Iskusniji kolega rekao mi je prije oko mjesec da dobro da uopšte imam motiv da pišem jer - ovdje se u politici suštinski ne dešava ništa novo decenijama, možda i više.
Pa, evo, uprošteno kako izgledaju politički igrokazi. Već viđeni.
Đukanović je prije oko pola godine gurnuo kontroverzni Zakon o slobodi vjeroispovijesti čiji je, što se zaboravilo, glavni cilj bio podijeliti javnost po predreferendumskim šavovima.
U međuvremenu, od patriotskih igrica na relaciji sa Beogradom ni koronavirus nije mogao pobjeći, dok su posljedice nakaradne vlasti DPS-a toliko duboke da je postalo lako povjerovati da crkva lako može donijeti progresivne promjene.
Sada - Episkopski savjet saopštava da nije dogovorio obustavu litija sa NKT, ali će poštovati pravne norme o zabrani vjerskih skupova na otvorenom. Amfilohije je vazda bio razuman, na što ukazuje 2006. ili 1997, kako su crkva i sve vjerske zajednice opstajale vjekovima. Sila Boga ne moli.
Neće Amfilohije nositi Andriju Mandića i opoziciju na leđima za izbornu kampanju. Za litije nije kasno ni u septembru. Ako korona dozvoli.
Sada - Mandić ustupa prvo mjesto na listi DF. Kao 2016. Da bi neko drugi imao pravo na poslaničku platu godinu dana. Sa zakrpljenim gaćama ne ruši se DPS.
Sada - Mandić poziva opoziciju na ujedinjenje. Kao 2016, kada je pozivao ekipu okupljenu oko Ključa, kao što je DF pozivao SNP 2012, ili kao što su Mandić i Nebojša Medojević pozivali Srđana Milića na zajedničku listu 2008... Ima još mnogo toga, da ne opterećujem …
Sada - Srbija, iz ugla crnogorskog birača, nakon parlamentarnih izbora djeluje kao Sjeverna Koreja iako je naš sistem daleko od južnokorejskog najmanje koliko i bivša južnokorejska predsjednica od slobode.
Sada - Evropska unija (EU) otvara posljednje preostalo poglavlje - Konkurencija - u pregovorima sa Crnom Gorom nakon neformalne klauzule balansa od godinu i po. Čisto da se ne kaže da je proces mrtav, dok ne vide kako riješiti opasne namjere Trampa i Grenela da, na svoj način, riješe pitanje Kosova. A suštinski to više ništa ne mijenja jer sa novom metodologijom ni ovo otvaranje poglavlja nema značenje koje bi imalo prije pola godine. Ne mijenja ocjenu da smo “zarobljena“ država sa endemskom korupcijom i neustavno izabranom predsjednicom Vrhovnog suda, pokorenim RTCG, ASK-om, VDT-om … I uzalud to crnogorski režim pokušava iskoristiti kao vjetar u svoja jedra uoči osme godišnjice pregovora kojima se ne nazire kraj.
Sada - DPS opet pribjegava izbornoj korupciji. Ovog puta u Budvi, kao 2016, sa Pozitivnom na državnom nivou, kao u Nikšiću 2012, Podgorici 2011... Princip je isti, sve ostalo su nijanse.
Sada - politika se opet vodi na ulici. Kao u jesen 2015. Kada se sve završilo noći 24. oktobra. Neko u “Kristalu“, neko u betonjerci.
I opet se sada govori o zloupotrebi policijske sile. Kao 2015. Ili kao 2006, nakon akcije “Orlov let“ u Tuzima.
Sada - Milivoje Katnić govori o disoluciji Crne Gore:
“Disolucija je podjela na Srpske autonomne oblasti (SAO) Kotor, SAO Herceg Novi, SAO Budva...“.
Nije baš da je spašavao Crnu Goru od “krvoprolića nezapamćenog u istoriji“, kao u oktobru 2016, ali nije ni malo za kampanju DPS-a.
Sada - Demokratski front i Demokrate su “četnici“, a SDP i URA “početnici“ mada Dritan Abazović više miriše na četnika od Draginje Vuksanović, i to ne samo zbog Ivice.
Sada - nije ni Dragan Krapović radio što su navodno htjeli Andrija Mandić i Milan Knežević, ali nije loše za podgrijavanje liderskih i partijskih sujeta u opoziciji.
I izgleda ima neki Sinđa u budvanskoj opštini koji je od Krapovića “dobio upustva“ kako sa službenim automobilima Komunalne policije, Vodovoda i Službe zaštite da blokira glavnu gradsku raskrsnicu. Samo da ne pobaca sva ta vozila u more.
Mini državni udar. Ovoga puta prije izbornog dana.
Dobro, nedostaje tu Popova, Širokova i Šišmakova, ali se možda i pojave do izbora 30. avgusta.
I nema para. Baš ih nema. Pitajte turističke radnike, ako mi ne vjerujete.
Izgleda da ćemo svi brinuti i o parama i o mnogo čemu poslije izbora.
Mnogo više nego u ove tri decenije do sada.
Bonus video:
