati ne uspijevaju da se pozabave činjenicom da je Naredba Ministarstva zdravlja od 29. maja protivzakonita; Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ne dopušta ograničavanje javnih okupljanja, već samo to da, u određenim situacijama, mogu biti zabranjena prema svima jednako, a naredba, kao podzakonski akt, ne može važiti contra legem. Izviđajni i drugi državni organi ne samo da ignorišu činjenicu da je neustavna odredba iz pomenute Naredbe Ministarstva zdravlja nevažeća, već se u svom postupanju pozivaju na „Mjere NKT-a“ iako takav pravni akt i propis ne postoji.
U sveopštoj pravnoj konfuziji nisu pošteđene ni puke činjice koje se zdravorazumski utvrđuju. Tako je Osnovno državno tužilaštvo, u Rješenju o zadržavanju jednog od sveštenika 15. juna ove godine, navelo da je osumnjičeni lišen slobode dva puta i to prvi put u prijepodnevnim časovima, a zbog krivičnog djela koje je navodno učinjeno tek kasnije tog dana. Da li je odluka o lišavanju slobode spremljena prije nego što se sporni događaj uopšte desio ili su u pitanju drugi razlozi ovih frojdovskih „slučajnih omaški“ – tek bilo je jasno da će viši postupajući organ biti dužan da ukine takav pojedinačni pravni akt. Kada advokati i članovi pravnog tima odbrane osumnjičenog vide ovakve navode, mogu samo zadovoljno da trljaju ruke i prije nego što počnu svoj rad.
Ostale manjkavosti i nezakonitosti, pak, izazivaju čuđenje i zabrinutost. Jedna od njih je i pozivanje građana radi prikupljanja obavještenja tako što je pozvano lice dužno da se odazove „u odmah“. Time se u stvari sprovodi momentalno hapšenje lica koje još uvijek nema status osumnjičenog. Ovo izigravanje Zakonika o krivičnom postupku potvrđuju upravo slučajevi sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke koji se pozivaju u svojstvu građana da bi, čim pređu prag policijskih stanica, bilo ocijenjeno da se radi o osumnjičenim licima. Pozivanje građana da dođu „u odmah“ ne poznaje Zakonik o krivičnom postupku kao ni Zakon o unutrašnjim poslovima Crne Gore. „Odmah“ nije „dan i čas“ niti se može postići na vrijeme. „Odmah“ je nastupilo i proteklo čim se izgovori, tako da pozvani građanin istog momenta upada u docnju nemajući mogućnost čak ni da se dobrovoljno odazove. Riječ o zloupotrebi striktnog ZKP-a, jer je, u suprotnom, najhitnije pozivanje besmisleno imajući u vidu da građanin u toj situaciji ima, pored ostalih, zakonsko pravo da odbije davanje obavještenja i da ne bude dalje zadržan u tom svojstvu.
Pravne i životne posledice ovakvog postupanja su mnogo opasnije od činjenice da su formulari poziva koje uručuje Uprava policije posvađani sa gramatikama najmanje četiri jezika od svih koji su u službenoj upotrebi u Crnoj Gori.
Naime, presudno važno pravo svakog građanina jeste pravo da izabere branioca i da u njegovom prisustvu pruži obavještenja državnom organu. Pozivanje građanina u bilo koje doba sa naznakom da se ima odazvati istog trenutka gotovo da sprečava ostvarivanje adekvatne pravne zaštite, pa čak i samo pozivanje i prisustvo advokata – naročito onda kada se poziv uručuje u kasnim večernjim satima. Time se omogućava vršenje nedozvoljenog pritiska i obmanjivanja građana koje vodi zloupotrebi svih procesnih i ostalih pravnih garancija. Pogotovo ako se zna da se građanin na ovaj način poziva sa ciljem da se odmah zatim proglasi osumnjičenim i, posledično, postane učesnik u krivičnom postupku. Nije potrebno dalje obrazlagati koliko su važne procesne i druge garancije koje se ovakvim postupanjem policije namjerno ugrožavaju. To su, uostalom, pokazale i odluke onih sudija za istragu koji su istog dana utvrdili je pritvorsko zadržavanje sveštenika bilo nezakonito kako zbog činjenice da nije jasno utvrđena sumnja da su učinili krivično djelo tako i zbog kršenja pretpostavke njihove nevinosti.
Neustavni Zakon o slobodi vjeroispovijesti geometrijskom progresijom uvećava bezakonje. Njime su najprije pogaženi sistemski zakoni iz oblasti imovinskih odnosa i građanskog i upravnog prava, da bi uslijedilo kršenje slobode okupljanja i ostalih političkih sloboda, sve do poslednjih ataka na lična prava i zakonske garancije iz krivičnopravne sfere. Tako će, očigledno, i nastaviti sve dok skandalozne protivustavne odredbe Zakona o slobodi vjeroispovijesti ne budu izmijenjene.
Ex iniuria ius non oritur.
Autor je pravnik
Bonus video:
