Nakon terorističkog napada na Banske dvore, probijanja tajnih antikorupcijskih istraga i curenja informacija, a sada i eksplozije novozaraženih koronavirusom, Plenkovićeva akcija “Sigurna Hrvatska” u petoj brzini ide dalje.
Sada otkrivamo da nema dovoljno cjepiva za sezonu gripe. Otkrivamo da nema dovoljno liječnika u sve pretrpanijim bolnicama i zdravstvenim ustanovama. Otkrivamo da krizni stožer nema baš nikakvog plana za koronu, već “plešemo s virusom”, a došli smo i do toga da bolnicama prijeti prestanak isporuke lijekova zbog duga veledrogerijama.
Ako tako izgleda “Sigurna Hrvatska”, na što bi tek onda sličila ona nesigurna?
Pucanje po šavovima
Iz dana u dan čini se kao da Plenkovićeva Hrvatska puca po šavovima, svakoga dana pojačava se pritisak na ključne resore - od ekonomije i socijale do zdravstva i javne sigurnosti - dok premijer neuspješno prikriva nervozu, pretvarajući se kako drži stvari pod kontrolom. I nad radikalima, i nad pravosuđem, i nad korumpiranim ministrima...
Njegova svađa sa Zoranom Milanovićem donijela je više bodova populističkom predsjedniku bez ikakve odgovornosti, nego premijeru koji je preuzeo na sebe odgovornost za čitavu državu.
A bahata reakcija na odluku veledrogerija da zbog duga obustave isporuku lijekova bolnicama trebala bi zamaskirati činjenicu da država naprosto nema novca.
Rat oko ljekova
“Veledrogerije se javljaju u vrlo preciznim intervalima, biraju trenutak”, kazao je jučer Plenković, optuživši vrlo otvoreno veledrogerije za ucjenu. “Nekada to baš bude prije izbora, onda mi kažemo dođite nakon izbora i slično. Bit će lijekova, veledrogerije moraju operirati na hrvatskom tržištu i sutra”.
Znači, veledrogerije su krive što im država duguje milijarde. Država ne želi platiti dug jer zna da veledrogerije nemaju izbora.
I na sve to nadovezuje se istek moratorija za ovrhe.
Gospodarska, zdravstvena, sigurnosna katastrofa mogla bi dobiti svoj nastavak u socijalnoj katastrofi, kad krene naplata potraživanja od građana i drugih dužnika. Državu, međutim, nitko ne može ovršiti.
Zabrana okupljanja, ne i misa
Istodobno, borba protiv korone pretvorila se u totalni kaos, bez plana, koncepta i odlučnosti. Ni testiranja se ne mogu provesti bez kilometarskih kolona, zabranjuju se okupljanja na otvorenom ispred HNK u Zagrebu, ali ne zabranjuju se crkvene mise, često bez maske i distance, kao što je to odlučila Slovenija. Članovi Stožera toliko su se uživjeli u svoju medijsku i političku popularnost, u pjevanje s balkona i crteže Supervilija, da nemaju snage donijeti niti jednu konkretnu, nepopularnu, a naročito dalekosežnu odluku.
Svako za sebe
A čak i onda kad ju pokušavaju donijeti, otpori su sve veći i nepovjerenje sve snažnije, jer je stožer svojom politizacijom i interesnim kompromisima totalno prokockao svoj kredibilitet. Nitko se više ni ne osvrće na preporuke. Svatko je za sebe.
Hrvatska “pleše s virusom” uz glazbenu podlogu orkestra na Titanicu. Drugi mandat na vlasti redovito vodi u ponor.
Ivu Sanadera pokosila su mafijaška ubojstva, svjetska financijska kriza, epidemijska korupcija, samodovoljnost, bahatost i pohlepa.
Andreja Plenkovića trenutno kose korupcija, korona, terorizam i radikalizam, socijalno nezadovoljstvo i društvena frustracija, dok on ratuje s izmišljenim protivnicima i svađa se oko izmišljenih problema. Teško je uopće zamisliti da bi trebao izdržati još tri godine.
I mi skupa s njim.
Bonus video:
