Tek što sjedoh da pišem kad stiže poruka sa zanimljivim dijalogom. I još zanimljivijim datumom - 02. 12. 2020.
- Gdje si to bio na zoru?
- Do crkve da mi daju ekspoze, moram ga izučit' do podne. A ti gdje si uranio?
- Isto u crkvu, da mi kažu koje sam ministre učlanio u partiju. Danas je zvanično registrujem.
- Neka, neka, ali prvo meni pošalji imena. Da se ne brukam svaki put pred novinarima.
- To ti je završeno, kume...
Završeno je izgleda i nama! Za kraj ove godine Sveti sinod umjesto Vlade, a do kraja naredne akobogda i Sveti arhijerejski sabor umjesto Skupštine.
Spasa nam nema, propasti nećemo - dobro je Nikola Pašić procijenio prije sto i kusur godina, u trenutku kad je srpska vojska dobjegla na grčko primorje.
Bio je on lukav političar i mudar državnik, nije dozvolio da ga prevari masovno uzdanje u ruskog cara. Uprkos obećanju Nikolaja Drugog da će „učiniti sve da pomogne Srbima", Pašić je učinio sve da dobije i sačuva podršku - Francuske.
Nijesam baš dobro obaviještena o tome koliko se nova izvršna i zakonodavna vlast Crne Gore uzdaju u recentnog ruskog cara Vladimira Prvog, ali sve su prilike da će vrlo brzo prokockati i ovo malo podrške 27 "francuza" u Briselu. I da će se lideri Evropske unije, po pitanju budućnosti naše sekularne građanske države, svakoga dana u svakom pogledu sve više - "praviti englezi".
***
Ako je vjerovati govorima u izbornoj noći, svi pobjednici obećavali su život po evropskim standardima slobode, pravde, jednakosti, ekonomije, privrede, finansija, obrazovanja, zdravstva, kulture...
Stotinak dana kasnije, manjina koja vjeruje samo svojim očima vidi da većini pobjednika obećanje traje koliko i mački muž. I jasno prepoznaje - simptome pravoslavnog fundamentalizma.
Nije ih teško uočiti, svakoga dana u svakom mediju osvane bar po jedna izjava kako budućnost treba graditi na pravoslavnoj tradiciji.
Čijoj, crnogorskoj? Onoj koja je Crnogorce naučila da i u crkvu ulaze naoružani do zuba? I da u njoj, po uzoru na čuvene Musteroviće, sveto pričešće uzimaju mačem. Zato što ne pristaje junacima da saginju glavu ni pred gospodarom i sveštenikom, a kamoli pred kašičicom...
Jesu li Crnogorci punih 400 godina uopšte imali kad da slušaju liturđije? Oni ni u dom nijesu ulazili bez dva-tri puta godišnje, tokom kratkih predaha između bitaka. Niti je iko osim glavara imao uslova da posti četrdeset dana i da živ dočeka sveto pričešće...
Da sad ne detaljišem koliko je u crnogorskoj tradiciji više paganskih običaja - poput sječenja badnjaka - i jeretičkih shvatanja hrišćanstva nego oktroisanog pravoslavlja...
***
Moramo se sabirati oko naše svete crkve? Koje? Imamo 31 vjersku zajednicu i trebalo bi da je svaka naša.
Teza da je u Crnoj Gori pravoslavlje ugroženo više se i ne iznosi kao sumnja, nego kao dokazana činjenica. Otuda i tvrdnja da ga treba "braniti po svaku cijenu", a desetak posto učesnika nedavne ankete kaže da se to može činiti i - oružjem.
Takvi stavovi postali su opasan stimulans međunacionalnoj netrpeljivosti. Namjera vlasti da podržavi sve pravoslavne hramove protumačena je kao mržnja prema Srbima. Ali ne i prema Crnogorcima, iako među tim hramovima ima i crnogorskih i srpskih i onih koji su napravljeni zajedničkim trudom pripadnika i ktitora oba naroda.
***
Uh, odoh daleko, zamalo zaboravih o čemu sam počela da pišem. A počela sam o vijesti sedmice - po svoj prilici ne samo ove - da Miodrag Daka Davidović osniva partiju. Dobro, zvaće se pokret, da se malo zakamuflira prevara o vladi nestranačkih eksperata...
Kao što je i budući mandatar vlade sekularne države svoju odanost Srpskoj crkvi zakamuflirao objavom da je izborni pobjednik bio Sveti Vasilije.
U partiji koja još nije registrovana biće i trojica ministara koji još nijesu izabrani, najavio je lider pokreta.
Neće nijedan, kategoričan je bio mandatar.
Hoće, hoće, pritvrdio je lider, možda kasni telegram ili satelit nije pustio signal...
Prepiska sad izgleda šašavo, ali neće tako djelovati ako ijedan član Vlade uđe u Narodni pokret.
Upravo zbog biznismena i političara poput lidera tog pokreta nova vlast je i zvanično najavila da su, od sistemskih zakona koje će hitno donijeti, najvažnija prva dva - o porijeklu imovine i o lustraciji.
Svaka čast za odluku da sva zarada firme Neksan za 30 proteklih godina, kao i sve što će biti zarađeno do kraja vlasnikovog života, bude zavještana i predata "u službu Bogu i narodu".
Dobro je i što na računima firme već sad stoji 16,5 miliona neraspoređene dobiti. Ali, biće još bolje ako se ta dobit sabere sa onih ktitorskih osam miliona za hram na Goliji. I svim milionima stečenim i darivanim tokom tri decenije. A onda se sve te dobiti đuture stave pod lupu. I od partija oslobođeno tužilaštvo provjeri da li je svaki euro stečen po zakonu.
***
Drugi zakon, onaj o lustraciji, odnosi se na eventualnu odgovornost za kršenje ljudskih, građanskih i političkih prava. U slučaju lidera Narodnog pokreta, ta odgovornost mora biti preispitana po najmanje dva osnova.
Prvo i eventualno, kao načelnika Centra bezbjednosti u Nikšiću početkom devedesetih. Naročito ako je po funkciji bio nadređen i opštinskom ogranku SDB-a.
Drugo, ali bez ikakve eventualnosti, kao ministra trgovine u vladi SAO Hercegovina, paradržavne, parapolitičke i paravojne tvorevine. Čije je samo postojanje bilo kršenje ljudskih, građanskih i političkih prava, da sad ne nabrajam zločine počinjene u njeno ime.
Zato što je Bosna i Hercegovina, kao i ostalih pet republika, po Ustavu iz 1974. bila - nezavisna država.
Uprkos tome što je bio ministar u takvoj tvorevini, Miodrag Daka Davidović nije sredinom devedesetih bio sumnjičen za kršenje tih prava. Nego "samo" za šverc cigareta i utaju poreza. Ako se dobro sjećam, radilo se o deset miliona njemačkih maraka.
To što ga je, kao Predsjednik Crne Gore, od krivične odgovornosti abolirao kum Momir Bulatović ne može ga abolirati i od političkog dijela lustracije. Ne pomaže tu ni izuzetno razumijevanje koje je za aboliciju, zbog "kredibiliteta Davidovića kao biznismena", desetak godina kasnije iskazao i premijer Milo Đukanović.
***
Ne znam što o posljedicama formiranja (pred)ratnih SAO misli lider Narodnog pokreta, ali za način na koji danas razmišlja o švercu nemam nimalo razumijevanja:
- Svaka država to radi, samo što pare ne idu u državne jasle. Pare moraju da idu u trezor. Taj tranzit je potpuno normalan i funkcioniše svuda na svijetu. Samo je pitanje gdje se novac odliva.
- Tranzitni poslovi su jako slatki poslovi, tu nemate troškove, imate prihode. Tu treba pet povjerljivih ljudi koji će da rade taj posao i da završavaju.
- Šta to nas briga gdje se to radi, šta se to radi i kako se to radi. Crna Gora je toliko siromašna da ona mora da obezbijedi bilanse koji će završiti da ti bilansi budu pozitivni. Danas je 95 odsto BDP-a javni dug Crne Gore...
Jesam li ja ovo ispravno pročitala?
Nađemo ne pet nego šest povjerljivih ljudi, poput Frančeska Prudentinija - odmilja zvanog don Ćićo - Đerarda Kuoma, Benedeta Stana, braće Rafaela, Tomaza i Donata Larasepta i - otplatimo javni dug...
***
Nije mi najjasniji ni posljednji(?) obrt glede mandatara. Do juče se lider Narodnog pokreta javno sprdao s njim, sad ga kobajagi hvali zato što je održao riječ da neće praviti partiju.
Ko će se tu kome priklanjati, vlada pokretu ili pokret vladi? Ne vjerujem da - nakon tromjesečne lakrdije čije ćemo posljedice tek da gledamo - to može prognozirat' ni bog kojem se obje strane klanjaju.
A meni evo neki đavo javlja kako će izgledati prva od tih posljedica, ako u vladu uđe i kandidat čije je ime #jesamnacionalista a prezime #srpski.nenoćubelgijski:
- Mi, Vesna Prva, po milosti Božjoj kraljica i gospodarica školstva u Crnoj Gori, proglašujemo i objavljujemo svima i svakome da je Narodna skupština riješila i da smo Mi potvrdili i potvrđujemo: ZAKON o Narodnijem školama u Kraljevini Crnoj Gori.
Član 1. Zadatak je narodnijema školama, da vaspitavaju djecu u narodnom i religijskom duhu i da ih spremaju za građanski život, a naročito da šire prosvjetu i srpsku pismenost u narodu.
Član 2. U mjestima gdje se ne govori čisto srpski, otvara se uz osnovnu školu pripravni razred, koji su dužna pohađati sva djeca prije stupanja u prvi razred.
Član 3. Djeca naših državljana, koji stalno žive u Crnoj Gori, moraju pohoditi državnu ili privatnu srpsku narodnu školu; ona ne mogu pohoditi škole s tuđim nastavnim jezikom, dok ne svrše srpsku narodnu školu.
Član 4. Školska opština može osnovati školski fond radi izdržavanja siromašnijeh đaka u svojoj školi, kao i radi priređivanja đačkih izleta. U ovaj fond ulaze dobrovoljni prilozi, pokloni i zavještanja, prilozi od svetosavskih i drugih zabava....
P.S. Zaboravih da prepišem najvažniji član... U osnovnoj školi uče se ovi predmeti: Nauka hrišćanska, Srpska istorija, Srpski jezik, Crkveno-slovensko čitanje, Crtanje i lijepo pisanje, Svjetovno i crkveno pjevanje, Gimnastika i dječije igre, Zemljopis, Poznavanje prirode, Poljska i domaća privreda, Osnovi higijene, Računica i geometrijski oblici, Ručni rad sa domaćim gazdinstvom...
Bonus video:
