U vaktu nekog drugog vremena dobismo i mi vodovodnu mrežu.
Izvorska voda. Lokacija manastir Sv. Nikola na Vranjini.
Bušotina, pumpa, bazen na pomenutoj lokaciji.
Kako bi efikasnije imali naplatu ustupili smo Vodovodu PG mrežu na održavanje i upravljanje.
Često ostanemo bez vode pri svakom ispadu struje. Tada treba čunom poći i upaliti sklopku. A to traje!
No, predmet mojeg obraćanja nije to!
Posljednjim vremenskim nepogodama, te porastom vodostaja poplavljeni smo dobrim dijelom!
No, nije ni to predmet priče jer je ustaljen proces poplava na koje smo navikli .
Predmet je: NA VODI BEZ VODE VEĆ PET DANA!
Dolaskom ekipe na teren rečeno je da je pumpa crkla, to jest da je da je ispod vode 1-1,5 metar i da istu treba skinuti i zamijeniti kad padne nivo jezera!
Kad će to biti, ne znamo!
Direktorat za vanredne situacije upozorio je na vrijeme o mogućem porastu vodostaja u priobalju jezera!
Zašto pumpa nije dislocirana?
Zašto je uopšte postavljena na tu razinu a mijenjana je skoro?
Treba sprovesti higijenu u vrijeme kovida-19!
Treba ugasiti žeđ!
Zaboravljeni na posljednjoj stanici opštine Podgorica čekamo! Ne sudnji dan, nego vodu koja je izvor života. U koju je uloženo oko 50 hiljada eura.
Mjerimo vodostaj koji sporo pada sanjajući kada će novom pumpom biti zamijenjena postojeća.
Koja ljubi jezerske skute i noć i dan!
Čemu zahvaliti, znanju ili onom drugom?
Koga nagraditi što je 70 porodica ostavio bez vode i do kad?
Ne znamo!
Znamo samo da smo poplavljeni, bez vode za piće na ovoj jezerskoj vjetrometini, prepušteni zaboravu!
Čekajući vodu ispijamo, posljednje graške znoja omamljene vodom koje nema...
Radovan Vojinov Dapčević, Vranjina
Bonus video:
