Nakon gostovanja ministra Aleksandra Stijovića u emisiji Načisto, svima je jasno odakle ono perje Petru Ivanoviću kad ga je na press konferenciji bacao okolo kao Koperfild. Državu su očerupali. Otuda i perje. A državu čini narod nesrećni koji i dalje smatra da je važniji ishod izbora u Nikšiću i što tupe nacionalisti na dnevniku RTCG od toga da je država skroz opljačkana.
Zato, kad vam neko pomene 1918. godinu sjetite se koliko je za svega nekoliko godina u svoj džep stavila Verica od Plantaža. Sjetite se i Vesa, njegove fantastične formule liberalnog kapitalizma.
Kad vidite da je državotvorni dekan ugrožen od dvije žene sjetite se da su mu se isplatila ona dva slova, ukazom je dobio svoj faks.
Kad vam neko pomene da su izbori u Nikšiću novi referendum sjetite se Petra Ivanovića, tog multipraktik čovjeka koji je provalio transportovanje kroz vrijeme, da istog dana može obići nekoliko udaljenih država i ubrati dnevnice od nekoliko hiljada eura. Sjetite se i te čuvenog pitanja “Ko je pušio o trošku države?“, ali i perja. O da, letjelo je perje kao performans tadašnjeg ministra.
Htio je da bude kreativan, da optužbe predstavi kao napade i defamaciju. Skupljao je Ivanović dnevnice tako lako kao što je neko nakon njegovog performansa skupljao perje sa poda ispred govornice.
Hvala Petru Ivanoviću što nas je izvozao, čovjeku koji je govorio da će od septembra u Crnoj Gori da se uvede dinar umjesto eura.
Kad vam neko pomene grafite sjetite se da smo se u Ulcinju od mora štitili džakovima, ali nevezanim džakovima koje je more porazbačalo okolo kao od šale. Sjetite se i Ljora i partijskog zapošljavanja. To je mjera odgovornosti koja je na snazi, jer se svi ugledaju jedni na druge. Nijedan se posao nije uradio do kraja, čak je i nova zgrada aerodroma prokišnjavala nakon prve kiše. Radi se samo onoliko koliko je potrebno da izgleda da se nešto radilo, odnosno čačkalo i prčkalo. Nikako do kraja. Sistem je funkcionisao tako da se sve ostavi nedovršeno, da bi se isti posao radio opet a da se naplati nekoliko puta.
Želudac se prevrne kad se pojavi ministar Aleksandar Stijović držeći papire u rukama. Zna narod dobro da je sve to tačno. I ne samo to, zna narod dobro da ima toga još mnogo, da se mnogo toga nikad otkriti neće. Ali narod voli da zaboravlja i da se loži na priče da li je zastava plavetne ili plave boje, gdje je i kako okrenuta i je li vertikalno ili uspravno pravilnije postaviti zastavu na stub. Tužno je što su i stub i sve zastave uvezene iz Kine jer mi ništa ne proizvodimo osim politčare i paranoju.
Znamo i da mnogi neće odgovarati jer samuraj od tužilaštva Milivoje Katnić više se bavio talikom nego kriminalom. Imao je koga da hapsi da je htio i sjetite se toga kad budete strepili što će biti sa državom nakon izbora u Nikšiću. Može li neko da ukrade nešto od očerupane države?
Tenzije su u Nikšiću jer ničeg drugog nema. Ima samo Korone, a nema fudbala, nema fabrika, nema muzike u kafićima, nema para, nema zabave. Samo safre i nacionalizma ima i grafita da budu šlag na torti. Zato se pred izbore u Nikšiću treba prisjetiti pečatnog osmijeha Petra Ivanovića, da mu se ne dozvoli da opet uzleti.
Bonus video:
