Desio se istorijski dan. U Crnoj Gori, prvi put je došlo do mirne smjene vlasti, a DPS i Milo Đukanović odlaze u opoziciju. Ovo su prvi izbori od početka višestranačja u CG čije su rezultate prihvatili svi učesnici. Doduše, i pored deklarativnog prihvatanja volje građana, DPS je podigao na noge sve što je mogao u državi i okruženju kako bi pokušao da ubijedi Abazovića da odustane od obećanja datih građanima i nekako spase Đukanovića.
Ovih dana DPS radi sve što može da što više uplaši građane željne promjena da će nova Vlada sa prosrpskom koalicijom “Savez za budućnost” da uništi Crnu Goru. Angažovali su sve sa kojima su u poslovnim odnosima da ubijede Abazovića da se sa Krivokapićem ne može ništa raditi jer će državom upravljati crkva i Beograd, da će naša država nestati i biti predata velikoj Srbiji mada niko ne objašnjava kako bi ta predaja praktično izgledala. Ključna poruka je - nestaće Crna Gora! Prvo, oni koji zagovaraju ovakve stavove zanemaruju činjenicu da se jedna trećina građana u Crnoj Gori izjašnjavaju kao Srbi. To je svakako manjina u odnosu na ostatak CG. Drugo, zanemaruje se činjenica da iz koalicije “Savez za budućnost” nema govora o pokretanju pitanja referenduma o državnopravnom statusu CG. Treće, čak i da neko to hoće, promjena državnopravnog statusa Crne Gore se može desiti na referendumu za čije je raspisivanje neohodno da glasa dvije trećine poslanika u novoj Skupštini, a to je tek nemoguće. Država i njen opstanak nisu dovedeni u pitanje i to je ključna činjenica, a sve ostalo je pokušaj obmane dijela građana koji i dalje više vjeruju pozivima DPS-a nego svojim ušima i očima. Državu nam niko neće uzeti, jer je osim dijela učesnika nedjeljnog mitinga u Podgorici, koji su istinski povjerovali da je neko ugrožava, nju spremno da brani još više stotina hiljada građana koji nisu učestvovali na mitingu jer su oponenti dojučerašnje vlasti.
Niko od glasnogovornika DPS-a se ovih dana nije osvrnuo na to kako integrisati trećinu građana CG koji još ne osjećaju ovu državu svojom i da li silom treba mijenjati njihova uvjerenja koliko god bila opravdana ili neopravdana? Niko od glasnogovornika DPS-a ne spominje mogućnost da Abazović i Bečić, kao predvodnici građanskih partija, mogu i treba da budu tampon koji će ublažiti radikalne elemente unutar “Saveza za budućnost” i pomoći integraciju jedne trećine građana CG koji su, zbog odnosa vlasti prema njima, veću emociju iskazivali prema susjednoj državi nego prema svojoj domovini. Abazović i Bečić bi mogli zapravo da urade ono što DPS nije uspio nakon referenduma. Dodatni je problem što je DPS preko kontrolisanih analitičara i medija pokušao da sve građane naše države koji se osjećaju Srbima proglasi četnicima. Tačno je da na izbornoj listi “Saveza za budućnost” ima osoba sa radikalnim stavovima, ali su i unutar tog saveza vidljive razlike među konstituentima. Glasnogovornici DPS-a svojim izjavama nameću pitanje - da li je moguće da je preko 130.000 građana na izborima dalo podršku četnicima? Duboko vjerujem da većina pripadnika svih nacija koji žive u CG (svakako uključujući i Srbe), baštini antifašizam, samo što je DPS pokušao da ovu vrijednost privatizuje i sebe proglasi jedinim braniteljem ovog svijetlog segmenta naše istorije. Upravo bi Bečić i Abazović mogli ova pitanja da pokrenu sa liderom “Saveza za budućnost” kako bi se i unutar prosrpskog saveza dodatno ojačala vrijednost antifašizma. Svima mora biti data mogućnost da se mijenjaju jer ako ne dozvoljavamo promjene sebi i drugima, onda ćemo zauvijek ostati zarobljeni u predrasudama. Kada je 2016. godine DPS nudio prosrpskim partijama da uđu u Vladu, tada su glasnogovornici dojučerašnje vlasti veličali ovaj državnički potez. Danas kada druge partije - Demokrate i URA - dogovaraju postizbornu koaliciju sa prosrpskom koalicijom, onda to nije dozvoljeno jer se ne smije sa “četnicima”. Izgleda da sa “četnicima” smije samo DPS.
Dalje, slušamo ovih dana da će nova vlast ugroziti “vitalne nacionalne interese” CG. To jedino valjda može da se spriječi ako Abazović bude kontrolisan od strane Đukanovićevog DPS-a jer oni jedini znaju što su naši interesi. Nacionalni interesi CG zapisani su dijelom u Ustavu a još neki su definisani tokom mandata DPS-a, uz veću ili manju podršku opozicije (ulazak u EU i NATO). Spoljnopolitički ključni interesi CG neće biti ugoženi jer su to odmah nakon 30. avgusta potvrdili Krivokapić, Bečić i Abazović. To je jedan od dogovorenih principa nove vlasti kojeg ignorišu branioci DPS-a iz zemlje i okruženja.
Abazoviću su ovih dana stizale ponude da URA sama formira Vladu uz podršku DPS-a. Koliko je vjerovatno da DPS podrži Vladu koju bi formirala URA u donošenju Zakona o porijeklu imovine, Zakona o lustraciji, Zakona o sprečavanju korupcije, medijskim zakonima, reformi pravosuđa, službi bezbjednosti...? Sve neophodne promjene u procesu EU integracije upravo je sprečavao DPS uz podršku ostalih koalicionih partija. Ako partije manjinskih naroda žele da pomognu građanskim partijama, odnosno Bečiću i Abazoviću, ako se plaše i žele da smanje uticaj prosrpskih partija, onda mogu da uđu u vladu u koju ih poziva i sam Krivokapić.
Prva, neophodna promjena se desila. Ona treba da dovede ne samo do oslobađanja institucija već i do reformisanja političkih partija, kako u vlasti tako i u opoziciji. Za 7 dana koalicija “Za budućnost Crne Gore” je kao dio buduće vlasti poslala više dobrih poruka nego što su njeni konstituenti za sve godine bivstvovanja u opoziciji. Ponudili su odlaganje svih spornih (ideoloških) pitanja za drugo vrijeme i nove izbore koji će se održati u fer uslovima. Nosilac liste “Za budućnost CG” je kao prioritet pomenuo uvođenje sistema kvaliteta u rad Vlade odnosno javne uprave čime je pokazao da postoji spremnost da se na bazi jasnih i mjerljivih kriterijuma biraju državni službenici, pa i oni najvišeg ranga. Sistem kvaliteta uveo je u svoje poslovanje jedan dio preduzeća i nevladinih organizacija, a ako bi nova vlast samo ovaj proces započela ozbiljno u naredne 3 godine, bilo bi to više nego što je uradio DPS za 30 godina vlasti. Javna uprava je Đukanoviću i njegovim koalicionim partnerima služila kao rezervoar glasova i podrška realizaciji sumnjivih poslova a ne kao servis za zadovoljenje potreba svih građana.
Nova većina u Skupštini ima pravo da formira Vladu (kako god je nazvali: ekspertska, tehnička, tranziciona...) i jasno se odredi prema prioritetima u svom djelovanju. Po mom mišljenju, nova Vlada treba da se bavi oslobađanjem zarobljenih institucija, reformom pravosuđa i konsolidacijom ekonomije kao i stvaranjem uslova za održavanje prvih fer izbora po novom izbornom modelu (otvorene liste). Na tim prvim fer izborima će se napraviti jasna razlika među partijama u odnosu na vrijednosti koje poštuju u svom djelovanju. Ako stvari ne budu išle kako treba, ako se dogovor ne bude sprovodio, Abazović i Bečić mogu uvijek inicirati prijevremene izbore.
Crnoj Gori je bila potrebna smjena vlasti da bi institucije bile oslobođene i počele da rade profesionalno i u skladu sa zakonom. Da bi se institucije dalje razvijale potrebno je više promjena vlasti u kraćem periodu. Dobro je da se sve partije nađu na mjestu vlasti i opozicije i osjete odgovornost prema građanima koji moraju postati jedini i vrhovni sudija koji nagrađuje i kažnjava političare za njihov rad i nerad.
Stoga je potrebno da se formira nova vlada i da se nastavi život - neko kao vlast a neko kao opozicija, te da otpočne oslobađanje institucija. Potrebna je što prije i nova Uprava policije kako bi se pronašli počinioci incidenata u Pljevljima čija su meta bili Bošnjaci. Potrebno je da NVO u odnosu na novu vlast zadrže svoju jasnu poziciju u društvu - konstruktivnog kritičara vlasti, jer je djelovanje civilnog društva neophodno za njegov dalji razvoj i demokratizaciju. NVO i nezavisni mediji treba da budu korektiv svakoj vlasti i dežurni na braniku javnog interesa.
Zašto ne bismo već sljedeće izbore dočekali bez dizanja dva ili tri prsta, tenzija na nacionalnoj osnovi! Tome mogu doprinijeti svi, i vlast i opozicija. Niko nas neće pamtiti po tome jesmo li bili Srbi, Crnogorci, Bošnjaci, Albanci i koliko smo prstiju dizali. Pamtiće nas jedino ako smo ljudi a njih ima u svim partijama, nacijama, vjerama. Učimo da živimo sa koronom, valjda ćemo naučiti da živimo i sa svojim nacionalnim osjećanjima i razlikama jer svi smo mi zajedno Crna Gora i nema je bez Crnogoraca, Srba, Bošnjaka, Albanaca..., građana. Jednako tako Crne Gore nema ako nije slobodna i demokratska.
Bonus video:
