Donedavna predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore napisala je u oproštajnom obraćanju kao što slijedi: “Činjenica da na počasnom zidu fotografija predsjednikâ, stoji jedan ženski lik, daje nadu svim ženama i djevojčicama u Crnoj Gori da možemo obavljati najviše funkcije u državi profesionalno i potpuno posvećeno, a uz spremnost na velike izazove, žrtve i odricanja.” (izvor: https://sudovi.me/vrhs/sadrzaj/97xq) U sličnom tonu, ukrivena žalopojka o tome da se podnošenjem zahtjeva za prestanak funkcije: “...pruža poslednji doprinos i lični pečat rješavanju pitanja izbora predsjednika Vrhovnog suda“, zvuči neopredjeljujuće-tugaljivo. Da, prekid nelegalnog i nelegitimnog trećeg mandata je minimum za oporavak crnogorske agende osvješćenja prema EU. O meritumu karijere donedavne predsjednice VS CG neka sude pravnici/e i lideri/ke nevladinog sektora, koje je prozvala u vezi “političkog pritiska“ na sudsku vlast. (“Moram primijetiti da su nevladine organizacije i sa njima povezani mediji, u kontinuitetu stvarali ambijent, pogodan za podrivanje autoriteta nosilaca sudijske funkcije i negaciju svih postignutih rezultata rada. U tom kontekstu, data je povoljna osnova za politički pritisak na sudstvo, tokom prethodne dvije godine.“ (isti izvor...)
Osvrt je o sistemski-pogubnoj ravni; ravni koja dokumentuje sistemsko odsustvo odgovornosti prema dugoročnom, održivom razvoju u CG; ravni, iz koje se skoro-pa-eksplicitno čita da žene treba da trče muškim principom, ultimativnom trajektorijom postojanja u tobož-ka’ sojskoj, čojskoj i poštenoj Crnoj Gori. Ili o istom: šta ono bješe “načelni pravni stav“?
U dokumentu od 27.06.2019. godine, br. I Su 124/19-IV istaknuto je:“Na osnovu člana 25 tač. 1 i člana 38 stav 1 Zakona o sudovima ("Sl. list CG", broj 11/2015) Opšta sjednica Vrhovnog suda Crne Gore, na sjednici održanoj dana 27.06.2019. godine utvrdila je sljedeći NAČELNI PRAVNI STAV: Odluka Skupštine Crne Gore o izboru, imenovanju ili razrješenju javnog funkcionera ne može se pobijati (osporavati) u upravnom sporu niti u parničnom postupku, osim kada je to izričito zakonom propisano.“ Sa veb stranice VS CG u “aktivnosti“-ma 27. juna nema izvješća o održavanju Opšte sjednice, već su predsjednica i sudije VS CG bili na prijemu kod premijera oko konferencije “Međunarodni terorizam i ilegalne migracije“.
Opšta sjednica je održana 03.07.2019. godine sa jednom tačkom dnevnog reda, kao što slijedi: “Opšta sjednica Vrhovnog suda Crne Gore nakon tajnog glasanja, na osnovu čl. 35 st. 3 Zakona o Sudskom savjetu i sudijama u vezi čl. 38 st. 2, 3 i 4 Zakona o sudovima, u sjednici održanoj dana 03.07.2019. godine, na kojoj su prisustvovale sve sudije Vrhovnog suda Crne Gore, je utvrdila predlog da se za predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore izabere V**** M*******.“ U javnoj obavijesti stoji: “Jasna vizija, novi talas energije i kreativnost u novom obliku, u radu Vrhovnog suda Crne Gore će biti moja vodilja tokom predsjedavanja sudom, ukoliko dobijem povjerenje Sudskog savjeta" - naglasila je kandidatkinja za izbor predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore...” (izvor: https://sudovi.me/vrhs/sadrzaj/qVrR)
Zašto je ova hronologija opredjeljujuća za dokumentovanje nekvalitetnog činjenjenja VS CG, suprotstavljenog razvojnim interesima Crne Gore?
“Vrhovni sud je odbio kao neosnovanu reviziju bivše viceguvernerke I**** R****** na presudu Višeg suda kojom je ukinuta prvostepena presuda i odbačen njen zahtjev da sud utvrdi da je Skupština Crne Gore nezakonito smijenila sa ove funkcije. (izvor: https://www.pobjeda.me/clanak/odbijena-revizije-...) Ovo ružno nesistemsko naglabanje, koje je pripremilo vijeće VS CG s ciljem da se prebaci odgovornost na Ustavni sud Crne Gore, može-biti da je navodni pretpraznični oproštajni poklon žene ženi (30.12.2020.). Predstavlja uvriježeni simbol nesolidarnog iskaza moći žena u Crnoj Gori, taman kako odgovara tunjavim UNDP-EK agendama o slabljenju (ne osnaživanju) žena. Dodatno, to je neupitno-otrežnjujući dokaz u vezi sljedećeg: ranija predsjednica VS CG je bila velika protivnica Ustavnog suda CG, pa kao treba javno da se zaboravi kako je pokušavala da ih svede na deklarativnost, a da bi ih skinula sa grbače da ne osporavaju odluke VS CG (“…odluka tog suda imala deklarativan karakter, a istovremeno ljudska prava i osnovne slobode podnosilaca ustavne žalbe bila zaštićena.” (veza: https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/...; 31/12/2019).
Krajem 2018. i tokom 2019, pet javnih funkcionera (g-đe Ćalović-Marković, Radović; g-da Đurović, Vukčević, Ivanović) nisu imali političku dopadljivost za društvance crnogorsko-decenijsko-razvojno-slamajuće zakulisnosti. Skupštinskom procedurom “izbora i imenovanja”, na osnovu nelegalnih predloga matičnih institucija sistema, smijenjeni su, uz zakonito-neodrživa obrazloženja u pozadini. Kada tekuće vijeće VS CG, revizijom, ne iskorači prema besprijekornom, nego istakne da su odluke Skupštine CG odrađene na takav način da jedan od pet profila “…nema i ne može imati sudsku zaštitu u situaciji kada joj (im; dodatak aut.) prestane radni odnos zbog razrješenja sa funkcije ... od strane Skupštine prije isteka mandata...“, tada se sličnim rečenicama ne otkriva izuzetna sudska genijalnost, uvezana sa praksama tog istog suda, nego se završava u vonju strukovne neprincipijelnosti, dubokom kao nepregledni klanac zahtijevane i/ili nametnute neznavenosti.
Sličnim dokumentacionim tragom, uporedivi predmeti su postali mjerljivi indikatori nekvalitetnog rada (ne)efikasnog i značajno ostarjelog, ne podmlađenog, CG sudstva. Iako “danas imamo ‘pametne’ sudnice u najvećim sudovima, koje su opremljene modernom informacionom tehnologijom, uz upotrebu digitalnih dokaza.” (citat), odluke udarnih timova sudija/sutkinja ostaju na nivou konundruma žovijalnog korišćenja riječi, kako bi se odgovornost nelegalnog rada Skupštine CG prebacila na Ustavni sud Crne Gore, a zanemario se (ne)rad VS CG (uz dužno javno i strukovno poštovanje sudijama/sutkinjama osnovnih sudova). Kad se sudije/sutkinje ukrivaju iza frazetine “skupštinski akt predstavlja suverenitet naroda te da je poništaj odluke različit od redovne, građanske ili upravne jurisdikcije” tada je očigledno da sudska vlast Crne Gore ne “…postupa za građane i u ime građana Crne Gore”, već pokazuje iskonski strah od politike, kojoj može-bitti nenamjerno služi ovakvim činjenjima.
Zato, u konačnici o srži osvrta: sve djevojčice u zemlji moraju da uče o osnaživanju žena na javnoj sceni zemlje od boljih, nego što su to decenijama prikazivali sudije/sutkinje i članovi/ice opštih sjednica i sudskih savjeta. Naravno, i dječaci, uz djevojčice... Žrtva je lično i socijalno bogatstvo; oplemenjava i čini djevojčicu samosvojnom ženom. Izazovi su snovi pretvoreni u realnost svakodnevne borbe; nisu i ne trebaju da budu poštapalica iz modernih PR udžbenika, a kako bi se izbjegla upotreba riječi problem/ teškoća/ napor. Odricanje je sastavni dio odvažnog odrastanja i prihvatanja odgovornosti kao primarne vodilje smislenog življenja u korist zajednice. Ni žrtva, ni izazovi, ni odricanja nisu ordeni za nadgornjavanje po uporedivom muškom principu. Takođe, i kompromisi jačaju upornu primjenu strukovnosti u svakodnenom radu. Ne predstavljaju mehanizme za “busanja u prsa junačka“, mada se mnogo-više-nego-ponekad moraju progutati gorke pilule radi sprovođenja dobrog u zemlji, svikloj (zbog sudskih praksi i neposvećene politike) na prevaru, laž, ljepuškastost u neljudskosti i okretanje leđa znanju u profesiji.
Svaka djevojčica ove nesrećne uvriježeno-mizoginijske, kao i podjednako žensko-mačističke zajednice treba da prihvati osnovno iskustvo u životu i radu: ona je veće bogatstvo za zajednicu od bilo koje fotografije na bilo kojem zidu bilo koje institucije sistema. Ukrasi na zidovima crnogorskih institucija (kao i počasni datumi) nisu okivajuća paradigma uspjeha bilo koga, ko dolazi da mijenja okamenjujuću prirodu rada tih crnogorskih institucija, sklonih da sramotu nerada sakriju datumom, tj. togom. Svaki/a dječak/djevojčica su gospodari/ce svojih sudbina. Pa, ako Crna Gora uopšte želi da se približi zajedinici EU država, vrijeme je da sazrene za djevojčice-dječake, odgovorno slamajući zaostavštinu u institucionalno-beskičmenom, koja se van svake sumnje čita iz nakaradnih pravnih stavova i sličnih dokumenata sudske grane vlasti u zemlji. Da li će Crna Gora kao zajednica ikada naučiti ovu važnu lekciju emancipacije promišljanja u ime odgovornosti?
P.S. Usputno, rezultat iz pandemije koji glasi (citat): “100.1% efikasnosti na nivou svih sudova u Crnoj Gori, što je rezultat za respekt“ je matematički neostvariva brojka.
Bonus video:
