Opet je počeo Božićni ustanak na Javnom servisu. U njemu nije, valjda zato što okupator nije došao sa strane.
U onoj istorijskoj buni prikazali su nam desetak ljudi slobodnog uma, nespremnih da trpe lance. Izgleda da ih u RTCG-u nema toliko. Nijesu voljni, možda ni kadri, da blagovremeno sagledaju posljedice okupacije. Ili im ne smeta kad je izvode naši.
***
Istorija se opet ponavlja kao farsa. Stota godišnjica tragične osamnaeste, kad je srpska vojska okupirala Crnu Goru, biće ove godine obilježavana na Javnom servisu pod okupacijom vojske depeesa. Partije čiji su temelji u Podgoričkoj skupštini. Zato nikad nije dozvolila da se njene odluke ucijelo ponište u crnogorskom parlamentu. Koliko-toliko legitimnijem od onog s početka 20. vijeka.
Ima tu i tragikomičnih kopči sa istorijom. U seriji, crnogorski mitropolit bio je špijun srpskog režima. Ovaj sadašnji ga optužuje za izdaju.
Glavna junakinja ne može da se odluči hoće li sa francuskom pratnjom na Zapad ili će - prva ljubav zaborava nema - zaglaviti u Moskvi. Crna Gora je davno prelomila. Kako njene vođe, s puno radosti i malo mudrosti, vole da kažu - odabrala je put bez povratka. Vođi iz serije prijetila je ozbiljna vojna sila, ovom današnjem šačica terorističkog bašibozuka.
***
Počela sam i ja da se ponavljam. Ne pričom o krahu Božićnog ustanka, prošla je država na popravnom 87 godina kasnije. Nego širenjem iluzije kako će se novinari Javnog servisa konačno probuditi. I pokušati da javno dignu glas, kad već nemaju podršku javnosti za pravu pobunu. Priliku za popravni neće skoro dobiti. Dobro, neće čekati na nju baš koliko i država, ali slaba je to utjeha.
Kad je 1991. depees udario na uređivačku ekipu RTCG-a, zaglušujuće je onim sivim domom odjekivao isti muk. Država je otvoreno krenula u rat protiv komšija i cijelog svijeta, urednici su se otvoreno borili protiv tog udruženog zločinačkog poduhvata. I poginuli. Većina novinara stala je uz režim. Nastavak znate...
***
Država je opet u punoj borbenoj gotovosti, samo što su sad rezervisti mobilisani za rat protiv novinarske slobode. Premijer, isto kao i onaj iz '91, tvrdi da u tome nije učestvovao. Priznaje samo da ima prigovore na profesionalnost Javnog servisa. Taman kao što je njegov prethodnik nešto bio nezadovoljan profesionalnošću priučenih avnojevskih kartografa.
Evropa u koju su se mnogi uzdali, jednako naivno u ratu i danas, baš se nešto ne pretrže... Ako se ne računaju dvosmislena i licemjerna saopštenja. Tako je to s Crnom Gorom još od Berlinskog kongresa, kad smo dobili državu u skraćenoj verziji... I Božićnog ustanka, kad smo se od nje oprostili na duži rok...
***
Oprostila sam se i ja od Javnog servisa. Što sam gledala - gledala sam. Sad idemo ispočetka.
Dobro veče poštovani gledaoci, ovo je Dnevnik... Premijer Duško Marković otvorio je danas treću dionicu puta od Maoča do... Predsjednik Administrativnog odbora Luiđ Škrelja predložio je da se iz parlamenta izbace... Članica tog odbora Marta Šćepanović zahtijevala je da se imunitet ukine... Slijede vijesti iz sporta i prognoza za sjutra...
Laku noć poštovani gledaoci, ne mijenjajte kanal. Laku noć pameti, bez prava javnosti da zna nikad se ni vlast neće promijeniti.
***
A što bi se zbilo kad bi javnost saznala više nego što režim smatra neophodnim, lako je bilo razumjeti iz premijerovog novogodišnjeg intervjua TV Vijesti. Kao po kodeksu udbe, a i ona je neka vrsta javnog servisa, smije da procuri samo ono što on dozvoli.
Recimo, da medijska scena nije dobra. Iako je takva zahvaljujući baš njemu. Možda i nije mnogo doprinio hajci na one koji žele da ostanu slobodni, ali jeste ovoj na Javni servis koji to tek pokušava da bude. Ako je i nije pokrenuo, mogao je da je zaustavi.
Umjesto toga, prigovara kako toj televiziji fali objektivnosti i profesionalnosti. S kojima ni sam ne stoji najbolje. Inače bi znao da mediji postoje kako bi obuzdavali vlast, a ne obrnuto.
Novinari daju preveliki značaj pismu koje mu je Jozef Han uputio na tu temu - bio je premijer u pravu bar u nečemu. - To je samo jedna rečenica.
Vjerujem na riječ, tačno toliko značaja Evropska unija daje medijskim slobodama u Crnoj Gori. I cijeloj Crnoj Gori...
P.S. Oglasio se i Hojt Brajan Ji. Takođe jednom rečenicom. Ali tek nakon što je režim oposlio ono što je htio. Sad slijedi mrcvarenje Javnog servisa, sve dok ga ne ogade i onom dijelu javnosti koji je jedva počeo da mu vjeruje. Možda je tako najbolje. Kad su već uspjeli da Crnu Goru ogade onima koji su htjeli da je učine boljom...
Bonus video:
