Na primjedbu da je EU mnogo kritičnija kada je riječ o izbornim uslovima u Srbiji nego što je to slučaj sa Crnom Gorom, jedan diplomata u neformalnom razgovoru je rekao - “da, ali dok je u Srbiji sigurno da će Vučić pobijediti, u Crnoj Gori postoji određena neizvjesnost“.
Parlamentarni izbori u Crnoj Gori, 30. avgusta, prilično su atipični u odnosu na većinu prethodnih izbornih ciklusa.
Tako smo, eto, dočekali i da DPS proziva i optužuje Miloša Bešića i CEDEM jer mu ne idu u prilog objavljeni rezultati istraživanja javnog mnjenja.
Krenimo redom.
Namjera Mila Đukanovića da usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti podijeli biračko tijelo po referendumskim šavovima je uspjela, ali su litije - presahle zemaljskom voljom crkvenih vođa - dovele do toga da DPS sada presabira koliko im je šef porukama o osnivanju partijske crkve nanio štetu.
Spekuliše se da istraživanja javnog mnjenja pokazuju da oko trećine birača DPS-a zamjera retorički obračun sa SPC u Crnoj Gori, dok je upitno kako će glasati oko 30.000 stalnih birača vladajuće stranke.
Glasati za partiju koja hoće da “otme svetinje“, ostati kući ili, ne daj bože, glasati za opoziciju - velike su muke birača vjernika DPS-SPC.
Do sada se, ipak, pokazivalo da su prizemni razlozi u odnosu na duhovne bili opredjeljujući za ogromnu većinu birača DPS-a.
Drugo, epidemija korona virusa onemogućava održavanje velikih partijskih skupova. Fanove DPS-a, ali i i oni koje impresionira masovnost, a takvih je uvijek nekoliko procenata u ukupnom biračkom tijelu, neće moći da povuče atmosfera - kao sa završnog mitinga DPS-a na izborima oktobra 2016. godine, uz direktan prenos na Pink Televiziji.
Treće, pitanje je na koliko će birača iz dijapore moći da računa DPS zbog različitog odnosa država iz kojih oni dolaze prema putovanju i boravku u Crnoj Gori.
I na kraju, pitanje je na koliko gratis mandata od, kako se to kaže, tradicionalnih partnera može da računa DPS. Pojava druge hrvatske nacionalne stranke može da znači da iz tog korpusa ne dobiju nijedan mandat. Kao što od pojave dvije albanske koalicije mogu da dobiju dva umjesto dosadašnjeg jednog, ali je onda upitno da li BS može do trećeg mandata, koji je na prošlim izborima zamalo umakao. Ili sve obrnutim redom.
Gubitnik ovih izbora unaprijed je SD. Od početka kampanje voze u kontrasmjeru, sa nejasnom izbornom porukom, ozbiljnim problemima sa plavskim odborom i šamarčinama premijera Duška Markovića poput poruke da ga za Aerodrom u Tivtu ne zanima to što će biti pogođeni nečiji partijski ili lični interesi.
DPS vjerovatno neće lojalnog partnera ugaziti do ispod cenzusa, jer mu u konačnom sabiranju može trebati, a sa partijom čiji lideri prečesto idu u Tužilaštvo, čak i za crnogorske prilike, lako je sklopiti postizborne aranžmane.
Na drugoj strani, aktuelizovanje identitetskih pitanja je očekivano vaskrslo Demokratski front, koji je opet postao najjača opoziciona grupacija.
Međutim, pitanje je kako će u naredne dvije sedmice izgledati kampanja koalicije DF-a sa prof. Zdravkom Krivokapićem na čelu koji je, ipak, loša kopija prof. Miodraga Lekića iz 2012. i da li će prosto sabiranje pojedinačnih prosrpskih patuljastih stranaka imati sinergetski efekat.
Demokrate, kao da se ništa nije promijenilo u odnosu na 2014. ili 2016, idu po utabanim stazama - teren i neobična kampanja.
Dok jednima kampanja “Mir je naša nacija“ djeluje kao izbor za Miss Zete, sendvičari i novinari - propagandisti režima ulažu ozbiljne napore da je diskredituju.
SDP i URA su viđene nevjeste za udaju. Kako će u biračkom tijelu na kraju proći URA, grlata za svoju snagu, kada Đukanović i DPS intenzivno krenu da toj strukturi kaleme etiketu trojanskog konja u procrnogorskom bloku, ostaje da se vidi. Režimski mediji su već stavili podlogu za takav fil.
Slična je nepoznanica kako će proći SDP, koji je već u javnosti prepoznat kao neko ko se vraća kući, u zagrljaj DPS-u.
Biračko tijelo u Crnoj Gori je odavno zacementirano, s manjim fluktuacijama.
Neizvjesnost iznosi jedan do dva mandata, ako se ne desi neko čudo u ovako atipičnoj izbornoj atmosferi.
Sa onim što je učinio oportunistički i pohlepni vrh DPS sa ekonomijom Crne Gore i preovlađujućim osjećajem nepravde u društvu, ali i sa ovakom pameću i sviješću u opoziciji, čini se da je izvjesno samo jedno - ovi izbori neće riješiti ništa.
Neizvjesnost tek predstoji nakon 30. avgusta.
Epidemija korona virusa je opasna za društva sa hroničnim bolestima - neodrživo strukturirana privreda, ogromni javni dug, preglomazna administracija, nesposobni uhljebi na čelu instituicija, endemska korupcija...
Nova vlast, ako nema ubjedljivu većinu, teško da može dugo opstati.
Bonus video:
