Mnogo ljudi zna djelove filma “Ljepota poroka“ napamet. Ima onih koji kao Kuran ili Gorski vijenac znaju napamet čitav film, od špice do špice. Taj film to i zaslužuje, bez njega bi mislili da kum Žoržo nikad nije postojao, a sada znamo da su likovi poput kuma Žorža nama vladali makar trideset godina. Ima ih na svim stranama. Međutim, ono neprepričljivo i ono što se ne može imitirati iz tog filma jeste gluma Mire Furlan. Odglumljeno je tad i snimljeno za sva vremena.
Kakav njuh za glumce i karakter je imao Živko Nikolić kad je spojio Mimu Karadžića i Miru Furlan, da napravi tako savršen nepar. Iz tog nesklada nastala je iskra, nesporazum i velika priča o Crnoj Gori. Jeste to komedija, ali svaki kadar u kom se pojavi Mira Furlan je antička tragedija, potpuna nevinost, slika neiskvarene ljudske duše. Mira je to odigrala maestralno, vrhunski “skinula“ crnogorsku crninu i jad, ali i dostojanstvo i odlučnost.
Sramota je kakvim smo se budalama sve dičili i kakvim smo diletantima i kvazi-intelektualcima dali pasoš i penziju, jer, za sve njih nedostižna je Mira Furlan. Crna Gora mora joj biti zahvalna, zato jer je ona prikazala čarobnu stranu lica Crnogorke i svu njenu tragediju.
Njena ukočenost pri susretu sa strancima i prevelikom dozom slobode, njen strah od dodira, sramota od svega, sve je to dokaz da je imala najteži zadatak, da odglumi odsustvo spontanosti, da bude stalno u patrijarhalnom grču. Ona ne samo da je glumila ženu koja robuje tradicionalnom društvu pa se oslobađa i prihvata pravila novog svijeta, Mira je u tom filmu odglumila još nešto, na kraju krajeva i veliko razočaranje u taj novi svijet. Trenutak u filmu kad ona sva usplahirena i uzbuđena otvara vrata hotelske sobe i umjesto vitkih i lijepih njoj poznatih stranaca zatiče neke nove nepoznate ljude, ne tako lijepe i prijatne, to je vrhunac tog filma i pečat ogorčenog pogleda kakav je samo Mira mogla da prikaže. Ona je i u prikazivanju tog takozvanog grijeha bila svečana i veličanstvena. Rastrgnuta je i danas Crna Gora između krute tradicije i svih trikova novog svijeta, a u tom svijetu kum Žoržo se najbolje snalazi.
Mira Furlan preminula je baš u vrijeme kad nestaje Ada Bojana, kad more odnosi sve što je sagrađeno. Žalosno zvuči ono: “U naturizmu je budućnost“. More odnosi ali ono nije krivo što zaista radi svoj posao, već su krivi oni koji su dozvolili da kum Žoržo donosi odluke i postavlja nesposobne ljude. Treba da se zamislimo kako će i ko objasniti generacijama koje dolaze detalje iz filma Ljepota poroka, ako neko pita gdje je sad Solana, gdje su bungalovi, kućice i sva ljepota Ulcinja i Ade Bojane.
Sreća pa dok su jedni krali, prodavali i urnisali, bilo je i onih koji su nešto lijepo stvarali i bilježili, kao Živko Nikolić i predivna Mira Furlan! Samo da je taj jedan film snimila dovoljno je da joj budemo zahvalni. Gdje god je ona učestvovala vremenom je postalo djelo koje se pamti. Mira Furlan će se pamtiti kao simbol iskrenosti, ljepote i talenta!
Bonus video:
