Iz današnje perspektive se čini logičnim da bi se ljudi iz prve postave portala Vijesti mogli lako prisjetiti kako je izgledao dan prije nego što se zvanično krenulo sa radom.
Sve anksioznosti koje prate pokretanje nečeg uživo su kasnije bile prisutne prilikom svakog redizajniranja sajta, promjene platforme, priprema za velike događaje i izvještavanje sa njih, ali kada se kretalo prvi put, to nije bilo tako. Jer tada se nije moglo znati šta će svega nakon nekoliko mjeseci portal Vijesti da postane – najuticajniji i najčitaniji medij u Crnoj Gori i koliko će svaka promjena na sajtu, pa i minimalna, imati odjeka u javnosti.
Bezbrižno se “punila” arhiva, vježbao rad u sistemu koji je svima bio novina, malo je ko imao prethodnog iskustva sa online novinarstvom tih razmjera, pa se zaista moglo zaključiti da se radi o velikom eksperimentu koji je donio cjelokupnom društvu potpuno drugačiji način informisanja, prije svega u skladu sa trendovima koji su već bili dominantni u svijetu.
Krenulo je polako, mala ekipa od sedam novinara specijalizovanih za portal uz pomoć uglavnom iskusnijih kolega iz štampanog izdanja se uhvatila u koštac sa svim izazovima i počela da prije svega postavlja standarde. Izazovnih dešavanja nije falilo kao što to obično i biva u Crnoj Gori, a u svijetu se tada vodio rat u Libiji koji smo mjesecima praktično pratili uživo, zatim katastrofalni zemljotres i cunami u Japanu… Za novinare je sve to bila lekcija na kojima se učilo kako se sve može približiti informacija putem nove platforme, a za brojne mlade novinare, uključujući i potpisnika ovih redova i prilika da se nauče osnove novinarstva.
Brzo se krenulo i sa eksperimentima, prvi smo krenuli sa korištenjem društvenih mreža za praćenje protesta u Podgorici koji su do te godine uglavnom bili rijetkost, a u godinama koje su uslijedile praktično postale svakodnevica. Malo je ko i u tom trenutku vidio koliki će značaj biti društvenih mreža na cjelokupno društvo, a i na funkcionisanje portala kao što je to jasno vidjela koleginica Damira koja je bila mozak te operacije.
Uslijedili su drugi eksperimenti – stimulisanje građanskog novinarstva, intenziviranje saradnje sa čitaocima, kreiranje prve mobilne aplikacije, sve ono što je danas na svim portalima standard, je na Vijestima bio pionirski poduhvat, često i u odnosu na region. Novinari i urednici su imali prilike da se time pohvale i na svjetskom nivou i daju savjete medijima na znatno većim i naprednijim tržištima.
Ipak, sa jednom stvari se nikada nije eksperimentisalo – sa povjerenjem i kredibilitetom. To je konstanta djelovanja, sva brzina koja je na raspolaganju je sporedna u odnosu na tačnost i preciznost. Taj uređivački princip je doveo do toga da se izgradi vrlo specifičan odnos sa čitaocima i zato se danas Vijesti ne mogu porediti niti sa jednim online medijem kada je u pitanju podatak kome građani najviše vjeruju.
Svemu tome dodatno daje na značaj činjenica da živimo u eri nekontrolisanog sadržaja na društvenim mrežama, opšteg pada povjerenja u online medije, loših uslova u kojima rade redakcije. Vijesti su tu svoje mjesto našle kao svojevrsni javni servis u nedostatku pravog javnog servisa i to su čitaoci prepoznali, bez obzira na sve propuste i nedostatke u radu, što opravdane, što one neopravdane. Ta očigledna namjera da se doprinese javnom interesu je dovela do toga da se lakše opraštaju greške i da odnos između čitalaca i redakcije bude prilično otvoren, direktan i neobično blizak i zahvalni smo čitaocima što je tako, jer drugačije bi bilo besmisleno.
Van Crne Gore su Vijesti prepoznate kao prva adresa za sve koji žele da se informišu o dešavanjima iz naše države, ali i za najvažnija spoljnopolitička i sportska dešavanja. Za prvih deset godina su zabilježene stotine hiljada tekstova, hiljade foto galerija i blogova, stotine miliona posjeta, desetine miliona korisnika i milijarde pregledanih strana. Za početak i nije toliko loše.
Bonus video:
