Moje je mišljenje (kao što sam nedavno detaljno objasnio u člancima “Krivi su” i “Iznevjerena Crna Gora”) da nam je ova vlast (izuzimajući referendum 2006, koji je njihova jedina svijetla tačka) nanijela veću i nepopravljiviju štetu od bilo kog osvajača, prirodne katastrofe i epidemije, tokom 1000 godina, koliko-toliko, upamćene istorije. Uprkos tome, prognoziram da će na izborima 30. avgusta, DPS i njegovi sateliti postići ubjedljiviju pobjedu nego na prethodnim izborima i imati više od sadašnja 42 poslanika.
Crna Gora je na samrtničkoj postelji - to je najkraći opis sadašnjeg stanja u kome je nanošenje štete Crnoj Gori postalo glavni izvor bogaćenja nezasitih hordi profesionalnih političara i tajkuna. Građani su, naravno, krajnje nezadovoljni, ali ipak većina njih, znatno veća nego na referendumu 2006. godine, želi da Crna Gora bude dugovječna država, članica Ujedinjenih nacija. Kao i uvijek podržavam i ohrabrujem tu snažnu želju za svojom državom i uporno ponavljam elementarnu istinu, da sa ovom teritorijom i ovako malim brojem stanovnika, kada bi bila mudro i patriotski vođena, Crna Gora može ustati iz samrtničke postelje i po kvalitetu života postati najbolja država Evrope i svijeta.
Neosporna je istina da Crna Gora ima spoljnje neprijatelje i unutrašnje protivnike (protivnik nije isto što i neprijatelj) svoje državnosti. Strah od novog gubitka individualnosti i državnosti, izražen riječima “nikad više 1918.”, prisutan je kod velikog broja građana, a kod jednog dijela je strah toliko snažan da će podržati i crnog đavola samo da bi spriječili ponovno nestajanje svoje države. Postoji velika želja da se smijeni vlast koja nas je dovela na samrtničku postelju, ali postoji i strah da će, ako joj se pruži prilika, antidržavna opozicija, na nekoj novoj “podgoričkoj skupštini”, odvesti državu Crnu Goru u grob. Između samrtničke postelje i groba, građani biraju manje zlo, bolijest umjesto smrti, po logici da i najteži bolesnik može da ozdravi, a mrtvac ne može da oživi. Opozicija koja ne shvata i ne poštuje većinsku zabrinutost građana za državnost Crne Gore, nema nikakvu šansu da pobijedi na izborima.
Primjer sljepila opozicije za suverenistički osjećaj su predate izborne liste koje predvode Demokratski front, Demokrate i URA. Ni na jednoj od tih lista (iako je bilo puno priče o nepartijskim ličnostima i nezavisnim intelektualcima) nema ni jednog jedinog uglednog suvereniste, koga bi suverenisti prepoznali kao svoga i listu bar malo doživjeli kao pokušaj narodne sloge i pomirenja.
Da bi postigla bolji izborni rezultat opozicija mora da odmah, energično razbije predrasudu da je kompletna opozicija neprijatelj postojanja države, a vlast čuvar države. Zato pozivam opozicione kandidate za poslanike (dakle 81 kandidata sa svake liste) da potpišu izjavu-zakletvu, kojom jasno, glasno, iskreno i nepokolebljivo prihvataju postojanje države Crne Gore i potpuno poštovanje sadašnjeg Ustava takvog kakav je. Kopija zakletve sa svim, jasno vidljivim pojedinačnim potpisima bi morala biti objavljena kao plaćena strana bar u Danu i Vijestima. Kao stari suverenista, prihvatio bih rizik da vjerujem u tu zakletvu i da javno podržim svaku listu čiji su svi kandidati potpisali zakletvu.
Dodatno, partije koje stoje iza tri opozicione liste, mogu da znatno povećaju svoj ugled i smanje opasne tenzije u Crnoj Gori, proglašavanjem jednogodišnjeg moratorijuma na svoje učešce i podršku bilo kakvim uličnim protestma i demonstracijama; bar jednu godinu treba pokušati da se problemi rješavaju u Skupštini. Bilo bi dobro kada bi i Crkva pokazala mudrost vrijednu poštovanja i proglasila jednogodišnji moratorijum na litije.
Pred ove izbore, opozicija i crkva su, više nego ikada ranije, pomogli vlasti da se podignu tenzije i stvori utisak da su predstojeći izbori u stvari novi referendum o državnosti, još jedno biti ili ne biti za Crnu Goru, još jedan epski dvoboj viteza Mila protiv opozicione aždaje koja hoće da nas proguta. Na primjer, organizovanje litija je bio opasan i pogrešan potez, jer su ih mnogi suverenisti doživjeli kao napad na postojanje države. Naravno, građani imaju pravo i slobodu da na mirnim demonstracijama (uključujući i litije) iskazuju svoje mišljenje, ali bilo je pametnije pokazati mudrost i odgovornost i ne dolivati ulje na vatru i rizikovati građanske sukobe nesagledivih razmjera. Promjena vlasti je potrebna Crnoj Gori, ali jedino mjesto za promjenu vlasti su izbori a ne ulica. Organizatori litija su u stvari pomogli vlast, jer su mnogi zabrinuti Crnogorci još više povjerovali u besmislicu da je kompletna opozicija u stvari opozicija postojanju države.
Treba jasno istaći da je kvalitet države najbolja odbrana države. Stvaranjem nekvalitetne države, vlast je ojačala unutrašnje i spoljne protivnike državnosti i dala im krila. Oni koji zbog svoje halapljivosti i državničke nesposobnosti, od Crne Gore prave lošu državu, nijesu ništa manja opasnost od naših direktnih neprijatelja.
Najkraće, protivnici postojanja naše države imaju tri odlična izbora: glasati za DPS i satelite, glasati za opoziciju, ili uopšte ne glasati. Za nas, za ogromnu većinu građana koji žele srećnu, uspješnu i ponosnu državu Crnu Goru, dobrog izbora nema; po ko zna koji put ostaje nam da razmislimo šta je najmanje zlo. I naravno ostaje nam i nada. Poslije više decenija, zauvijek se vraćam u Crnu Goru i od sada će najveći dio moga znanja i energije, stalno i sistematski, biti posvećen snu i viziji da Crna Gora bude srećna, ponosna i istinski ekološka država. Siguran sam da će mnogi građani to podržati.
Bonus video:
