STAV

Manifest

Nedavno saopštenje za javnost uprave Plantaža svojevrstan je manifest njenog viđenja društvenog i korporativnog uređenja

4490 pregleda 5 komentar(a)
Plantaže, Foto: Vijesti/Luka Zeković
Plantaže, Foto: Vijesti/Luka Zeković

Nedavnim saopštenjem za javnost (naravno plaćenim oglasom, jer ko bi još besplatno prenio još jednu storiju iz serijala „Mućke“), uprava Plantaža je tim svojevrsnim Manifestom izložila svoje viđenje društvenog i korporativnog uređenja.

Tako su se oni, kako navode, lijepo sastali. Jagnjetinu nikako ne zamjeramo, jer nas je takva prozivka jednom skupo koštala. Da bi se onda poput nekog mjesnog komiteta KPJ iz 1950. ali i po onoj narodnoj „ja tebi serdare, ti meni vojvodo“ divili nagomilanim zalihama i neprodatim lagerima vrhunskog vina!

Teško da su se mogli oduprijeti misli da je savezna Direkcija za robne rezerve SFRJ ponosna na njih.

Covid kriza je upravu Plantaža resetovala u tolikoj mjeri da je došlo do flashbacka, pa su se u duhu tih vremena, obavezno pozabavili i spoljnim neprijateljima.

Zaključili su da neprijatelj marljivo radi protiv njih… prisjetili se prebrojavanja ko je za Tita, a ko za Đilasa… ali se na kraju zaključilo da je ipak najopasniji neprijatelj - kapitalistički element ili prokleti, vječito nezadovoljni… akcionari!

Komitet koji se vodi pod kapitalističkim imenom Board je odlučio da takav neprijateljski element, koji se do sada nazivao akcionarem, zarad ogoljenja suštine jedne takve nepoželjne pojave preimenuije u ”rentijer”. Jer, tražiti dividendu za Komitet je bezobrazluk dostojan prezrenja zbog čega su s pravom sve male akcionare pežorativno preimenovali u rentijere.

E sad, to što ovi rentijeri na koje uprava Plantaža cilja na svojim akcijama trpe samo konstantne gubitke, a rente ni u najavi, to će biti razmatrano na kapitalističkom Boardu kada kriza prođe.

Dalje su zaključili da je svaka politizacija u ekonomiji pogubna i dovodi do kolapsa, smatrajući da se njihov lični izbor u organe upravljanja, koji je inače partijski, izuzima iz pravila, naravno zbog opšteg dobra po principu koje je uveo lično Maršal (vidjeti udžbenik ONO i DSZ SFRJ).

Na kraju je odlučeno, da ako je već ustanovljena zabrana ili makar nepoželjnost privatne svojine, da bi se trebalo pozabaviti i podobnošću akcionara. Tako su smislili da uvedu kriterijum podobnosti u vidu poznavanja poljoprivredne proizvodnje i relevantnog iskustva na međunarodnom tržištu. Dakle, prvo se morate dokazati, gospodo rentijeri, da bi mogli nešto kazati!

Možda je nekome palo na pamet da kao uslov za prisustvo skupštini akcionara svaki kandidat treba prvo da demonstrira barem vještinu vožnje traktora u rikverc ili vitlanje motikom u stilu Brusa Lija. Ili pak datum skupštine podesiti da bude u jeku berbe, pa samo onima koji su u stanju da ispune kvotu u branju grožđa, omogućiti da prisustvuju skupštini.

Valjalo bi stoga, da se Akt o sistematizaciji Plantaža dopuni novim radnim mjestom - ”Komesar za podobnost”. Ili pak, da se uštedi vrijeme i suzi krug ljudi za izbor, pa novu poziciju ustanoviti kao - ”Maraš za podobnost”?

Vjerujem da je Manifest jako obradovao rentijere širom Crne Gore koji jedva čekaju početak ovog korporativnog eksperimenta na bazi zasluga, a uprava Plantaža će imati sjajnu priliku da iste ubijedi u svoje partijske, pardon, korporativne vrijednosti na predstojećoj skupšini rentijera, pardon, akcionara. Jedino ostaje nejasno, šta ako neki Maraš posustane na ovom putu preporoda…

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")