Prijatelji mi neće povjerovati, a ne vjerujem ni ja samoj sebi - posljednjih dana depeesovci u meni počinju da izazivaju jedno sasvim neočekivano i neprikladno osjećanje.
Kako se koji oglasi, tako se pojave simptomi crnogorske saosjećajnosti, kod nas poznatije pod evropskim imenom empatija.
Samo ne prema njima, nego prema onome bez kojega se za njih ne bi znalo mimo uže familije - Milu Đukanoviću.
Ne potraje to, srećom, ni minut-dva. Jes' da sam tehnološki zaostala, ali brzo se vraćam na fabrička podešavanja.
Nije neki problem što im ja baš ništa ne vjerujem, tako je to već tri decenije.
Problem je što u njih vjere više nema ni njihov lider.
- Je li moguće da sam dvije trećine života proveo sa ovakvim licemjerima i prevarantima - čudom se čudi dok tihuje u nekoj od ničijih kuća...
Valjda mi zato sad pade na um moj davnašnji P.S. Iz 1998, kad je prvi put inaugurisan za Predsjednika:
- Ne bila ja u koži Mila Đukanovića ako ikad izgubi vlast, svijećom ćemo tražiti njegove glasače a kamoli prijatelje. Ostaće uz njega samo Vesko Barović, drug iz doba košarke. Koju - da je Crna Gora imala sreće - nikad ne bi ni napuštio. Ne Barović, nego Đukanović, naravno...
Zato sam sad u dilemi hoću li mu, ako ga ikad sretnem na ulici, izjaviti saučešće zbog onih koji ga još kao brane. Ili za onima koji se, bez kao ali i bez obraza, već kandiduju za prelijetanje.
***
Kad je predsjednica Sudskog savjeta Vesna Simović-Zvicer, 31. avgusta u 00:02, priznala rezultate izbora i čestitala opoziciji prije nego što su njeni lideri stvarno postali svjesni vlastite pobjede, mislila sam - omaklo joj se.
Da bježanija iz prave tek počinje, shvatila sam kad se oglasila ambasadorka u Ujedinjenim nacijama.
- Uprkos mnogim brigama i upozorenjima, izborni dan u Crnoj Gori je još jednom dokazao demokratske kapacitete našeg društva - tvitnula je Milica Pejanović-Đurišić 31. avgusta u 12:56.
Ne razumijem se u vremenske zone, mada nije sad ni bitno je li riječ o američkoj ili crnogorskoj satnici.
Bitnije od toga je, ako sam dobro razumjela njene riječi, da ambasadorka uopšte ne pokušava da razumije koliko je nepodnošljiva bila demokratija njenog depeesa svih ovih godina.
Razumijem je nekako za ono što se zbivalo otkako je otišla u Njujork. Ali da ništa čudno nije primijetila još od devedesetih, kad je sa recentnim liderom osnivala stranku, e to mi stvarno ne ide u glavu...
***
Sve te "mnoge brige i upozorenja" stizale su u najopasnijoj verziji upravo iz - njene partije.
Sve prijetnje da će odlaskom depeesa s vlasti nestati i Crna Gora upućivala je - njena partija.
Sve izborne dane, pa i ovaj 30. avgusta, organizovala je - njena partija.
Zbog toga, ali i zbog ukupnog tragičnog bilansa trodecenijske vlasti, u najmanju ruku nije bio human ovaj prst u oko žrtvama te vlasti.
Tvrdnja da je posljednji dan dokazao demokratske kapacitete "još jednom", ima samo jedno značenje: da su i svi prethodni izbori bili - praznik demokratije.
Jes' da su meni više ličili na dane žalosti, ali ako stvarno misli ono što je izjavila onda ambasadorka treba da se ponosi svojom partijom. A ne da osniva novu...
Na to je, prije svega, obavezuje lična biografija: bila je i osnivač i visoki funkcioner i predsjednik te partije.
Obavezuje je i ona partijska, i to ne u načelu nego u pojedinostima. Od rata za mir protiv "ustaša" i "mudžahedina" u susjednim državama do mira za rat protiv "četnika" u ovoj našoj.
U poštenoj politici, javno ćutanje znači javno odobravanje. Da sad ne davim čitaoce učincima njene partije između ta dva rata, od kojih se nikad nije javno ogradila.
Ako se u to ne broji odbrana vlastitog supruga...
***
Nečiji suprug i/ili otac, sin i brat sigurno je i onaj Nikšićanin koji je ljekarsku pomoć čekao na klupi u parku umjesto u bolničkom krevetu.
I svi oni koji su, zahvaljujući mimosvijet organizovanom zdravstvu, izmrcvareni stigli do Brezovika.
I svi ostali koji su te noći vraćeni doma. Zbog toga što su zdravi ili što nije bilo mjesta, nikad nećemo saznati.
Ni saznanja nijesu što su nekad bila, tako to biva kad se trideset godina gradi partijski zdravstveni sistem.
Kamo sreće da ni od direktora Kliničkog centra nikad nijesmo saznali do kakvog je saznanja došao tokom opšteg kolapsa u Opštoj bolnici.
- Uvjerili smo se u ono što smo odranije znali, u jednu sjajnu organizaciju nikšićke bolnice, u veliku stručnost nikšićkih doktora i srednjeg medicinskog kadra - zamajavao je javnost dr Jevto Eraković.
Uprkos uvjerljivim dokazima zbog kojih mu niko normalan ne može povjerovati.
***
Dva su dana prošla, a ja još ne mogu da vjerujem ni da je direktor Opšte bolnice Ilija Ašanin zaista rekao ono što sam čula:
- Jeste bilo malo mislim više nesporazuma u komunikaciji i očekivanjima da se veliki priliv onih koji su tražili pomoć može u istom momentu riješiti?! Moramo krajnje ozbiljno da shvatimo ono što struka preporučuje!
Shvatili smo - krivi su građani. Nije im to prvi put sasuto u lice, neki likovi iz NKT-a toliko su na njih bijesni, samo još fali da izađu iz televizora i počnu redom da ih biju.
Što će crni građani kad od marta ni zdravstvenoj vlasti ne mogu da vjeruju baš ništa. I kad znaju da uzrok kolapsa lokalnog sistema nije nesporazum u komunikaciji.
Nego raspad partijskog sistema na državnom nivou, i to ne samo zdravstvenog.
Stvarno, đe je bila ta enkateovsko-politbiroovska struka kad su 4. septembra kolone Nikšićana kretale ka Podgorici. Da apeluje, moli i preklinje kao sada...
Koja je muka te stručnjake spriječila da progovore deset dana ranije. Dok su sada okrivljeni građani pozivani da brane državu duvajući jedni drugima viruse u lice...
***
Kolaps zdravstva u Nikšiću ipak je ostao u sjenci kolapsa morala u studiju Reflektora.
- Za sve su krivi građani - uporno je ponavljala pomoćnica ministra zdravlja dr Vesna Miranović.
Ne ostavljajući, čak ni na instistiranje urednice, ni najmanju mogućnost da bar djelić krivice za dramatično širenje epidemije padne na članove NKT-a.
- Nije se snašla - pokušao je od nje same da je spasi bivši ministar dr Miodrag Caro Pavličić.
Uzalud, kad se Hipokrat jednom zaboravi preostaje samo Katul. Ono što vidiš da propada smatraj - propalo je.
- Kad se popuni pola kovid kreveta idemo na novo zaključavanje - oštro je upozorila dr Miranović.
Koga? Građane koji su mjesecima od NKT-a trpjeli razvrstavanje na one trećega, drugoga i prvoga reda.
Petoro u tuđem stanu - pritvor i hiljadu eura.
Troje na zajedničkoj klupi - saslušanje i dvjesta eura.
Dvadeset hiljada na gradskom trgu - nikome ništa...
***
Hoće li zaista doći do novog zaključavanja gradova i hoće li prvi katanac biti stavljen na one u kojima je pobijedila opozicija - ne mogu da znam, niti umijem da procijenim kad bi se to moglo dogoditi.
Ali sigurna sam da NKT u ovom sastavu nikome ne može biti od koristi dok se svi njegovi članovi ne nađu u istoj prostoriji, zaključani naravno.
Da preslušaju sve svoje izjave od marta do juče.
I shvate da su samo oni krivi što građani misle da lažu čak i kad govore nešto istinito...
***
Nafačna je prošlog utorka bila jedino Aleksandra Mudreša, nakon što su državni dužnosnici još prije dvije godine započeli bojkot njenog Reflektora.
Ovoga puta ne da najavljena gošća nije opozvana, nego je mimo najave stigao još jedan državni gost.
Da dam smislen iskaz o čemu je govorio dr Nermin Abdić, ne bih uspjela ni pod pritiskom glavnog specijalnog tužioca.
Ali zato s merakom mogu da citiram još jedan biser dr Vesne Miranović:
- Ne pravim razliku između skupova održavanih sa religijskim predznakom, desetina skupova te vrste, i dva skupa patriotska održana u posljednjih desetak dana?!
Nije je ni trebalo praviti po njihovim povodima. Ali po brojnosti jeste.
Zato što mogućnost širenja virusa raste proporcionalno broju učesnika i smanjenju distance među njima.
Snimci ne dopuštaju grešku, na svih desetak postizbornih skupova "sa religijskim predznakom" ukupno je bilo manje od desetak hiljada učesnika.
Dva skupa s "patriotskim predznakom" u istom periodu, prema zvaničnim podacima državnih organa, okupila su - više od pedeset hiljada.
***
Ako zaista nije bitan predznak skupa nego predznak virusa, onda je NKT trebalo da od policije zatraži iste one mjere koje je s oduševljenjem podržao u Budvi.
Nije to bilo lanjskog nego ovog ljeta i nije lako ni gledaocima a kamoli Budvanima da to zaborave.
Pendrecima su u njih utjerivali lekciju da je 17 veće od 16, a NKT sa oduševljenjem podržao masovno prebijanje jer je - dobro protiv korone.
Kad je trebalo da se objasni kako je 50 veće od 10, nikome iz tog politbiroa nije na pamet palo - strah funkciji kalja obraz često - da uputi bar jedno upozorenje učesnicima. Ili zamoli policiju da to učini.
Umjesto toga, skup je dobio podršku i NKT-a i Uprave policije. Koja je, obezbjeđujući njegovo održavanje, obezbijedila i masovno širenje korone.
Zbog toga se nadam da će i šef policije i šef NKT-a prije kraja ove godine završiti pred sudom.
Do tada, ostaje na snazi kreativno tumačenje Krivičnog zakonika. Nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti nije krivično djelo, ako ga počine - partijski i državni dužnosnici...
E, za to zaista jesu krivi - građani. I to još od prvih izbora prije tačno trideset godina...
P. S. Koga da krivim za ovu ofanzivu kurira Save Kovačevića - ne znam. Znam samo da ih onaj čiji antifašizam navodno brane od mene - plačući za njegovim apanažama - nije mobilisao za ovaj prljavi rat. Zato što zna da više neće biti glavni junak kolumni ovog sijedog, golobradog i golorukog četnika. Što je bilo za pisanje - napisano je za ovih 30 godina. A sa liderima opozicije nijesam ratovala dosad, pa neću ni posad.
Bonus video:
