Nema ništa lično u naslovu - dilema je opštedruštvena i tiče se budućnosti zemlje i građana. Ovo društvo je na raskrsnici - jedan put vodi ka Evropi, a drugi prema Latinskoj Americi. Biramo između SAO Katnić, zemlje-logora u kojoj će pravdu dijeliti nedodirljiva i bahata klika pučista iz AB revolucije, i Crne Gore, pristojne i pravno uređene države jednakih i slobodnih građana koja za sad samo postoji u domaćim zadacima Evropske komisije i saopštenjima generalnog sekretara NATO-a.
Ili Crna Gora ili SAO Katnić. Ništa lično, samo pitam sebe i vas - da li ćemo da živimo u zemlji permanentnog vanrednog stanja koje nije proglašeno, kao što smo 90-ih živjeli u ratu i sa ratom koji nikad nije objavljen?! Sjećate se - Srbija nije u ratu. A Crna Gora još manje! Rekao bi tadašnji ratni vođa Milo Đukanović. Ali da ne pominjemo Dubrovnik i Vukovar - izvinio se jednom, ne mora dvaput. Bar ne zbunjenom hrvatskom predsjedniku na koga je novinaleta RTCG ispalila više granata nego Milova vojska na Dubrovnik.
Ili Crna Gora ili SAO Katnić. Ništa lično, još manje selektivno - prosto se pitam da li je normalna zemlja u kojoj priznanje šefa najveće partije da je naveliko primao nelegalne donacije udruženih tajkuna CG ne ostavlja ni udaljenu sumnju na počinjeno krivično djelo, dok se ometanje saobraćaja na raskrsnici u Budvi smatra organizovanim kriminalnim činom. Nepravda i selektivna pravda se umotavaju u zastavu patriotizma, dok se pozivanje na Ustav i zakon žigošu kao izdaja i disolucija - to je fundament SAO Katnić.
Ili Crna Gora ili SAO Katnić. Ništa lično, samo pitam - ko osim vladajućeg DPS-a vjeruje da je slučaj “suzavac na djecu” riješen “policijskom brzom akcijom i identifikacijom osobe iz Kotora”! Kako da vjerujemo DPS-u i istražnim organima kada su ne tako davno u istoj Budvi hapsili čovjeka sa Interpolove potjernice, Zvezdana Terzića, tada predsjednika FSS-a, da bi ga nakon sat vremena pustili jer je “identifikovana osoba iz Nikšića”- otkinuti Terzić. Kao što je ovaj Latković iz Kotora pljunuti neznani junak iz specijalnih policijskih snaga koje su pokorile Budvu. Da ne pominjem napadače na direktora Vijesti iz 2007. koji su “identifikovani kao dobrovoljci”, ali su ih tužilaštvo i sud prigrlili kao da su pravi. Koliko je za ovih 30 godina bilo režiranih istraga, namještenih optužnica, naručenih presuda - znaće se tek onda kada pravna država Crna Gora razvlasti i raspusti aktuelnu SAO Katnić.
Ili Crna Gora ili SAO Katnić. Ništa lično zaista - pitanje je koliko možemo da ćutimo i pristajemo. Kao Njemci nakon 1933. Kada je SAO Hitler prerasla u zločinački Treći Rajh. Dok su dolazili za komuniste - ćutao sam, kada su dolazili za Jevreje - ćutao sam, dok su dolazili za sindikalce, takođe sam ćutao, a kad su na kraju došli i za mene - bilo je kasno jer nikog više nije bilo da digne glas.
„Nacionalni identitet posljednji je bastion otuđenih. Ali značenje identiteta sada se temelji na mržnji, na mržnji prema onima koji nisu isti”, zapisao je Umberto Eko. A kao da gledam Katnića. Naš glavni tužilac kaže da treba uhapsiti sve gradonačelnike koji nijesu iz DPS koalicije, da bi svi bili isti. U protivnom, slijedi disolucija Crne Gore.
Zato kad kažem, ili Crna Gora ili SAO Katnić, želim reći da država nije zastava i himna već servis građana koji im štiti dostojanstvo i daje jednaku šansu, zbog čega se onda ti građani osjete srećnim i ponosnim pa od srca zavijore zastavom i otpjevaju himnu. SAO Katnić je prazan prostor u kome se silom i nepravdom utjeruje patriotizam, ljube skuti a onda i zastava. Ovo društvo nema šansu da preživi ako tri decenije nesmjenjiva partijska hunta nastavi da vlada. Da bi se Crna Gora digla iz pepela, SAO Katnić mora da se rasformira. Partijska batina koju je u godinama magnum krimena uzdigao Vladimir Šušović, onda nosio Božidar Vukčević, pa Vesna Medenica i Ranka Čarapić, samo je dobila logično finale u liku Milivoja Katnića. I kurira Nena, to jest Ivice Stankovića. Neko je ovih dana citirao Henrija Tora: “Pod vladom koja nepravedno uhapsi makar jednog čovjeka, za pravednog čovjeka je jedino mjesto takođe zatvor”. Advokat Rodić, penzionisani obavještajac Aleksić, sada Dragan Krapović, samo su najpoznatija ali ne i jedina imena onih zbog čijeg progona svako pravedan mora da i sebe dovede na optuženičku klupu. Ili Crna Gora ili SAO Katnić. Ništa lično, ali se bojim kako će nakon budvanske okupacije i egzekucije izgledati naredni izbori. Da li kao u tvitu američke ambasadorke, fer utakmica u fer uslovima, pa ko šta osvoji. Ili će ispred svakog biračkog mjesta biti jedan manji interventni vod koji će puštati samo glasače sa partijskom knjižicom DPS-a, dok će pored kutija dežurati drugi prsten, neka nezavisna sekjuriti firma, koja će biber sprejom prskati svakog ko ne pokaze koga je zaokružio na listiću prije nego što isti ubaci u kutiju. Zvuči orvelovski ali svaka SAO, pa i ova naša, počiva na razbojništvu i korupciji, a ne na dobroj literaturi i fer izborima.
Za kraj, ili Crna Gora ili SAO Katnić - pitanje je koje ne stoji samo pred građanima ove države već i pred liderima Evropske unije. Nenadana optužnica jednom lokalnom kabadahiji i naravno najboljem drugu našeg Vođe, Hašimu Tačiju, slikovit je primjer kako Evropa nije stara, otpisana dama već aktivni sudionik događaja. Sposoban da pošalje na pod i veliku Ameriku koju je do skoro tretirala kao tutora, sa strahopoštovanjem i zebnjom. Jedna optužnica je bila dovoljna da Vučić doleti samo do Brisela, a njegov partner Tači umjesto kod Trampa završi u “samoizolaciji”. A prije desetak dana ismijavao je Evropu i govorio kako je za Kosovo Amerika zakon! Slično misli i Đukanović, ali je iskusniji, pa umjesto da javno ponižava EU on je samo laže i zavlači. Međutim, Evropa je spora, ali dostižna. Kao i pravda.
Pravda za Mila. A ne samo za Tačija.
Bonus video:
