Dear Milo,
Posljednji je čas da tvoj DPS, i ovaj u odijelima i onaj pod maskama, jednoglasno izabere nekog novog kandidata za predsjednika. Sramota je i za tebe i za Crnu Goru da nemate drugog izbora. Da ste taoci tvoje moći i pohlepe. Čak i da je tačno ono što pričaju pokrovitelji iz Amerike, da si najveći vizionar među ratnim zločincima i lopovima na Balkanu, kojih smo se nagledali posljednje tri decenije - vrijeme je da odeš. A toga je svjestan i tvoj DPS, i ovaj sa kravatama koji vodi kampanje i onaj pod kapuljačama koji podupire pobjede. Svjesni su i tvoji birači i tvoje najbliže okruženje da je došlo vrijeme rastanka i da više odlaganja ne smije biti. Ali što od golog straha što iz ličnog interesa, oni izbjegavaju da ti predoče činjenicu kako bi još jedna tvoja nominacija bila najgore rješenje i za Crnu Goru ali i za tebe. Zato te hrabre da se prihvatiš kandidature i trčiš i ovaj krug. Ubjeđuju te da je posljednji, iako su ti isto govorili prije dvije, četiri, osam ili deset godina.
Dear Milo,
Iako ti ne vidiš ili ne želiš da priznaš, situacija je više nego jasna - tvoja tri decenije duga autokratska vlast razorila je institucije, korumpirala društvo, od glave do repa, podijelila narod i posijala mržnju uzduž i poprijeko, poharani su resursi i ukradena budućnost ne samo našoj već i narednim generacijama. Da bi, zahvaljući tvojoj besprizornoj propagandi, intelektualnoj posluzi, doajenima i starletama, svi ti porazi bili pretvoreni u velike pobjede! Koje Crna Gora više ne može da preživi.
Dear Milo,
Pretvorio si Montenegro u zadrugu, jedan veliki rijaliti gdje se najjasnije vidi šta smo kao narod, pod tvojim mudrim vođstvom i vizionarstvom postali. Umjesto zajednice individua ličimo na čopor izgubljenih i obezličenih grla. Za plaćeni račun za struju dajemo ti glas na izborima ili lajemo na tvoje malobrojne oponente. A tek za dobijene tendere, ministarska zvanja ili nacionalne nagrade - spremni smo i naše sestre, majke i žene da ti ponudimo.
“Začkoljica je u tome što su članovi njegove administracije jednako pokvareni kao on. Svakom monstrumu u istoriji - to treba naglasiti - bila je potrebna velika pomoć da bi sproveo svoju politiku”. Ne odnosi se ovaj citat ne tebe, dear Milo. Ovo Čarls Simić kritički sagledava svoju Ameriku nakon prve godine Trampove vladavine. Ali, priznaćeš, nema šta da se doda ni u slučaju tvog Montenegra. Čak možemo da se tješimo - ono što je Tramp uspio za godinu, ti si postigao tek nakon tri decenije! S tim što ne bih kao veliki pjesnik upotrebljavao ovako jake ekpresije. Ispalo je da i bordel mnogo boli tvoju kamarilu, iako je i to samo metafora onoga što piše u nizu činovničkih i suvoparnih dokumenata koji se zovu Progress Report EK, a gdje se godinama ponavlja stav kako na postoji jasna linija razgraničenja između vlasti i andergraunda.
Dear Milo,
Ako ne vjeruješ Simiću zbog njegovog “sumnjivog”, porijekla, evo pročitaj jednog “čistog” Amerikanca, Abrahama Linkolna:
"Gori od izdajnika po oružju su oni koji, glumeći lojalnost zastavi, lumpuju i goje se na nesreći naroda, dok patriotska krv prekriva južnjačke ravnice i dok njihovi zemljaci trunu u prašini“. Dakle, ovo je tvoja omiljena tema, patriote i izdajnici. Gdje sebe vidiš, dear Milo, u ovoj Linkolnovoj poruci. A tek gdje bi smjestio tvoju dragu falangu, partijsku, intelektualnu, medijsku, institucionalnu, ili onu iz podzemlja?!
Dear Milo,
Toliko si namnožio svoje stado da dear Ranko s pravom zaključuje da je Crna Gora opasnije okupirana iznutra nego spolja. Korupcija i pljačka koju sprovode tvoji kerovi i branitelji, za svoj interes a u tvoje ime, uvela je Montenegro u klub prezaduženih država i neodrživih ekonomija. Dok si ti na vlasti oni ne misle prestati. Bez mjere i granica jer ih gramzivost i podlost guraju da prigrabe sve ono što im ne pripada i osvoje ono što si im poklonio, a što nijesu zaslužili. Zato je Crna Gora na koljenima - da bi ustala tvoj sistem mora da se demontira. To znači, ti moraš da odustaneš. Kada već oni oko tebe ne mogu da te natjeraju i spriječe. Kada Montenegro nije te sreće kao Zimbabve da ima u svojoj bari bar jednog Krokodila koji bi obezbijedio mirnu tranziciju. I tvoj odlazak. Zajedno sa Mugabeom. U čemu bi bilo i neke simbolike - kada je on osvojio vlast ti si preko komunističke mladeži počeo da krčiš put prema istom cilju, apsolutističkom tronu.
Dear Milo,
Ima još jedan razlog za tvoje povlačenje - tim iznuđenim i zakašnjelim potezom vratio bi dostojanstvo funkciji predsjednika... U suprotnom, nastavilo bi se njeno urušavanje. Istina, ti bi to radio na drugačiji način ali bi posljedice bile iste. Filip je ćutanjem i pristajanjem osramotio predsjedničku funkciju i građane koji su čak tri puta bili primorani da glasaju za njega. Ti bi predsjedničku fotelju unizio bahatošću i protivustavnim prisvajanjem znatno većeg kolača vlasti. Bio bi kao Vučić u Srbiji, Bog i batina, pitanje je samo ko bi bila tvoja maskota od premijera. Vulina već imaš u Vladi, istina on nije ministar vojni već onaj, da ironija bude veća, za evropske integracije. Izbjegni bar tu parodiju na račun države koju si, kako tvoji kažu, a tebi je milo čuti - sam stvorio.
Dear Milo,
Kada je nas nekoliko, sramotnih kako nas po tvojoj želji opisa Miško Crni Vuković, još 2006/07. pisalo i objašnjavalo zašto je to pravi trenutak da odeš i zašto ti je to jedini način da ostaneš zapisan kao pozitivna ličnost crnogorske istorije, tvoja posluga, dame i gospoda, hrabrili su te da nastaviš. Lagali su te onda kao što te lažu danas da ne bi bilo integracija ka EU, niti NATO članstva da nema ili da nije bilo tebe i tvoje vizije. Istina je nešto drugo - bez tebe Montenegro bi bio u NATO-u još 2009, onda kada su ušle Hrvatska i Albanija, dok si ti u Grandu ispijao viski sa Deripaskom slaveći panslovenstvo i najveću pljačku javnih finansija ove države. Takođe, da si otišao 2006. Crna Gora bi danas bila mnogo bliže EU, čak možda i članica, bez ocjena o privatnoj državi, preplitanju političara i mafijaša, Spuž bi bio pun krupnih riba, a medijska scena oslobođena zadruga, papagaja i starleta. I što je najvažnije, dear Milo - Montenegro bi bio pomiren a ne raspolućen kao što je danas jer si vladao kako dear Ranko stalno i pravilno ponavlja po onoj okupatorskoj maksimi - zavadi pa vladaj. Nijesu lideri DF-a, posebno njihovi glasači, mrzitelji i izdajnici Crne Gore, iako ste ti, tvoji kerovi i tvoje keruše, ali i tvoji američki lobisti sve učinili da od njih napravite Putinove plaćenike i ruske agente. Zato kada tvoja propaganda svakodnevno zasipa javnost baukom ruskog diktatora Vladimira i njegovih bubašvaba, kako ih sam nazva, Malofejeva i Deripaske, oni u stvari time najbolje svjedoče o jednoj od najtragičnijih posljedica tvoje politike... I vizije!
Dear Milo,
Na kraju se opet vraćam Čarlsu Simiću, koji piše: ”Sada živimo u zemlji čiji je politički sistem previše korumpiran da se odbrani od lopuža...”! Tvoj današnji Montenegro je školski primjer pomenute definicije. Eto, bar po nečemu da uđeš u istoriju. A da si prije 10 godina bio zaista vizionar, kakvim te predstavlja onaj nesretni Vilson, šef Sava Kentere, moglo je sve da se završi drugačije. I za tebe i za Crnu Goru. I za Vilsona. Čarls Simić zaključuje da Amerikanci bolje nijesu ni zaslužili. Šta tek reći za nas. Svaka je vlast ogledalo naroda, ali ponekad poštena i istinski vizionarska vlast i od najgoreg naroda napravi najbolju državu. U tome je razlika između neodgovornih i odgovornih političkih elita. Suviše je kasno i suviše si umoran, dear Milo, da bi mogao preusmjeriti svoj točak na ovu pozitivnu stranu. Ispada, jedino što ti preostaje jeste da pokušaš smanjiti štetu. Zato, povuci se dok još možeš da biraš. Ne čekaj svoga Krokodila.
Bonus video:
