Nesumnjivo, Crna Gora je zemlja ne čuda, već čudesa. I onda je svaki iole razuman čovjek zapravo Alisa u zemlji sisa, kazao bi moj najmlađi brat. Terminom ulice, riječ je o karakternoj osobini, ne o dojkama. Mada, nije da ni dojkama ovdje nije mjesto. Mladi crnogorski naraštaji su zadojeni mržnjom i osvojeni nagonom za neprestanim i nezacjeljivim diobama. Od posvete do krvne osvete. Sa svake strane i iz svake stranke. Ima tu i nečeg iskonskog, otpadničkog. Oštriji na peru i jeziku rekli bi da je demonska rabota u pitanju. Ko zna. Minimum su astrološke projekcije na kojima se zasnivao gotovo svaki potez prethodnih vlastodržaca, na čelu sa trenutnim sirakom tužnim bez iđe ikoga. Nema šta, građansko smo društvo (valjda?!), pa je sve sem religije dozvoljeno. Javašluk, rekli bi Turci. No, kad smo kod identiteta...
Eskalacija mržnje, kojoj svjedočimo tokom proteklih mjeseci, pokazatelj je suštine pokretačke sile samozvanih patriotskih snaga u Crnoj Gori. Neutvrđenost u sopstvenom identitetu ishodište je i uporište narativa podjela i destruktivnog ponašanja, ne samo prema okruženju, drugom i drugačijem, već i prema sebi. Otud i insistiranje na kvantitetu, konstantno prebrojavanje i preračunavanje, kačenje zastava tamo gdje im nije mjesto. Ne da bi dokazali drugome, već sebi, jer u to ne vjeruju dovoljno. Upravo ovo je svojevrsna potvrda da je riječ o klasičnom inženjeringu. Naročito kada uzmemo u obzir i činjenicu da mnogi trguju identitetima, jer je riječ o unosnom biznisu. Ta problematika kao da je specifična za Crnu Goru, sui generis. I zasigurno, iako su korijeni toga mnogo dublje u crnogorskoj istoriji, veliku zaslugu za iskazano zlodjelo nosi i trenutni predsjednik države. Možemo biti dovoljno slobodni u procjeni da mnogo toga izvire iz dubokog intrapersonalnog konflikta unakrst četiri međaša njegove individue (o Ličnosti teško da se može govoriti, jer je zadata, a ne data kategorija): onoga što on suštinski jeste, a protiv čega se bori; onoga što on suštinski nije, a što želi da bude; onoga što jeste i u čemu uživa i onoga što nije, a kakvim se prikazuje da jeste. Na prvo čitanje, ovo zvuči kao neka od nebuloza Svetozara Marovića, međutim, dubljom analizom se uočava suština. Djelovanje se svodi na dvije putanje: rješavanje intrapersonalnog konflikta i održavanje Crne Gore kao zamajca u mnogo krupnijem sistemu paralelne realnosti. Riječ je o veoma kompleksnom unutrašnjem stanju, koje je projektovano na cijeli narod, dok je izvjesno da je situacija u crnogorskoj sada već opoziciji upodobljena onoj narodnoj: “Sjaši, Todore, sa zla na gore”.
Nije potrebna naročita pamet da bi se uspješno sprovodila stara latinska lukavost divide et impera. To svjedoči i prethodna višedecenijska vlast klike relativno ograničenih ljudi koji su više nego uspješno profitirali bacajući kosku oko koje će se, sasvim predvidivo, gladni narod međusobno klati. Hljeba i igara za sirotinju raju, dok neko slavi Novu godinu u Majamiju, drugi prave kućice u Đurđevića Tari, treći žive na relaciji Pariz-Dubai, četvrti daju tašti i ljubavnici kartice za točenje goriva - da ne idemo dalje. Za to vrijeme, obespravljeni i ponižavani ljudi su hranili emocije, pokušavajući da nahrane trbuh. I nije ni čudo otkud poplava nacionalizma, pa i šovinizma, sa bilo koje strane. Nerijetko usijana atmosfera bila je proizvod sukoba očevidno zle namjere koja je dolazila sa pozicija moći, ali i osjećaja bespomoćnosti i svedenosti na puko preživljavanje, sa pozicija obespravljene i pokradene većine. Ukratko, u vremenu koje je za nama, svjedočili smo teroru privilegovane družine nad cijelim narodom, jer su i oni koji su ih podržavali bili uvučeni u vorteks mržnje i dioba. U tome leži tragika ovovremene crnogorske stvarnosti.
Sistemsko i sistematsko ispiranje mozga, strategijsko ili ne, ostavilo je teško popravljive posljedice. Možemo, bez ustezanja, konstatovati da smo svi donekle oštećeni i da teško izlazimo iz granica tora u koji smo silom prilika utjerani. No, vrijeme je jedan od presudnih faktora. Pravovremenim donošenjem i sprovođenjem blagotvornih odluka, ostavio bi se prostor za prirodno pomirenje društva i postepeno kretanje ka boljitku sveg naroda, bez izuzetka. Sa druge strane, poznat je biblijski primjer lutanja Jevreja kroz pustinju. Četrdeset godina lutanja putem koji se prelazi za četrdeset dana i noći. Razlog je ležao u jednostavnoj i nasušnoj potrebi da, oni koji su zapamtili egipatsko ropstvo, koji su razvili robovske navike, način razmišljanja i življenja, ne uđu u obećanu zemlju. Tako se i mi sada nalazimo u pustinji, u sprženoj zemlji kroz koju lutamo. Međutim, cilj svijetli pred nama. I to se jasno očituje u onome što reče jedan pošten čovjek: “Ja ne moram biti premijer, ali Crna Gora mora biti drugačija. Normalna država”.
I za sada smo sve, sem normalni. Polarizacija je zahvaljujući politikantstvu prethodnog režima i njegovih satelita dostigla vrhunac. Klatno je pomjereno u jedan ekstrem, te su potpuno prirodno i nagonski, reakcije usmjerene ka drugom ekstremu. U tom komešanju, patriote iz koristi ostavši bez pozicija i poluga moći, oslanjaju se na jedini preostali idolski kip, svoje polubožanstvo, zapomažući “đe si Đuka”. Na to znojav i zadihan, faraon dovršava ovu narodnu doskočicu zloupotrebljavajući ustavna prava i ovlašćenja predsjednika države. Ruku na srce, ne smije nam promaći ni opštecrnogorska epska homoerotika, koju vidimo u divljenju onih koje je decenijama na različite načine ugnjetavao. Svi su donekle zbunjeni ne uspijevajući do kraja da igraju uloge koje su im dodijeljene. I dok vrijeme neumitno protiče, svilene rukavice, u kojima je sprovođena meka diktatura, postaju gajtan koji pipci hobotnice pokušavaju svezati oko narodnog vrata.
Sve su prilike da crnogorski Lord Voldemor, usljed uništavanja horkruksa u kojima je na dobro poznat način pohranjivao dijelove duše, sada sve više biva siroče Ridl. I ta količina mržnje i zla, može biti pobijeđena isključivo ljubavlju, bratskom slogom, mirom i povjerenjem. Jer, savršena ljubav izgoni strah - stara je premudrost. Svakako, ne smijemo zaboraviti da je ovo tek početak bune protiv (kaba)dahija. Ali, ipak se našao onaj koji je prvi rekao: “You shall not pass!”
Bonus video:
