Živo i sa gorčinom se sjećam posljednje interakcije sa direktorom svoje srednje škole u Podgorici. Obratio mi se u svom prepoznatljivo osornom i nestrpljivom tonu; ja sam u tom trenutku bio jedan od boljih đaka njegove i svoje škole, ali sam za njega bio „mali“, koji „nema tu šta da traži“. Srećom, brzo sam se uvjerio da direktor jedne škole ne mora da bude takav. Može da poznaje svoje đake po imenu i prezimenu i da je u odnosu s njima uvijek pun poštovanja iako, ironično, ima značajno veće pravo da ih gleda s visine. Uprkos tome što su obojica dobri i kvalitetni ljudi, ovaj drugi mora biti prepoznat kao ekspert među njima.
I to je suština ekspertske vlade. Ministar/ekspert ne smije biti tu isključivo zbog bliskosti s onim ko ga predlaže, već jer je stručnjak. U ekspertskoj vladi jedne građanske zemlje političko opredjeljenje, kao i pol, boja kože, očiju i etnička i vjerska pripadnost ministra su sve podjednako beznačajne kategorije. Tako, recimo, jednu ministarku nauke mogu da preporuče broj i kvalitet naučnih radova, međunarodno iskustvo, vođstvo u naučnim projektima, nezaboravan entuzijazam koji prenosi na svoje studente i slični, čitaj - relevantni faktori. Od karakternih osobina, tolerantnost na različita mišljenja je ključna za nekoga ko predstavlja nauku. Dakle, poštovanje ne smije ići iz slaganja, a vrijeđanje iz neslaganja. Ne ide.
Razumijem da je čelna pozicija u ministarstvu nauke, prosvjete, kulture i sporta nezahvalna zbog protekle četiri, za naše standarde neobično uspješne, godine u resoru nauke. Ali, hajde da raščistimo nešto.
Srpski nacionalizam jeste trn u oku dobrom broju i gubitnika i pobjednika minulih izbora. Ipak, njegov problem nije što je srpski, nego što je nacionalizam. Na Balkanu, nacionalizam mora biti problematizovan, kao najgori krvnik. Ne može biti adekvatan ni u jednoj objavi javnog funkcionera. Ni srpski, ni belgijski. Ni u jednom, pa ni u slobodnom tumačenju. U svojoj osnovi, nacionalizam su terazije, koje nas razvrstavaju isključivo na osnovu etničke pripadnosti. Ideja ekspertske vlade je, valjda, da je stručnost iznad svega. I zato, nemojmo miješati čašu meda i čašu žuči u ovom času. Jedino za to de facto nemamo vremena.
Razumijem da novoformiranoj vladi neće faliti izazova - od rasplamsalog virusa i posrnule ekonomije, do borbe sa kriminalom i političkom nestabilnošću. Ali, ovo je apel da se nauka ne žrtvuje u to ime, jer je možda i jedini resor u kome nećemo morati da krenemo ispočetka.
Autor je softver inženjer u Amazonu
Bonus video:
