U svijetu su razlozi za proteste brojni - od onih protiv upotrebe pirotehičkih sredstava zbog poskupljenja karte za metro, povećanja cijena goriva, uvođenja poreza na upotrebu društvenih mreža, do sječe čempresa ili koverte. Sve do onih kada ljudi osjećaju nesnošljivost političkog ili ekonomskog ambijenta u kojem žive.
Šta je razlog za protest u Tuzima koji je pokrenuo Nik Đeljošaj?
Zvanično, to što je Vlada naložila zatvaranje ugostiteljskih objekata, iako ova opština po broju inficiranih spada u “zelenu“ grupu.
Na konferenciji za novinare je objašnjeno da se zatvaraju ugostiteljski objekti u Tuzima, Danilovgradu i Baru jer građani Podgorice posjećuju te opštine, iako bi bilo puno logičnije da se zatvori glavni grad.
Đeljošaj je olako potegao priču da je riječ o osveti Vlade Tuzima zbog isticanja kosovske zastave, kao i to da mu se premijer Zdravko Krivokapić sveti jer ga je javno prozvao što nije čestitao Dan državnosti Kosova.
Vratimo se u oktobar 2020. Đeljošaj je bio jedini politički predstavnik manjina koji je jednom nogom već bio u Krivokapićevoj Vladi. Navodno je tada, uz posredovanje Dake Davidovića, postignut dogovor da Albanska lista dobije ministarsko mjesto i po dubini sva ona koja su joj pripadala u savezu sa DPS-om.
Do dogovora nije došlo zato što je Nik procijenio da je Krivokapić loš trgovac, pa mu je na narednom sastanku, sada bez Davidovića, tražio dva ministarska mjesta, navodno za manjine i turizam. Krivokapić je na to klimnuo glavom, dok je u sebi vjerovatno komentarisao - “aha, kako da ne, još bocu krvi da ti dam“. I dok je Nik sa partijskim i možda koalicionim saborcima dijelio mjesta u vlasti, Krivokapić ga je obmanuo. Nik nije bio ni prvi, ni posljednji.
To je dovelo Đeljošaja u prilično nezgodnu poziciju u stranci, a i u biračkom tijelu, jer su ga druge albanske stranke počele razvlačiti kako hoće sa “četnicima“.
I da je Nik sada u Vladi, vjerovatno bi se prije neki dan zahvalio Zdravku što je zatvorio kafane u Tuzima, kao što je prošlog marta zahvaljivao Milutinu Simoviću i Vladi kada su uvele “lokdaun“.
Vjerovatno mu ne bi smetalo ni to što je potpredsjednik Dritan Abazović čestitao Dan kosovske nezavisnosti, umjesto Krivokapića. No, Nik je dojč revolucionar. Lokal patriota koji se igra nacionalističkom vatrama.
Da je Niku bilo do ugostitelja, poslao bi pristojno protestno pismo Vladi. Za proteste i dizanje tenzija u Crnoj Gori uvijek ima razloga. Ova Vlada ih daje često, utisak je mnogo više zbog neiskustva, nespretnosti, kostura koje joj je u ormaru ostavio DPS, nego zbog loših namjera.
Činjenica da je premijer Krivokapić u prvi mah pristao da dođe na pregovore u Tuzi govori o njegovom političkom neiskustvu.
Đeljošaj se olako igra s vatrom. I jednako olako zatvara i zabranjuje ulazak u Tuzi.
Posljednji put je to uradio krajem 2018. godine, kao državni sekretar u Vladi. Dan nakon što su iz opozicionih klupa Raško Konjević i Ranko Krivokapić u Skupštini ismijali Vladin predlog izmjena Zakona o javnom redu i miru, koji policajcima ostavlja na slobodnu volju da tumače kada i kako neko može istaći svoj nacionalni simol, Nik je ovoj dvojici poručio - nepodobni ste na teritoriji gdje žive Albanci. Politički manevar u pokušaju da maskira propast dogovora albanskih stranaka sa DPS-om, iako je glas Liberalne partije presudio da ovaj zakon ne bude usvojen.
Kao što je krajem prošle sedmice iznenada zapalio vatru, Nik je jednako volšebno nakon sastanka u Vladi počeo da poštuje mjere.
Niku nije do ugostitelja, ni do ljubitelja dojča iz Podgorice.
Niku je više do sopstvenog rejtinga.
A jeftina predstava kako aktuelna Vlada ima nešto protiv Albanaca, ne škodi ni DPS-u.
Bonus video:
