Priča o tome kako je Kiril Dmitrijev (45) došao na ideju da stane iza vakcine Sputnjik V ima dosta poetičnog u sebi. Ali je, izgleda, i puno prozaičnija nego što zvuči. Njegova žena, Natalija Popova, koja je, prema pisanju ruskih medija, već dugo poznanica sa Aleksandrom Ginzbergom, šefom istraživačkog instituta “Gamaleja” i autorom vakcione protiv kovida-19, ovaj je proces propratila sa osobitim ličnim interesom.
Na kraju je gospođa Popova bila jedna od prvih koja se već prošle godine pelcovala Sputnjikom V. I bila ta koja je svog muža Dmitrijeva ubijedila da kao šef milijardama dolara teškog Ruskog fonda za direktne investicije (RFPI) preuzme ekonomsku podršku i marketing za vakcinu.
Kako je došlo do ovog dogovora u familiji Dmitrijev, nije detaljno poznato. Ali je veoma poznato da je gospođa Popova - i tu priča prelazi u prozaično - studirala zajedno sa Katarinom Tihonovom na Moskovskom državnom univerzitetu. A u Drezdenu rođena gospođa Tihonova nije bilo ko.
Iza ovog neupadljivog prezimena krije se kćerka gazde Kremlja, Vladimira Putina, koja ima glavnu riječ u univerzitetskom Inovacionom fondu. Tamo je Tihonova predsjednica, a Popova njena zamjenica. Fond je težak 1,7 milijardi dolara. Familija Tihonov i bračni par Dmitrijev-Popova su i privatno izvanredni porodični prijatelji te često odmore provode zajedno.
Kiril Dmitrijev (45) je takođe bio oduševljen vakcinom koju je njegova supruga hvalila na sva usta. Vakcinu je lično i krstio davši joj ime Sputnjik V, da bi cijeli svijet podsjetio na prvi satelit u kosmosu koji je SSSR poslala 1957. Prije SAD. Marketinška poruka je jasna: i sa vakcinom protiv korone je Rusija bolja od Amerike.
Danas, nekoliko mjeseci kasnije, jasno je da su Dmitrijev i njegov fond RFPI stvarno imali dobar njuh kad su vakcini iz novosibirskog Vektora, najveće laboratorije virusa na svijetu, dali prednost nad ostalim ruskim kovid-vakcinama. Zli jezici kažu da je možda iz ove laboratorije korona i utekla kad je u sredinom septembra 2019. dio njenih postrojenja eksplodirao. Ali u međuvremenu je jasno: nakon što je Zapad u početku ismijavao vakcinu Sputnjik V, ona iz dana u dan - ne samo u zemljama u razvoju - biva sve više prihvaćena.
Prije neki dan u stručnom časopisu “The Lancet” publikovana preliminarna analiza koja pokazuje da poslije druge doze vakcine Sputnjik V učinkovitost zaštite od korone raste na 91,6%, donijela je zaokret u percepciji javnog mnjenja, pa su tako njemačka kancelarka Angela Merkel (CDU) kao i šefica Evropske komisije baronica Ursula od Lajena (CDU) pokazale zainteresovanost za nju, pod uslovom da Rusija objavi odgovarajuće podatke.
U međuvremenu se razmišlja o tome da počne proizvodnja vakcine Sputnjik V u Njemačkoj, a kancelar Sebastian Kurc je u nedavnom intervjuu za Welt takođe to najavio za Austriju.
To šro je Rusija, koja je na drugim poljima sa Zapadom u stalnom klinču, upravo u medicini ostvarila ovako raritetan uspjeh, u Moskvi svi jasno pripisuju finansijskom menadžmentu Kirila Dmitrijeva. On je bio čovjek koji je raspršio početne sumnje u ovu vakcinu i odlučno preuzeo njen marketing.
I time Kremlju donio neviđeni uspjeh u imidžu u inostranstvu. “Dmitrijev je i ranije bio uticajan”, kaže Aleksej Makarkin, vice-šef moskovskog Centra za političke tehnologije u razgovoru za Welt. “A tek to je sada, kao Mr. Sputnjik V”. Naravno da mu je pomoglo to što ima direktni kontakt sa Putinom, ili kako to u Rusiji vele: “pristup njegovom tijelu”, objašnjava Makarkin.
“No odlučujuće je bilo da je Dmitrijev - zajedno sa naučnikom Ginzbergom - pokazao u Rusiji neuobičajenu hrabrost da se usudi da ubrza razvoj vakcine”. Tradicionalistički ruski i sovjetski naučnici nikad ne bi ušli u tako riskantnu operaciju.
I ako za ime Dmitrijeva šira javnost tek sad, zbog vakcine Sputnjik V, čuje - on je u ekonomskim krugovima odavno poznat. Ovog rođenog Ukrajinca, koji je sa 14 godina otišao u SAD, u Kaliforniju, World Economic Forum je 2010. proglasio za jednog od najperspektivnijih Young Global Leaders.
Talentovani momak
U SAD je studirao ekonomiju na Stanfordu, a potom na Harvardu dobio MBA diplomu. Nakon toga je bio investicioni bankar kod Goldman Sachs, pa potom menadžer u svjetski vodećoj konsultantskoj firmi McKinsey. Potom je za ukrajinskog top-oligarha Viktora Pinčuka, zeta predsjednika Ukrajine Leonida Kučme, upravljao njegovim offshor-konstrukcijama na Kipru.
Nakon toga se preselio u Moskvu, gdje mu je 2011. Putin predao na upravu fond RFPI, težak 10 milijardi dolara, čiji je zadatak da privlači strane koinvestitore u ruske državne projekte.
Svojim veoma izraženim talentom da gradi veze i pridobija ljude, Dmitrijev se brzo uspeo stepenicama ruske moći i postao ime u moskovskom establišmentu, kaže jedan njegov bivši partner za Welt.
Putinova kadrovska politika je koncipirana na prenosu odgovornosti na ljude iz Generacije II, što je povezano sa činjenicom da Putin nikome iz svoje generacije nikad nije dopustio da napravi bilo kakav značajni uspon. Dmitrijev je to dobro shvatio i postao jedan od prvih mladih eksperata koji je proteklih godina uspio da proširi svoj uticaj na kontrolne centre.
On savršeno poznaje pravila igre, od kojih prvo glasi da je politička ambicija apsolutni tabu, a zna i da je profesionalnost i odlučnost u sopstvenom fahu veoma cijenjena na vrhu piramide Kremlja.
Dmitrijev nije jedini koji je ovo shvatio. U istu kategoriju spada i Aleksander Novak (49) dugogodišnji ministar energetike Rusije, a danas vicepremijer zadužen za sektor sirovina. Profesionalnost i odlučnost je Novak dokazao kad je 2016. zajedno sa Saudijskom Arabijom osnovao Opec Plus, Rusijom prošireni kartel proizvođača nafte, što je za Kremlj bilo od strateškog značaja jer je time Moskva dobila mogućnost da direktno ravnopravno odlučuje u ovom centralnom gremijumu naftnog tržišta.
Dmitrijev dokazuje isto jer sa parama državnog fonda radi “manje-više uspješno”, kaže ekonomista Igor Nikolajev, direktor moskovskog Instituta za strateške analize.
Devedest odsto svih direktnih investicija u Rusiju dolaze danas preko Dmitrijevog fonda RFPI i njegovih stranih partnera: prije svega sa Bliskog Istoka i iz Azije. Evropa, zbog sankcija poslije ruske aneksije Krima 2014. ne igra neku veliku ulogu. Ambis između Evrope i Rusije je od 2014. sve dublji.
No, Dmitrijev je za Rusiju bitan i u pravcu Zapada, jer - sem što perfektno govori engleski - razumije zapadni mentalitet, objašnjava njegov već pomenuti bivši partner. Politikolog Makarkin to ovako formuliše: “Dmitrijev umije da radi sa obje strane, a sem toga uživa povjerenje Putina.”
Nije slučajno upravo Dmitrijev 2017. pokušao da otvori neoficijelni kanal za razgovore sa najužim krugom tadašnjeg predsjednika SAD Donalda Trampa: njegov ministar trgovine Vilbur Ros je 1990-ih godina kao biznismen bio povezan sa jednim ruskim equity-fondom, u čijem je menadžmenu radio Dmitrijev.
Od toga neoficijelnog kanala nije bilo ništa - rasturen je tokom istrage o navodnom ruskom uticaju na izbore u SAD.
(Die WELT) Prevod: Mirko Vuletić
Bonus video:
