Nema tog filma koji može da zamijeni ovu prvu sjednicu parlamenta! Odavno se nije parlament “vraćao na ripit“, gledao iznova, od početka do kraja. Prepričavale su se izjave pojedinih političara, gafovi i forice, ali biće toga još, saziv parlamenta je takav da će biti fešte, to sigurno. Ali najviralnija od svih viralnih fotografija tog dana bila je fotografija poslanika DPS-a koji zauzimaju opozicione redove. To je slika koja stvarno govori hiljadu riječi.
Zasigurno da su trenirali za taj prvi dan u školi. Trudili su se da nabace poker-face, ali im nije išlo. Isprva su zadržali te naoštrene face iz prošlog političkog života, ali baš kao što je Milo povio leđa prvi put u istoriji tokom intervjua koji je dao nakon izbora, tako nisu ni novoopozicionari uspjeli da zadrže stare vlastodržačke face na licu.
Nema pretjeranog likovanja na tom scenom, ali je valja konstatovati. Zalećeli su se bili, naročito pioniri DPS-a. Sanjali su fotelje, stanove, da čine rodbini i prijateljima, da u fotelji penziju dočekaju, da dograbe kakvo ministarstvo, da se zimuje i ljetuje za džabe, da se vozi i jede za džabe, da se obogati i proputuje svijet, da se svi napune. Pojedini su ulazili u kafić i u masu naroda kao kad Mojsije more razdvaja. Vjenčavali se po Splendidu, kibicovali vikendice po šumama i vile po moru.
Nema više Splendida na njihovim licima, nema vikendice na Žabljaku ni u trepavicama, nema minimalnih kreditnih rata za ogromne stančuge po Vektrama. Ničeg više nema, ima samo te mjesečne platice, osjećaju prijekorne poglede po tijelu gdje god krenu, ima frke jer se ne zna koga će sve stići i zašto.
Nakon trideset godina u kojima im je sve prolazilo, ako sud i tužilaštvo krenu da rade kako treba, ako krenu da rade normalno, za ove nove u opozicionim klupicama biće to vanredno stanje, jer na to nisu navikli. Zbog toga su se face iskrivile nakon pola sata od početka sjednice, jer im i dalje nije bilo jasno da je balon pukao, da su konačno “stavljeni na svoje mjesto“.
Odijela skupa su i dalje tu, roleksi i sličnocjenovni satovi na rukama kucaju li kucaju, ali u opozicionom ritmu. Kad na bilbordu vidite osobu koja se smije, ako je riječ o reklami za pastu za zube, čak i kad je fotografija skinuta sa shutter stock-a, osmijeh sreće može da se isfolira, ali ako prekrijete osmijeh, oči će vam reći koliko je ta osoba zaista srećna i raspoložena. Oči ne lažu.
Na licima novih opozicionara vidi se frka. Ali nije ih frka od političke utakmice, od navodnih četnika i početnika, od propadanja države, njih je frka od sebe. Dobro znaju koliko je ko trpao ruku u budžet i koliko duboko, koliko godina, koliko bahato. Oni to znaju i sad ih je frka kad će i koliko će drugi da saznaju i što će biti kad se sazna. Ko će da propjeva, ko će da preleti, ko će da odleti, ko će da sarađuje, ko će da se prvi izvuče, a ko će da nagrabusi. To je prava utakmica. Zato oni nisu opozicija, oni su oh-pozicija.
DPS konzumira ovih dana šakačke tablete za spavanje, jer sigurno da mirno ne spavaju. Tužilaštvo i nema preveliki zadatak pred sobom, jer svakom od ekipe na čelu piše što je, kad je i koliko maznuo. Kao bar kod. Samo da ih tužilac ne pušti da prođu neopaženo pored kase kad nešto zapišti. Navikli su tako, da samo prođu. Ali to je past-tense.
Naša nova draga oh-pozicija.
Bonus video:
