Malo nam je bilo 3.400 negativnih objava o predsjedniku tokom prošle i ove godine, malo nam je bio tekst o bratu Lazi Maksimoviću, neznanom junaku koji preko srpskog imena i crnogorskog prezimena svakog mjeseca dobija 7.000 od Kontrole leta, malo je bilo Vladu Žugiću da onako beskrupulozno secira Roćenov katalog disciplinovanih ambasadora, malo je bilo Ratki što ismijava kinesku verziju Teleskopije, kao da ne zna ko je novinarka Tamara, malo je nam je bilo sve pomenuto - nego još i film. Sada kad ste vidjeli “Vođu”, dramatičnu storiju o njegovom usponu i sutonu, shvatate zašto vas je Statisova propaganda na vrijeme upozorila da držite djecu što dalje od televizora jer bi mogla vidjeti snimke RTCG-a iz Konavala i Dubrovnika s početka devedesetih i čuti izjave oca nacije o ustašama sa kojima bi se trebalo razgraničiti za sva vremena. Što se ne uklapa u narativ hlapaca i propagandista uz koji su odrasle generacije rođene nakon 1997, a po kome je Vođa bio samo nevoljni saučesnik zločinačkog pohoda kreiranog, zapravo, u dalekom Beogradu.
U pravu je radio Mileva, a kako ne bi bio CDM kada vam je uhvatio muštuluk da iza filma Milke Tadić i Milene Perović stoje loše namjere i autorki i koncerna Vijesti s ciljem da se prenaglase činjenice kako je Vođa došao na vlast u džemperu, a da se nakon tri decenije uspona na piramidi moći ponosi Bregetom od 106.000 eura na ruci i titulom čovjeka godine OCCPR u korupciji i organizovanom kriminalu. Još jedna ujdurma Stejt departmenta i CIA, što bi rekla Tamara, jer je kao mala gledala Balkanskog špijuna i zapamtila kako Ilija Čvorović, inače pljunuti Milan Roćen, objašnjava muku koja nas je snašla čuvenom rečenicom “CIA, snajka, CIA”. Što u prevodu znači da tenkovi samo što nijesu izašli na ulice da brane vjerujuće hrišćane, iako ovo nije Kanzas nego suvereni Montenegro.
Džaba ste gledali dokumentarac Vijesti, džaba je što znate Milku i Milenu, džaba vam je i ako ste se učlanili u URU, i što imate selfi sa Dritanom, ili što vas je krstio Gojko Perović, džaba vam je sve to jer nikada ne biste saznali šta je prava pozadina filma o Vođi da vam u Statisovom Informeru nijesu objasnili zašto je film prvobitno planiran za novembar - pomjeren za decembar. Kako bi rekao vjerujući narod, sa svetog Arhanđela prebačen je na svetog Nikolu. A sve zbog Kongresa DPS jer, rekoše Milka i Milena pouzdanom izvoru CDM, ako predsjednik može da pomjeri Kongres a vjera planinu, možemo i mi film. Što je onda izazvalo opšti metež u opštinskim odborima DPS-a, pošto je teren u odlaganju emitovanja dokumentarca sa Aranđelovdana na Nikoljdan prepoznao jasnu poruku SAD da Milo nije najbolji hrišćanin a kamoli kandidat za novog-starog predsjednika. I to nakon što je isti taj teren već kovertirao Vođino ime po ranijem dogovoru sa drugovima Roćenom i Vukovićem, što je ličnim stavom podržao i drug Časlav (Vešović).
“Zato su u Vijestima koncentrisani na novi pokušaj diskreditacije, jer bi se jedino svrgavanjem Đukanovića sa pozicije lidera najjače političke partije u Crnoj Gori otvorio put za realizaciju narednog i ključnog cilja cijepanja DPS-a i osipanja birača i simpatizera ove partije”, kažu dobro obaviješteni izvori Dnevnih novina. A prenose CDM i radio Mileva. Drž’ se, Milo, jer DPS bez tebe je isto što i Soraja bez silikona ili Medo bez solarijuma.
Šta da dodam kad su ovako dobro obaviješteni. Još kada im je Slaven potvrdio pomenute sumnje na Fejsbuku, Pipun na Tviteru a Mandić na Kosovu - sve je postalo jasno. Dokumentarac jeste velika podvala građanima sa ciljem da im se predsjednik predstavi kao dežurni krivac i negativna ličnost na pravoj strani istorije. A da se istovremeno ponizi i marginalizuje Demokratski front na čelu sa Medom i Draganom J. Vučićevićem, iako su baš oni, a ne Miško i Gojko, istinski pobjednici izbora 30. avgusta.
Šalu na stranu. Sami znate, da vas ne podsjećam. Crnu Goru nijesu zaljuljali Amfilohije i Gojko, nijesu ni marionete Moskve i Beograda, nije ni Vučić iako se trudio, a tek ništa nijesu krive nesrećne komite i davno poraženi četnici. Montenegro se ljulja od pohare i izdaje pobjednika tendera i kreatora novog identiteta. Malo im je bilo što su opelješili budžet, ponizili pravdu, zarobili institucije, ismijali vrijednosti, malo im je bilo što su Bidona učinili gradonačelnikom a Tamaru autorom, Mija Boksera dobitnikom Njegoševe nagrade, Mijača investitorom, a ružičastog Nikolića portparolom. I ne samo to. Malo im je bilo što su Pajovića poslali u Peking, Dušanku u Dubai a Roćenovu Veru u Berlin, malo im je bio Kusovac nego još i Beba, malo im je bilo sve to nego hoće da još jednom ubijede Mila kako Partija nema budućnost bez njega i kako ne smije da odustane sada kad Vesna Bratić hoće da izjednači status Cetinjske bogoslovije sa statusom Medrese, a premijer Krivokapić najavljuje da će Bećkoviću omogućiti da živi u Crnoj Gori i prije nego što umre. Ne daj se, Milo, makar još četiri godine dok Kinezi ne završe autoput, Blažo i Bemax rekonstrukciju Termoelektrane a Živko i Roćen ne naprave od Bidona novog lidera DPS-a nalik Dritanu i Aleksi, a ne tebi.
“Ekselencijo Timonije, zar mislite da smo idioti”...Tako će glasiti naslov novog proglasa nekog iz plejade Vođinih idiota kada predsjednik prihvati agreman novog francuskog ambasadora Timonijea, a ovaj ponovi prošlogodišnju izjavu, dok je službovao u Skoplju, kako Montenegro ne može ući u EU kao privatni posjed desetak familija. Ako Crna Gora koja se sada ljulja od tridesetogodišnje vlasti jedne partije i njene posluge, na kraju i padne, ispašće da su je srušili SPS, Vučić i DF, a ne zanesenjaci i lažne patriote ogrnute u zastavu poput Milana Roćena, Mija Boksera i Živka Andrijaševića.
Bonus video:
