Crna Gora je na čelu zemalja koje žele da postanu članice Evropske unije. Država je 2012. godine započela pregovore za članstvo, otvorila sva pregovaračka poglavlja i ispunila makar neke uslove koji se odnose na usvajanje neophodnog zakonodavstva i jačanje kapaciteta u svakom od njih.
Crna Gora je u maju prošle godine prihvatila novu metodologiju proširenja Evropske komisije, iako za nju nije bila obavezujuća, i time izrazila spremnost da pregovora po pooštrenim uslovima, što praktično znači da bi fingiranje reformi trebalo da bude iza nas. Štaviše, nakon prošlogodišnjih avgustovskih izbora i promjena koje su uslijedile, Crna Gora prvi put nakon više od 30 godina ima Vladu u kojoj neće učestvovati ista partija kao i u svim prethodnim, što bi, makar na papiru, trebalo da znači da smo i „nedostatak političke volje“ prevazišli.
Po poslednjem istraživanju agencije De Facto, 75% građanki i građana podržava članstvo u EU, a konsenzus o ovom pitanju postoji i među političkim partijama. Optimizam možemo pročitati i u izjavama predstavnika nove Vlade, a Crna Gora priprema i sveobuhvatnu strategiju za ispunjavanje najvažnijih obaveza iz procesa pregovora.
Zašto onda još uvijek postoji ogroman znak pitanja na kraju bilo kakvih projekcija kada bi Crna Gora mogla da napravi potreban otklon od nedemokratskih praksi i snažno prigrli evropske vrijednosti, koje su, po onome što piše u osnivačkim ugovorima EU: ljudsko dostojanstvo, sloboda, demokratija, jednakost, vladavina prava, ljudska i prava manjina?
Reforme koje država sprovodi da bi usvojila ove vrijednosti su spore i bolne, ponajviše zbog toga što demokratija na ovim prostorima ne nailazi na pogodno tlo, uzimajući u obzir da države nemaju potrebno „demokratsko iskustvo“ ni više od 30 godina od uspostavljanja višepartijskog sistema.
Promjena vlasti ne znači automatski i suštinski tranformaciju države i društva i greške prethodnika ne smiju biti ponavljane. Izgradnja institucija koje će garantovati jednaka prava za sve bez diskriminacije je pravi izazov u Crnoj Gori, posebno ako se uzme u obzir stanje u pravosuđu i još uvijek snažan politički uticaj prethodne dugogodišnje vladajuće partije na ovu granu vlasti. Istovremeno, Crna Gora je mala država sa tek nešto više od 600.000 stanovnika i stati na put klijentelizmu i nepotizmu nije lak zadatak. Iako su tek četiri mjeseca u kabinetu, predstavnici nove vlasti su već pokazali da nisu imuni na ove boljke i da će jednaka prava za sve još dugo ostati samo floskula u izjavama političara.
Građanke i građani ne razumiju dovoljno proces integracije i usvajanja vrijednosti, ni same termine poput vladavine prava. Istovremeno, oni nisu ni dovoljno aktivni u kontroli rada uprave. Po podacima Politikon mreže, 88% građanki i građana nikad nije poslalo zahtjev za slobodan pristup informacijama.
Najzad, slaba kultura vladavine prava je problem koji ne može biti riješen preko noći i dugoročna strategija je prijeko potrebna. Moguće da je u toj strategiji potrebno krenuti od razumijevanja šta se to promijenilo u sredini u kojoj su stotinama godina unazad moralni zakoni upravljali pravilima ponašanja.
Iz svih ovih razloga je teško predvidjeti kada će se Crna Gora moći pohvaliti opredjeljenjem da istinski prihvati evropske vrijednosti, dok je, istovremeno, članstvo u EU na „dugom štapu“ i zbog toga što je trenutno i sama strategija Unije prema Zapadnom Balkanu nejasna i nekonzistentna. Ono što je neupitno jeste da Crna Gora mora što prije da prestane da zarobljava samu sebe.
Autorka je izvršna direktorka NVO Politikon mreže
Bonus video:
