Kriminal je, kao što znate, neiskorjenjiv. Ako se śetimo Platona koji je govorio da oni ljudi na Mediteranu koji žive na moru i oni gradovi koji su na moru da su poput žaba koje śede oko močvare...
Kao što znamo, ovo je dio diskusije poslanice Aleksis Vuković, koja svojim nastupima u Skupštini dokazuje da je DPS, kao i kriminal, neiskorenjiv, a da šubara ili u njenom slučaju šeširić, glavu krasi a ne kako bi naš narod i dr Mugoša rekli - kvari. Takođe znamo da skoro dvije i po hiljade godina poslije Platona i mi i naši gradovi živimo na istom mjestu, dakle moru, i kuburimo sa istim problemom - kriminalom, koji nas tjera da śedimo kao žabe oko močvare i čekamo svoju šansu u vidu šlepera cigara, brodice pune kokaina, nekog tendera, ambasadorskog mjesta, državne službe ili poslaničke klupe. I sama poslanica Vuković mukotrpno je krčila put do Skupštine Crne Gore i kluba neiskorjenjivog DPS-a, a najznačajnija stanica na tom hodočašću bio je predani rad na TV 777, medijskog mogula Save Grbovića. Koji je, takođe, prešao svoj put - od Džigija do Save, od “jakog momka” s nikšićkog asfalta do današnjeg kontroverznog biznismena. Što bi rekli Platon i poslanica Vuković, kao što uostalom i sami znamo, kriminal je ovdje neiskorjenjiv. A tek DPS. Zato svima nama, od Ulcinja do Novog, od Cetinja do Pljevalja, uzduž i poprijeko Crne Gore, ne preostaje ništa drugo već da śedimo kao žabe i navijamo da Milo i Džigi još dugo, dugo vode našu malu močvaru.
Kao što znamo, a isto bi potvrdio Platon da je danas živ, crnogorsko pravosuđe je zarobljeno i, kako EU izvještaji svjedoče, pod direktnim uticajem politike. Ako se śetimo, u posljednjem javljanju Brisela istaknut je kao vrlo upitan treći mandat predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, ali i doživotni mandati predsjednika niza sudova po Crnoj Gori. Ali evo prilike da se greška ispravi a Brisel učini srećnim. Napokon je izabrana direktorica ASK-a, Jelena Perović, koja dolazi baš iz redova zarobljenih sudija, ali sa najboljim ocjenama ne samo zarobljenog Sudskog savjeta i ministra Pažina već i struke i pojedinih NVO koje prate problematiku prava i pravde. U intervjuu pred zarobljenim Savjetom ASK-a, Perović kaže da na nju niko ne može da utiče, da integritet ne bi založila za bilo šta i da je to njen način života. I vjerovatno je tako. Bilo dosad. Ali koliko smo sličnih priča ispratili i tragičnih sudbina vidjeli, kada je DPS mašina, utemeljena na Platonovoj misli kako je kriminal na Mediteranu neiskorjenjiv, od ljudi sa integritetom pravila žabe koje sjede oko močvare uvijek spremne da ustvrde kako su delfini a naša mala bara biser plavetnog i čistog mora.
Da novozabrana direktorica ASK-a treba da se pazi od takve sudbine govori njen prvi susret sa članovima zarobljenog Savjeta ASK-a gdje je već krenulo pranje i ispiranje.
Da li ste spremni da eventualno odlučujete i o onim ljudima, pita kandidatkinju član Savjeta iz reda zarobljenih NVO Zlatko Vujović, dok njegov kolega Momčilo Radulović ponosno dodaje kako će uskoro Perović imati vatreno krštenje za jedan slučaj, što nam je sve sugerisalo da i jedan i drugi misle na predmete vezane za NEPOMENIKA i njegov neprijavljeni imetak u Kočanima, skrivene prihode i pokrivene minuse na zlatnoj kartici Di Keja, ili na kredit kod Pireus banke. Da bismo onda čuli kako su se oni samo šalili i kako od Perović u stvari očekuju da udari na nejač, na treći Vesnin mandat recimo, ili na upokojenog bivšeg predsjednika SS Mladena Vukčevića, jer će to biti dovoljno da se Brisel učini srećnim a da nedodirljivi ostanu i dalje nepomenici i sve to u skladu sa Platonom koji je davno zapisao da je kod nas kriminal neiskorjenjiv te nam ne preostaje ništa drugo nego da svi śedimo kao žabe oko močvare ili kao poslanici oko Iva Ramade.
Kao što znamo, 27. maja 2004, pred ponoć, ubijen je izdavač dnevnika Dan Duško Jovanović i kao što takođe znamo, danas, 16 godina nakon tog zločina, śedimo kao žabe oko močvare zajedno sa ministrom Pažinom i pitamo se ko je naručio likvidaciju. Jedino što znamo jeste ko je u režiranoj istrazi napravio propuste koji opet mogu biti utvrđeni ali ne i sankcionisani, kako nam slikovito objasni Zoran, Duškov drug sa studija. Kao što znamo, kriminal je neiskorjenjiv, a nalogodavci nedostupni istražnim organima u zemljama endemske korupcje gdje se za novac, napredovanje u karijeri, privilegije ili kakav biznis u močvari prave propusti, jer umor čini svoje a protok vremena još više, rekli bi naši prinčevi a ne žabe iz reda uglednih pravnika. Kao, recimo, Nikola Martinović. Ili Velibor Džomić.
Hrvatski predsjednik Milanović nedavno izjavi da se Milo jednom izvinio za Dubrovnik i da je to zvaničnom Zagrebu dovoljno, ne mora i drugi put. Za zločin i ubistvo Jovanovića predsjednik nikada nije pokazao sućut ili odgovornost za 16 godina ćutanja istražnih organa. Nema što nego da se onda i svi mi, poput poslanice Vuković, śetimo Platona koji je davno napisao da je ođe na Mediteranu kriminal neiskorjenjiv i da džaba tražimo naručioce Duškovog ubistva - nećemo ih naći, pa nam jedino preostaje da śedimo okupljeni oko tog zločina kao Odbor za bezbjednost Skupštine CG oko nekog Branka Čavora.
Kao što znate, brzo ćemo na izbore a DPS je, kao i kriminal, da citiram poslanicu Vuković - neiskorjenjiv. Ali, kako je govorio Milov drug iz 90-ih Arkan, i najslabija država je jača od najjače mafije samo kad hoće da krene na nju. Evropska unija taj problem definiše kao nedostatak političke volje. Slična je stvar sa izborima - i najgora opozicija može da pobijedi najbolji DPS samo ako se dobro posloži i organizuje. U tom smislu, evo jedna obećavajuća vijest. Možda ne znate, niste čuli ili pročitali, možda vas je poslanica Vuković bacila u razmišljanje da li je Platon zaista bio u pravu kada je još prije Milove ere, par hiljada godina, zaključio da nam je kriminal, a to znači i DPS, neiskorjenjiv, pa zbog svega toga niste registrovali da se vječiti opozicionar Andrija Mandić napokon povlači. Ili, kako bi sam rekao - spreman je na odricanje.
„Za ostvarenje tog velikog cilja spreman sam na sva odricanja, tako da oni manji dobici, poput zadržavanja poslaničkog mandata, za mene ne postoje“, kaže nam Mandić.
Kao što znamo, veliki cilj je poraz hibridne hunte, a dobra vijest je da se lider DF-a nakon tri decenije poraza zapitao šta je bolje - da i dalje śedimo, što bi rekao Platon, kao žabe okupljene oko njega, Meda i Milana ili da se pruži šansa mlađima. Nekoj novoj generaciji opozicionih političara koji neće, nadamo se, uspjeti što i mladi DPS-a, na čelu sa poslanicom Vuković - da budu gori i od svojih najgorih uzora iz reda utemeljivača. Zato podržavam Andriju kada kaže da je u ovom vremenu napada virusa na ljudski organizam i nasrtaja bezbožnog režima na našu vjeru, jedini siguran recept za pobjedu nad tim zlom njegovo odricanje od daljeg političkog vođstva. Lako mu je sada, reći će neki cinik poput Platona, kada je Milan Knežević sa Moskve prešao na Brisel pa nam poručuje da se ne bojimo promjena jer one nas vode u evropsku budućnost. Ako je, dakle, došlo vrijeme da Milan zamijeni Putina Makronom ili Mišelom, onda je red da i mi demantujemo Platona i pokažemo kako je kriminal čak i na Mediteranu iskorjenjiv i da više nema potrebe da se okupljamo i śedimo kao žabe oko močvare ili kao mladi DPS-a oko tate Mila.
Bonus video:
