Nismo fer. Nekoliko naših najboljih sinova, skorup crnogorske diplomatije vratiće se kući. To je dobro po državu, jer se mozgovi vraćaju matici, ali kako će živjeti zemlje u kojima su ambasadorovali naši diplomatski reprezentativci, kako će one dalje bez njih pita li se iko? Kako je tim državama koje su ih prihvatile i kako će prebroditi taj gubitak?
Prije svega plašim se za Vatikan i Svetu stolicu, ako se ambasador kod nas poznat kao Mićo Tajm-aut vrati Crnoj Gori, ko će ikada moći da popuni tu rupu, da nadomjesti nenadoknadivo?! Ko će umjesto Vlahovića biti nadobudan i prepotentan, ko će zauzimati pred fotografisanje Boldrikovu pozu? Može li iko tako kao on da spušta novinare kad ga nazovu samo gospodinom? Ko će tako lijepo reći “Tajm-aut, tajm aut“ i ko će tako zarotirati ljutito glavu u smislu: “Da li je moguće da me ovo pitaju, zar oni ne znaju ko sam ja?!“. Ko će da na tviteru spušta Verheljija i strance podučava istoriji? Šteta što su fudbalske tribine zbog korone prazne, a samo je pitanje da li bi navijači Lacija ili Rome postavili transparent: “Hvala Ćomi!”.
Što će da čini sad Bosna i Hercegovina bez Obrada Miša Stanišića? Nije da je bio predaleko, ali nam je mnogo nedostajao. Da zagrmi iz klupe kako su Nemanjići puškom osvajali Crnu Goru. Šteta što ta harizma nije ostala u BiH, da nas najbolji predstavljaju. On je bio naš savremeni perjanik. Dika! Da dodaje i đe treba i đe ne treba. Ima onih koji tvrde kako da je Mišo ostao u parlamentu druge bi nam ptice pjevale. “Ne damo svetinje“ bilo bi ništa pri Mišovom “Ne damo pozicije“. Ali greška je bila poslati takvog asa politike vani, pa makar i tu preko ograde u komšiluk do BiH. Jer, Obrad Mišo je nezamjenljiv. To se sada jasno vidi. On je najbolje što imamo.
Tek Darko Pajović! Na daleki put u Kinu smo poslali takvog čovjeka, da nas čupa iz autoputne prezaduženosti, da spaja nespojivo, da krpi i rane budžeta vida. Pošao je putevima iz romana Svila velikoga Alesandra Barika. Dalek i nimalo lak put, u tuđinu, u nepoznato, ali rekli su jednom za njega iako niko u startu u to nije vjerovao: “Ne boj se tome. Snać’e se taj đe god ga bačiš“. I istina je! Iako nije izgledao tako. Snaći će se Darko, isto kao što se snašao u brlogu parlamenta. Mala je Kina koliko je naš Darko veliki! Još su imali od njega što da nauče, kako biti principijelan, kako se ne prodati, kako ne iznevjeriti svoje glasače, kako ne uništiti akumulirano građansko nezadovoljstvo. Ako krene nazad, biće to kao da smo Kinu za srce ujeli.
Zato treba dobro promisliti, da li uopšte vraćati ove ljude nazad. Potrebniji su nam vani. Mora se izvagati šta je tu šteta, a šta korist. Možda treba napraviti presedan u diplomatiji, pa napisati državama pisamce, kratku i jasnu poruku: “Zadržite ih!“.
Bonus video:
