"Protest je opravdan, tu nema sumnje. Njegov pokretač, motivacija i razlozi, sve je opravdano. ON mora da ode. Ali ko bi trebalo da ga zamijeni? Tajna njegove trenutne snage leži upravo u tome: nema izazivača koji bi mu bio ravan. On jeste dijelom kriv za to, međutim ne samo on. I to govori nešto, ali ne samo o njemu".
Ne odnosi se ovaj citat na Crnu Goru i vječitog predsjednika Đukanovića, ali nema mu mane. Opis izraelskog očaja sa nepobjedivim Netanijahuom, kako ga vidi Gideon Levi, kolumnista Hareca, može da se uzme i kao ilustracija našeg očaja.
Jedinstvena lista DF-a, šta god i ko god stajao iza nje, legitiman je predlog, ali to ne znači da je i dobitna kombinacija, kakvom se želi predstaviti. Sama činjenica da su od takve ideje odustale Demokrate, dva dana nakon što su tvdili da je i za njih ona najbolja formula za izlazak na izbore, govori da politička situacija iziskuje drugačije pregrupisavanje.
Čak i da je jedinstvena lista, kako bi rekao DF iz “glave cijela naroda” a ne iz Vučićevog kabineta, ni to ne znači da jedna kolona vodi ka najboljem rezultatu i konačnoj pobjedi nad DPS huntom. Narod nigdje ne vodi politiku, to je posao političara, što opet govori, u našem slučaju, o nedostatku liderstva u opozicionim partijama, koje onda odgovornost za ključne poteze prebacuju na nedužne građane. DF ima pravo na subjektivni osjećaj da su litije “dokrajčile Mila” ili da je “da je DPS gotov”, Demokrate mogu da se bar na trenutak slože s tim kako ne bi naljutili DF, a posebno ne Crkvu, ali to opet ne znači da treba učiniti merak DPS-u i izaći na izbore sa jedinstvenom listom koja bi više ličila na izbušeno bure iz špageti vesterna Serđa Leonea.
Jedna kolona, to i laici vide, bila bi poklon DPS-u, donekle i DF-u ako je njihov cilj opet pobijediti opoziciju a ne hobotnicu, dok bi takvo rješenje bilo politički suicid za građanske partije, URU i Demokrate.
Teorija, takođe, kaže da su za jedinstvenu listu potrebne zajedničke vrijednosti, bliska ideološka stanovišta i nesporni lider - nijedan od ta tri preduslova nije zadovoljen u pomenutom projektu DF-a. Ako se teoriji doda praksa, tek onda formula jedinstvena lista postaje više nego upitna. Ne treba ići dalje od 2018. i predsjedničkih izbora. Isti ovaj DF, na gotovo istovjetan način, predložio je “istorijski dogovor” oko jedinstvenog predsjedničkog kandidata, koga su u duhu njihovog poimanja demokratije i konsenzusa sami izabrali. Pod čuvenim motom, ko ga ne prihvati - najveći je izdajnik od Kosova naovamo. Sjećate se galimatijasa i na kraju skandala - mjesec dana je zamajavana i ponižavana kompletna opoziciona scena da je A.J. najbolji mogući, da bi sam Jovićević u finalu saopštio kako odbija kandidaturu?! Što DF majstorima performansa nije smetalo da se za dva dana prešaltaju na ničim izazvanog Bojanića.
Već naredne 2019. imali smo novo zaklinjanje opozicije u Sporazum o budućnosti koji su im nametnuli masovni protesti građana u organizaciji pokreta Odupri se. Čim su protesti počeli da slabe, DF i SDP su zaboravili na zakletvu, vrativši se u Skupštinu, gdje su istina bili i prije pomenutog potpisa 39 poslanika, iako je DF svojevremeno poručivao da je izdajnik svako ko se vrati u Sinđin parlament.
Građane možeš da prevariš jednom, možda dvaput, ali ne možeš vječno da ih varaš. Osim ako nisi DPS. Takvo ponašanje rađa razočarenje, podiže apstinenciju i drži huntu 30 godina na vlasti. Treba udarati po DPS-u, koliko god biće malo jer je to zaslužio, treba osporavati Đukanovića do posljednjeg dana - to je dužnost najsvetija, ali sve to nije dovoljno da se hibridna autokratija napokon smijeni. Andrija, Milan i Medo, iako su možda, kako ih opisa Radunović, platili najveći ceh, ne mogu biti lideri i nosioci alternative. Posebno nakon višedecenijskog iskustva gdje su razlupani opozicioni voz bez voznog reda vukli iz poraza u poraz. Pozivajući se valjda na srpsku tekovinu iz 1389. da je poraz u stvari najveća pobjeda.
Uz sve pomenuto, treba istaći da jedinstvena lista opozicije nije projekat koji se pravi za jedan dan već nešto što se stvara kroz višegodišnji demokratski dijalog i konsenzus oko temeljnih pitanja jednog društva. Šta bi jedinstvena lista podignuta na nejedinstvu opozicije bila nego kula od karata koja bi se urušila pri prvom povjetarcu?! Ili bi se nekako dovukla do izbornog dana ali već pobijeđena i sa samo jednim ciljem - da legitimiše još jedne nefer izbore?! Ali nije DF jedini problem. On je samo najveći.
Demokrate su i ovom prilikom predlog DF-a dočekale po sistemu duplo golo - s jedne strane su slavili vizionarsku ideju starijeg brata, a sa druge jedva dočekali da URA proglasi fajront i kraj još jedne telenovele o “istorijskom dogovoru”. Čime je izbjegnuta repriza 2018. DCG je time uspjela da amortizuje spremljeni udar DF-a i ponavljanje napisa o Buljarici i Sorošu, Aleksinom magistarskom ili o tome kako bi između Mila i Bečića prije glasali ovog prvog.
SNP i UCG, koji podjednako koliko i DF, zavise od Vučićeve volje i novčanika, bili su i biće za jedinstvenu listu. Još da se dogovore oko mandata u pregovorima koji upravo počinju.
URA je odbila listu sa DF-om, nudeći im bojkot, čisto da im učini merak. Ponio je Dritana talas uspjeha Zelenih po Evropi pa je pomislio da on može pomiriteljski uticati na opoziciju, što je, pokazalo se, veći izazov nego pronalazak vakcine protiv kovida-19.
Zvuči paradoksalno, ali može se zaključiti da se po opoziciju, na kraju, ipak sve dobro završilo. Bolje nego što se očekivalo. Umjesto još jedne apsurdne i iscrpljujuće sage o istorijskom dogovoru i jedinstvenoj listi, u dva dana je došlo do pregrupisavanja opozicionih struktura i napravljene su dvije kolone. Razočarane su i novinalete režimske propagande - pišu kako je priča o jedinstvu opozicije trajala dva dana! Pa njih to pogodilo.
Čeka se još DF i takozvana Vučićeva lista gdje bi se ugurali SNP i UCG, a možda i Prava. To znači da ćemo umjesto zajedničke, na brzinu i nasumice sklepane jedinstvene liste imati grupisanje opozicionih partija, NVO i pojedinaca u više kolona, na bazi sličnih vrijednosti i ideološkog profila. A ono što bi moglo biti jedinstveno jeste pakt o nenapadanju i zakletva da nakon izbora niko neće DPS-u praviti većinu. Ali ovog puta ozbiljno, a ne kao sa Sinđinim parlamentom.
Bonus video:
