Zaostavština

Odavno smrt nekog autoriteta neće proizvesti toliko političko-društvenih implikacija, kao što će to biti u slučaju mitropolita Mitropolije crnogorsko primorske, Amfilohija.

Zoran Đinđić je posljednja ličnost sa Balkana čija je smrt umnogome oblikovala Srbiju i susjedne zemlje, a na čijoj sahrani je Amfilohije rekao da “ko se mača lati - od mača će i poginuti”.

Pucanj na Đindića bio je pucanj u demokratiju.

Smrt 82-godišnjeg Amfilohija, izazvana posljedicama koronavirusa, je ono o čemu će javnost dati zaključak u narednim mjesecima, godinama ili decenijama.

Uostalom, i Amfilohijeve riječi i djela tokom zadnjih 30 godina bili su takvi - ostavljale su duboke posljedice na politički, društveni i crkveni život.

To je radio uglavnom kletvama, poput onih nakon što je Crna Gora priznala Kosovo ili zbog odbrane nelegalno sagrađene crkve na Rumiji ili krstionice na Miholjskoj prevlaci. Tvrdio je da te “oštre riječi“ samo služe da “probude savjest u ljudima“.

Po uticaju na politički, društveni i crkveni život, mitroplit SPC u Crnoj Gori bio je dostojan nasljednik trona Petrovića koji su i formalno bili duhovni i svjetovni vladari Crne Gore.

Neki ocjenjuju i da je Amfilohije postao svetovni vladar Crne Gore nakon parlamentarnih izbora 30. avgusta 2020, kada je značajno uticao na poraz vršnjaka po vladanju - Đukanovića, da bi kasnije pod Ostrogom okupio i smirivao uzavrele liderske glave s ciljem da se dogovore o formiranju vlasti. Ili, kao što reče jedan funkcioner DF - Amfilohije je 1997. doveo Đukanovića na vlast, sada ga je srušio.

No, odluka Beograda koga će sada ustoličiti na Cetinju, vjerovatno na Saboru na proljeće, nesporno će imati svoje implikacije i na političke tokove u Crnoj Gori.

Tajna popularnosti i uticaja Amfilohija i SPC u Crnoj Gori je u djelujućem i retoričkom žongliranju sa bivšom vlasti u Podgorici - od izjave da su Crnogorci “komunistička kopilad“, do pasivnog odnosa na referendumu čime je dao doprinos obnovi nezavisnosti.

Naravno, uz kombinaciju drugih faktora, kao što je bogobojažljivost ili sujevjerje stanovnika Crne Gore, ogromna imovina kojom SPC raspolaže, rastuća infrastruktura pod njegovim rukovođenjem...

Taj, kako neki vide, dualizam prema Crnoj Gori i jasan otklon od vlasti Aleksandra Vučića, upravo su zavodljivo djelovali na djelove crnogorske javnosti da vjeruje da se Amfilohije može okrenuti Crnoj Gori.

Mirni protesti protiv usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, i dio onoga što ih je pratilo, predstavljali su dio te slagalice.

Prirodna intencija Beograda, Irineja i prvenstvno Vučića, da na cetinjski tron dovedu poslušnika, nekog ne toliko obrazovanog i visprenog u verbalnom i praktičnom izražaju, ali i ne toliko uticajnog, mogla bi značiti uskrsnuće politike koju personifikuje Đukanović.

I uzrokovati nezadovoljstvo dijela crkvenih velikodostojnika i sveštenstva u Crnoj Gori koji Crnu Goru stavljaju ispred Srbije.

Sa smrću Amfilohija i političkom snagom koju ima DF, Vučiću su sada otvorena vrata uticaja u Crnoj Gori. Ne baš kao Miloševiću protiv koga je Amfilohije protestovao 1996. na studentskim demonstracijama u Beogradu, ali koga je kasnije i posjetio u Hagu.

Za budućnost aktuelnog srpskog predsjednika je mnogo bitnije što sada nema više nikoga ko ima realnu snagu i uticaj da ga prozove da će “izdati Kosovo i Metohiju, ako im samo nešto daju”.

Da li je Vučiću nešto i koliko dato prilikom prijema u Bijeloj kući i potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, vidjećemo narednih mjeseci, ali mnoge stvari ukazuju da se SAD vraćaju na Balkan, potiskujući prvenstveno Kinu, te Rusiju koja će, takođe, biti zainteresovana za cetinjski tron.

Iako je Amfilohije kleo - “ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo, bio proklet tri puta i 3.000 puta od mene”, neki tvrde da su mu bila zatvorena sva vrata Kremlja nakon 2016.

Tada je, kao predstavnik SPC, učestvovao na saboru na Kritu čime je navodno stao na stranu Vaseljenske patrijaršije u sporu sa Moskovskom.

Na dan kada je objavljeno da je mitropolit SPC u Crnoj Gori preminuo, lideri stranaka nove vlasti su objavili da su podržali predlog mandatara Zdravka Krivokapića o ekspertskoj vladi.

Teško da bi se ko usudio da se tada usprotivi Krivokapiću koga su Amfiohije i SPC u Crnoj Gori podržali, ali prve poruke koje su poslali Nebojša Medojević i Andrija Mandić o ekspertskoj vladi koja će trajati 200 dana do godine ukazuju kakav će biti odnos DF prema novom premijeru.

Kada je Emanuel Makron 2016. pobijedio na predsjedničkim izborima u Francuskoj, naslovi u pojednim evropskim medijima su bili - predsjednik bez partije.

Makronova, odmah nakon izbora osnovana, stranka Republika u pokretu u međuvremenu je okupila oko 500 uticajnih civilnih aktivista i samo dva mjeseca kasnije na parlamentarnim izborima je promijenio politički pejzaž Republike decenijama podijeljen na socijaliste, republikance i desničare.

Sada bi se za Krivokapića moglo reći da je - premijer bez partije.

U zavisnosti od narednih koraka mandatara - da li će ministri - eksperti biti ekipa iz crkvenih krugova kojom je okružen ili će taj krug biti znatno širi, da će se sjetiti da osnuje ministrarstvo za IT tehnologije umjesto ministarstva vjera, zavisiće ne samo njegova, nego i budućnost političke scene Crne Gore.

Ukoliko nametne meritokratiju umjesto partitokratije i vladavinu prava umjesto kleptokratije, građanski umjesto klerikalnog izraza, Krivokapić ima svijetlu budućnost, uz već postojeću podršku dijela medija, biznis elite, civilnog društva i naklonost Zapada u odnosu na ono što vide u DF.

Stvaranje Krivokapića kao nekog ko bi mogao promijeniti politički pejzaž Crne Gore sa dva zacementirana pola od 1997, moglo bi biti jedna od rjeđih pozitivnih zaostavština po kojima će Amfilohije ostati upamćen.

U suprotnom, pobjeda crnogorske opozicije pretvoriće se u sukob unutar srpske kuće, pri čemu će Crna Gora ostati podijeljena.