U vrijeme prvog talasa koronavirusa Crnogorci su kao šamani propovjedali zajedništvo i zahvaljivali epidemiji što obnavlja prirodu. Narod je aplaudirao doktorima i zvao policiju kad izolovane komšije pođu do prodavnice. Volonterska mladost obilazila je sela i gradove, dok su im roditelji sjedjeli na džakovima brašna i držali stručna predavanja o koroni. Begić je dobio stikere na vajberu, a Mugoša u medijima bio koliko i slavni prezimenjak dok je vodio Podgoricu.
Bogati prijatelji iz inostranstva davali su nam maske i respiratore, kao mi njima najbolju zemlju pored mora. Komunalna policija dobila je status kaznene ekspedicije, a u zatvor se išlo zbog držanja za ruke na klupi. Radili smo i učili od kuće - nikad dalje od šefova i obaveza. Vlada je smišljala čarobne pakete pomoći, dok smo pisali „Ne daj se mala“ po društvenim mrežama. Tužioci su radili u tri smjene, a policija progonila popove da ne šire virus po crkvenim portama i grobljima.
Onda je premijer rekao da smo pobijedili pandemiju i u Službenom listu je Crna Gora postala corona free, baš kao što je ekološka u Ustavu. Po nestanku virusa u naše živote vratili su se parlamentarci, a narod je stao u redove pred tržnim centrima. Šamani su ponovo ispijali dojč, a volonterska mladost skrolovla po telefonima. Do juče oduševljeni građani su se sjetili partijskih knjižica i koverata koje je mnogi doktor radije primao od aplauza sa terase. Komunalci su kontrolisali samo pijace a policajci nastavili da jure popove i drže demonstrantima noge za vratom.
Vlada je zaboravljala čarobne pakete pomoći ali se 19 sekretara NKT-a kitilo medaljama za istrebljenje virusa. More pored Budve i Kotora postajalo je vlažni san srpskih turista, dok je premijer molio Evropljane da se odmaraju na praznim plažama i vjeruju u crnogorsko zdravstvo. Otac nacije zakazao je prve ljetnje izbore, a struka potvrdila da se smije glasati sa distance.
Sve dok se iz bratskog Beograda i komšijskog Tutina nije ušunjao virus skriven među navijačkim rekvizitima i kacama mladog kajmaka. Ljubitelji šetnji Beogradom opet su postajali državni neprijatelji, a Rožaje kao nekad Tuzi, klaster opština dobra za fašističku sprdnju po društvenim mrežama. Vlada više nije objavljivala spiskove jer smo i lično poznavali zaražene, a virus se gradovima širio brže od tračeva po podgoričkim kafanama. Kafane su radile do sutona a crnogorske plaže podsjećale na černobilske ulice po kojima strani turisti hodaju kao rijetki oblici života. Kad već nije bilo Rusa i Beograđana očajni hotelijeri su sanjali Podgoričane kako kraj mora jedu hobotnicu upola cijene ili makar ispijaju dojč.
Epidemiolozi i doktori su opet obilazili jutarnje programe, a policajci nastavili da kontrolišu crkve i groblja. Bez obzira na doktorate Facebook epidemiloga, virus se nije povlačio pred vrućinom, koliko ni pred maskama koje su Crnogorci nosili pod bradama i na laktovima. Zaraženi su krili kontakte od doktora kao stari Vujadin jatake i krčmarice pred Turcima Lijevnjanima. Kao u proročanstvima o novoj 1918. u kojoj nestaje hiljadugodišnja državnost, Crna Gora je pred očima građana gubila teško stečeni status corona free države.
Iako ni sve magične moći NKT-a nijesu mogle da nas vrate u corona free stanje, prva predizborna čuda počela su da se dešavaju uoči avgustovskih kolektivnih odmora. Administracija je grabila porodične pakete u domaćim hotelima, dok se narodu ukazivao treći čarobni paket i u njemu milijarda. Premijer je obećao da će parkirati službene automobile i pomagati crnogorske programere i startapove kao nekad partijske drugove i kumove. U čudotvornim Vladinim ugovorima nestajala je obećana crnogorska crkva a država nije uzimala svetinje, ali se u dijelu sa sitnim slovima vaspostavljala registracija. Prevareno sveštenstvo se krstilo i nanovo klelo Vladu, ali su glavari već koristili odbijeni ugovor da vrate partijske drugove opijene tamjanom. Omamljena je bila opozicija koja je, kao i uvijek pred kampanju, zaboravljala na jedinstvo i izborne reforme. Na brzinu su sklapane koalicije za cenzus a partije se kitile podrškom nepoznate struke i potrošene inteligencije. Borci protiv satanizma prijetili su progonom gastarbajtera sklonih glasanju u domovini, dok se Crna Gora spremala za najveću izbornu prevaru od svađe Mila i Momira.
A onda će se u postizbornom septembru sve vratiti na staro. Kao konji i princeze u bajkama, treći paketi postajaće miševi, a građani pepeljuge na socijali države maćehe. Opozicione koalicije pucaće već nakon potvrde poslaničkih mandata i opet ćemo slušati o bojkotima i prelaznim vladama. Kad se iskapi slavljenički šampanjac, poneki heroj NKT-a će zakučiti fotelju u Vladi a bivši ministar biće ražalovan u ambasadora. Kad poraze opoziciju i narod, crnogorski glavari krenuće na pandemiju i ponovo uvesti policijski čas. Nekadašnji šamani tada će postajati alhemičari koji hrane porodice od smanjenih i neredovnih plata. Poznavaćemo ljude koji su ostali bez posla, kao što sad znamo zaražene. Tihovaćemo u četiri zida i moliti nebesa da čuvaju radna mjesta kad nam NKT već čuva zdravlje. Na ulici ćemo nositi masku i ćutati ispod nje. Dok svi ne ozdravimo.
Bonus video:
