Ivica Todorić je više od četvrt stoljeća bio najveći hrvatski tajkun. Na ovaj ili onaj način otpadali su ostali konkurenti za tu poziciju - od Miroslava Kutle do Josipa Gucića - ali on je postajao sve veći i veći. Činilo se da rastu neće biti kraja, da bi onda cijela nacija prije tri godine svjedočila spektakularnom posrnuću Todorićeva carstva. Koje sada dobiva sudski epilog, nakon što je na 80.000 stranica duga optužnica iz DORH-a stigla do Županijskog suda u Zagrebu. Kada bi točno proces mogao početi još se ne zna, a još je manje izvjesno kada bi mogao završiti. Ali svatko tko se nada da će ovaj proces završiti relativno brzo, jako se vara. Pa nedavno je u medijima objavljeno da još uvijek nije donesena pravomoćna presuda za slučaj Hrvatske poštanske banke koji je započeo prije punih 11 godina. Slična je situacija i za sve druge kapitalne sudske procese za visoku korupciju. Gotovo ni jedan nije dovršen. A ovaj za Agrokor je vjerojatno po svojoj materiji daleko najkompliciraniji od svih. Trebat će raspetljavati same po sebi ionako komplicirane financijske transakcije kojima je pridodan balkansko-tranzicijski preljev.
Na kraju bi se sve ovo moglo svesti na sljedeće: Hrvatska nije i dugo, a moguće i nikad, neće biti pristojna europska zemlja. Pristojna barem kao Slovenija. Naravno, ni naši sjeverni susjedi nisu imuni od afera tipa Agrokor. Prije nekoliko godina bivši su ministri završili u zatvoru zbog “loptanja” državnim tvrtkama koje su dobili kao dio izbornog plijena. Dakle, proces je ipak završio nekakvom presudom. Mada to nije bilo toliko bitno. Po definiciji, visoke korupcije u Sloveniji ima i dalje, baš kao i u Austriji, što je pokazao i slučaj jedne tamošnje banke, svojevremeno omiljene među hrvatskim tajkunima. Kriminala u koji su upetljani visoka politika i velike korporacije ima i u Njemačkoj, čak i u Švedskoj, zemlji koju raznim mitologijama skloni Hrvati vide kao mjesto gdje nema ni običnog ni visokog kriminala. Međutim, sve se ove zemlje - od susjedne dežele do skandinavskih uspješnica - od Hrvatske razlikuju u nekoliko bitnih stvari. Naravno, korupcije i gospodarskog kriminala ima i tamo, ali ipak puno manje nego kod nas. Osim toga, ako ga se otkrije, sve to skupa ipak završi nekakvim presudama u nekakvom razumnom roku. I na kraju, netko ipak završi u zatvoru.
U zemljama sjevernije od nas korupcija i privredni kriminal nisu tako brutalni, primitivni i tako razbojnički. Za razliku od Hrvatske, oni ipak ne ugrožavaju temelje tamošnjih društava i ne izjedaju srž privrede
Ali osnovna bi razlika bila ova. U zemljama sjevernije od nas korupcija i gospodarski kriminal nisu tako brutalni, tako primitivni i tako razbojnički kao u Hrvatskoj. Za razliku od Hrvatske, oni ipak ne ugrožavaju temelje tamošnjih društava. Ne izjedaju srž njihovih gospodarstava. Ne podešavaju si gospodarske politike svojih država prema svojim interesima. Općenito govoreći, tamo ipak funkcionira nekakav normalan sustav. Pa je tako na bogatom sjeveru izgradnja kilometra autoceste višestruko jeftinija nego u Hrvatskoj. U tamošnjim ljekarnama isti je lijek jeftiniji nego u hrvatskim. U tamošnjim trgovinama trgovačkih lanaca koji posluju i u Hrvatskoj, isti je proizvod jeftiniji nego u ovdašnjim.
U Hrvatskoj često traju rasprave oko toga je li Hrvatska balkanska, mediteranska ili srednjeeuropska zemlja. Gledajući zemljopisno, ona je i jedno, i drugo, i treće. Gledajući društveno i gospodarski, ona je samo prvo i drugo. Ono srednjeeuropsko, osim sklonosti Mozart kuglama i Sacher tortama, gotovo da i ne postoji. Ne postoji neki elementarni red. Ne postoji vjera da će institucije odraditi svoj posao kako treba. Hrvatska je samu sebe zakucala u mediteransko-balkanski krug zemalja iz kojih se ljudi iseljavaju, čije velike banke i strateške tvrtke na čudne načine bankrotiraju, a za vlastito pravosuđe imaju samo podsmijeh. Pa tako ne treba ništa ni očekivati od ovog procesa, ni od ove optužnice. On će trajati godinama, a kako se radi o prilično apstraktnim visokim financijama, ni šira medijska i ina javnost neće biti previše zainteresirana za njega. Baš kao ni za fondove rizičnog kapitala, ruske državne banke i poduzetnike iz Hong Konga koji sada imaju ključnu riječ u nekadašnjoj Todorićevoj tvrtki. Koja još uvijek ima ogroman udio u domaćoj prehrambenoj industriji. Da ne spominjemo one tisuće hektara slavonske zemlje. Uživajte u suđenju.
Bonus video:
