Proteklih mjeseci globalno selo proživljava relativno novo iskustvo epidemije infektivne bolesti COVID-19, izazvane do sada nepoznatim sojem korona virusa SARS-CoV-2. Naravno, ni Crna Gora nije pošteđena. Ne samo da nije pošteđena, već je trenutno u najgoroj poziciji u regionu. Trudimo se da prednjačimo i budemo lideri i tigrovi. Zapravo, kao i uvijek, sve nam se svodi na ispraznu i politikantsku retoriku. Međutim, žalosti činjenica da narod u Crnoj Gori bez zadrške i halapljivo guta sve što mu se servira. Kriva je tome, sa jedne strane, naša udvorička tradicija licemjerja, a sa druge neka vrsta epske homoerotike i divljenja rukovodiocima, čelnicima, samozvancima. Od Šćepana Malog do Pjera od Pračice. Ove slabe tačke Crnogoraca i Brđana su i ovaj put maksimalno iskorištene. Formirano je Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti. Naravno, odmah je promovisana i famozna skraćenica. Tako je lakše za pamćenje, prenošenje, ispiranje usta - tako se najlakše urezuje u korteks naroda koji je navikao na centralne komitete, partijske organe, vrhuške. A onda je sve lakše, jer dolazi „odozgo“ i o tome se ne raspravlja. Zlo se trpi od straha gorega, rekao bi Njegoš.
Najprikladnije je da NKT uporedimo sa problematičnim pubertetlijom. Za početak, htio bi da bude ono što nije. U najužem sastavu ne možemo naći nijednog specijalistu infektivnih bolesti, higijene sa medicinskom ekologijom, socijalne medicine ili drugih relevantnih specijalističkih grana medicinskih nauka. Ovaj pubertetlija sve „uspjehe“ pripisuje sebi, a za neuspjehe optužuje drugoga - u ovom slučaju narod. Uz sve to je opterećen selektivnošću i nedosljednošću. Dok će o nepostojanju dugoročne strategije za adekvatno zdravstveno i ekonomsko prevazilaženje problema u kome se nalazimo, svjedočiti vrijeme pred nama. Iako i sada možemo nazrijeti i osjetiti efekte krize u koju smo uvedeni nesavjesnim rukovođenjem. No, ne lipši magarče do izbora.
Naime, tokom proljeća smo bili bezmalo hermetički zatvoreni, sa više krivično procesuiranih nego hospitalizovanih. Bez proglašenog vanrednog stanja ili situacije ograničavana je sloboda kretanja, a restriktivne mjere su donošene prestrogo i bez adekvatnog epidemiološkog utemeljenja. U međuvremenu, NKT je izdalo više politikantskih saopštenja negoli medicinskih objašnjenja novonastalog stanja, što govori o njegovom eventualnom partijskom karakteru (u šta zaista ne bismo da vjerujemo!). Postalo je savršeno jasno - NKT je upotrijebljeno kao kanal predizborne komunikacije sa građanima. Odlična forma pasivne funkcionerske kampanje - mi smo vas spasili, spasite vi nas. Prevedeno, jedan od zamajaca izvršne vlasti, a ne tijelo posvećeno zaštiti javnog zdravlja i zdravstvenog sistema. O tome svjedoče brojne paušalne tvrdnje medicinski neznavenih o klasterima, skupovima, transmisiji... Sve dok nijesmo upali u problem - od corona free do korona svi države. Te sada, kada imamo 1453 (padosmo poput Carigrada!) aktuelna slučaja COVID-19 infekcije i kada smo sa 231/100.000 slučajeva prvi u regionu, NKT nije ni proglasilo (prethodno ukinutu) epidemiju na teritoriji cijele države! U tom slučaju nestaje i posljednji tračak legitimiteta koji je NKT imalo. Potpuno ofrlje (najadekvatniji termin!) su pojedine opštine „zatvorene“, iako je u međuvremenu situacija u ostalim gradovima postala statistički i realno znatno gora. Te su apsolutni brojevi, kao i epidemiološki pokazatelji, veći u Podgorici nego u Pljevljima gdje su na snazi posebne „epidemiološke mjere“; ili u Beranama, gdje je zvanično proglašena epidemija.
Umjesto da twitter Institut za javno zdravlje nedvosmisleno osudi epidemiološki rizične skupove i ponašanja, oni koji su imali naše maksimalno povjerenje ćute. Struka i godine učenja i usavršavanja su podređene politikantstvu, te odluke umjesto epidemiologa mahom donose inženjeri poljoprivrede, ekonomisti, pedijatri, neurolozi... Tako i potpredsjednik twitter Vlade gospodin Simović izjavljuje da se „javno zdravlje brani ekonomijom“. Uz sve dužno poštovanje, prije će biti da je obrnuto. Ali, ne čude floskule. Međutim, ukoliko dođe do preopterećenja ionako urušenog zdravstvenog sistema Crne Gore (za šta neće biti krivi građani, već oni koji nijesu adekvatno rukovodili situacijom!) možemo samo da zakažemo treće jutro i četrdesnicu. Ekonomiji na respiratoru već odavno služimo godišnje parastose.
Kada bismo makar jednom u Crnoj Gori pružili priliku ljudima koji su se za konkretne stvari školovali i osposobljavali, možda bismo i izašli iz ćorsokaka u kome decenijama bijemo glavom u zid i krvimo se međusobno. Izgleda da je mnogima ipak ljepše kada se obistine Njegoševe riječi „pučina je stoka jedna grdna, dobre duše dok joj rebra puču“. No, polakote. Biće da i ja ovo uzalud pišem, možda gospodin premijer situaciju volšebno riješi za petnaest minuta.
Božo KNEŽEVIĆ, apsolvent Medicinskog fakulteta u Beogradu, stipendista Vlade Crne Gore i stipendista Opštine Pljevlja
Bonus video:
