Neophodna tehnologija već postoji, međunarodni dogovori su već sklopljeni, a cijeli svijet se slaže da se zagrijevanje planete Zemlje mora zaustaviti. Ali, pojedinci potkopavaju ovaj zajednički cilj, kad npr. ilegalno spaljuju šume ili uništavaju ekološke sisteme. I šta se onda desi: ništa.
Zaštita klime ima problem sa realizacijom. Spasavanje planete je bazirano najvećim dijelom na dobrovoljnosti: od Pariskog sporazuma do odricanja od privatnih letova. Da li ću se voziti biciklom ili džipom - to je moja odluka. Da li će države ispuniti svoje međunarodne klimatske obaveze, to se prepušta njihovim vladama. A i najambiciozniji globalni ugovori ostaju bezubi ako nema nikoga ko će kažnjavati prestupe protiv njih.
Odavno postoje razmišljanja da se posebno gadni zločini protiv prirodne okoline kazne na međunarodnom nivou. Jedna grupa advokata i aktivista je proteklih mjeseci formulisala odgovarajuću ideju i zadobija sve više podrške. Njen cilj je da ekološko uništavanje bude definisano kao novo, svjetski priznato krivično djelo, koje će biti tretirano kao “ekocid” na nivou Međunarodnog suda u Hagu. Grupa vodećih eksperata će do kraja juna izraditi i konkretni predlog.
Ideja zvuči puno jednostavnije nego što zbilja jeste. Međunarodni sud u Hagu je još mlada institucija, počeo je sa radom tek 2002. i donosi presude na osnovu Rimskih statuta, koji definišu četiri zločina protiv mira: genocid, ratni zločin, zločin protiv čovječnosti i zločin agresije. Za proširenje na ekocid saglasnost moraju dati dvije trećine država-članica, a to može trajati godinama. Sem toga, ovaj sud uopšte ne priznaje više država, među njima i najuticajnije: SAD, Rusija, Kina i Indija.
Najveći izazov će ipak biti dizajn krivičnog djela i dokaznog postupka. Odlučujuće pitanje glasi: od kad je jedno lokalno razaranje prirodne okoline tako značajno da pogađa međunarodnu zajednicu kao cjelinu, kaže Filipe Sands, direktor Centra za internacionalne sudove na University College London i kopredsjedavajući ekspertske grupe koja treba da definiše pojam ekocida. “Koji bi stepen ekološke štete bio zločin: koji je to problem u promeni klime - možda izlivanje nafte u Ekvadoru, ili gubitak biodiverziteta, uništavanje postojećih vrsta biljaka i životnja, ili npr. nuklearni incident?”
Upravo pri zločinima koji pospješuju promjene klime će biti teško naći dobru definiciju. “Klimatske promjene su tako sistematične da će biti izazov definisati kako se to odražava na individualnom krivično-pravnom nivou odgovornosti. Što nije nemoguće kao zadatak… ali moramo biti poprilično pravnički kreativni”, priznaje za “Politico” Kejt Mekintoš, direktorka Promise Institute for Humane Rights na Univerzitetu Kalifornije i takođe član međunarodnog gremijuma eksperata.
Ali i pored svih problema, ideja sve više dobija na podršci: u parlamentima Holandije, Španije, Belgije, Švedske, Luksemburga već se raspravlja o njoj. U Francuskoj treba da se glasa o zakonu koji čak predviđa da osobe koje počine “ekocid” idu u zatvor na do 10 godina, a firme plaćaju novčanu kaznu od 4,5 miliona eura. Papa Franjo I se nedavno izjasnio za to da se “ekocid” proglasi za peti zločin protiv svjetskog mira. Podrška stiže i od vaseljenskog patrijarha Vartolomeja I.
Trenutno sudije u Hagu već sondiraju svoj prvi ekološki kriminalni slučaj: početkom godine su dvojica poglavica brazilskih plemena tražila pokretanje istrage protiv tamošnjeg predsjednika Bolsonara. U njihovom optužnom predlogu se konstatuje da je krčenje šuma Amazona “besprimjerno ubrzano” od kad je on na vlasti. Uništavanje prašume ugrožava “nezaobilaznu regulaciju klime” što je “direktna opasnost ne samo za sve Brazilijance nego i za cjelokupno čovječanstvo”.
Tužioci trenutno pokušavaju da ovaj optužni predlog tretiraju kroz definiciju “zločin protiv čovječnosti”. Ali uskoro će se to možda i promijeniti.
(Der Spiegel)
Prevod: Mirko Vuletić
Bonus video:
