STAV

9.415

Kada se radi o nedostatku pokretnih kulturnih dobara, njih 9.415, treba otvoreno reći: Narodni muzej Crne Gore je samo jedan od subjekata koji je nepoštovanjem propisa i nebrigom zagubio predmete za čije je čuvanje odgovoran
0 komentar(a)
Narodni muzej, Foto: Filip Roganović
Narodni muzej, Foto: Filip Roganović
Ažurirano: 15.12.2017. 09:04h

Ocjena novog rukovodstva Narodnog muzeja da je stanje u ovoj krovnoj muzejskoj instituciji u Crnoj Gori alarmantno, nikoga ne može da ostavi ravnodušnim. Pa tamo se čuva ono najvrednije što je ostalo iz burne prošlosti ovog naroda i ove države. Zar muzej nije sinonim za vječnost, garant da se sve što prošlost ponese sa sobom, kroz njega vraća mnogo bogatije i vrednije nego što je u svom vremenu bilo.

Ništa nije ukazivalo da je stanje alarmantno: izložbe, okrugli stolovi, prezentacije, edukacije, otkupi umjetnina, projekti, istraživanja, sanacioni radovi, sve je djelovalo sasvim u redu. Čak se i u izvještajima o radu i stanju u upravnim oblastima Ministarstva kulture, za unazad par godina, aktivnosti Narodnog muzeja ocijenjuju sasvim pohvalno. A to su u domenu obrade muzejskog materijala i dokumentacije, konstatacije iz 2014: "U postupku izrade elaborata, izvršena je i revizija muzejskih predmeta, koji imaju status kulturno dobro" i iz 2015. godine: "Umjetnički, Etnografski i Istorijski muzej, sprovode reviziju muzejskog materijala, a u skladu sa Pravilnikom o načinu, postupku i rokovima revizije muzejskog materijala".

Vlada i javnost zaista nisu ni morali da sumnjaju da je stanje sasvim u redu. Donešen je novi Zakon o muzejskoj djelatnosti, a Narodni muzej pretrpio temeljnu reorganizaciju i kadrovske promjene. Novca nikada nije bilo više, a samo u posljednjih 10 godina, država je u ovu instituciju uložila blizu 30 miliona eura.

Istina, Vlada Crne Gore je na svojoj sjednici održanoj sredinom 2014. godine, a kroz Izvještaj o implementaciji projekta "Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore", upoznata sa informacijom da: "unutar 63 zbirke koje su predlogom elaborata zadržale status kulturno dobro, nedostaje 9.415 predmeta".

Podaci o kojim se predmetima radi, iz kojih su zbirki, ko je njihov vlasnik i u kojim su se institucijama nalazili u ovom dokumentu nisu navedeni. Šta to znači? Predmeta nema, moguće da su zagubljeni po depoima, privatizovanim firmama, možda su nemarom uništeni, stradali od nebrige, dati na revers, možda su tu ali se ne mogu identifikovati, možda su i ukradeni, a najvjerovatniji razlog što premeta nema je sve gore navedeno zajedno.

Na nespornu informaciju da nedostaje 9.415 predmeta, koji uživaju zakonsku zaštitu kao kulturna dobra, Vlada zadužuje Upravu za zaštitu kulturnih dobara, da pokrene postupak utvrđivanja zašto nedostaju i pripremi izvještaj sa predlogom mjera.

O ovom problemu, ali i reorganizaciji Narodnog muzeja Crne Gore, na stranicama Foruma Vijesti objavio sam dva teksta "Reforma Muzeologije" (2011) i "Potres Mozga" (2016). Ova nova reorganizacija, koju je Ministarstvo kulture donijelo 2011. godine, prihvaćena je od strane Narodnog muzeja bez i jednog kontrastava ili mišljenja.

Činjenica da je u okviru Narodnog muzeja ušao jedan aktivni vjerski objekat, jedan arheološki lokalitet, nekoliko spomenika i više grobnih mjesta, nije naišla ni na kakav suprotan argument od njegovog rukovodstva. Smatrajući novi koncept Narodnog muzeja jako lošim rješenjem, u tekstu "Reforma Muzeologije", sam zaključio da će se njegova revolucionarnost ili retrogradnost pokazati upravo kroz proces objedinjavanja fondova. Tada, 2011. godine, potpuno sam preumio da ovaj "avangardni" koncept Narodnog muzeja zapravo pravi velike probleme u objedinjavanju i reviziji fondova.

Kada se radi o nedostatku pokretnih kulturnih dobara, njih 9.415, treba otvoreno reći: Narodni muzej Crne Gore je samo jedan od subjekata koji je nepoštovanjem propisa i nebrigom zagubio predmete za čije je čuvanje odgovoran. Dok Upravu za zaštitu kulturnih dobara ne sačini Izvještaj, na koji je obavezala Vlada Crne Gore, javnost neće znati o kojim se predmetima radi i ko je bio zadužen za njihovo čuvanje. Razlika od tri do devet hiljada nije mala.

U tom smislu, vrijedno je pomenuti Naredbu o čuvanju muzejske imovine, izdatu na Cetinju 14. novembra 1944. godine, dakle samo jedan dan nakon što je grad oslobođen od nacističke okupacije. Naredba je upućena Upravniku Narodnog muzeja i glasi: "Stavlja vam se u dužnost čuvanje imovine, koja se nalazi u muzeju i krugu muzeja. Za sve ćete što ne bi bilo sačuvano lično odgovarati". Naredbu je potpisao komandant mjesta pukovnik Mihailo Vicković.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")