Kakva je to blamaža bila, stvarno su naši stari bili u pravu - niko čo'eka ne može nagrdit' ka' on samoga sebe... A ne da je u potonjih sedam dana samoga sebe nagrdio jedan, nego čak trojica. I to ne bilo koja, nego trojica lidera - države, partije i opštine.
Kako se rangira blam, nemam predstave. Zato se i ne usuđujem da napišem da je prvorangirana trojka ovoga puta dotakla dno. Kad god tu imenicu s političkim predznakom upotrijebim u jednini, političari uspiju da me iznenade deklinacijom u množini...
U rangiranje moći razumijem se više nego dobro, naročito ako uz nju ide i osionost. I bahatost. I surovost. I prezir prema onima koji se protiv moćnih bore ljudskošću, vrjednoćom i pristojnošću...
Zato je red da prvo čujemo prvorangiranog.
* * *
- Jedna starica na Sinjajevini, zajedno sa deset-dvadeset aktivista nevladinih organizacija, odlučila je da sprečava Crnu Goru kao članicu NATO da ima svoj vojni poligon i odlučila da njena riječ bude presudna o tome gdje taj poligon može a gdje ne može biti - izgovorio je jedan starac iz Rastoka jedne večeri u jednom studiju.
Tog starca i tu staricu po krštenici dijeli samo deset mjeseci. Na dva načina života podijeljeni su već rođenjem. Podjelu na dva svjetonazora i dvije Crne Gore odabrali su svojom voljom.
Ona je sa osam godina počela da čuva stoku, muze, siri, kuva... Koju deceniju kasnije, sa sinom od sedam mjeseci u jednoj ruci i volanom kamiona u drugoj odselila se na Sinjajevinu. Nastavak njenog života ispisan joj je na licu.
On je sa osam godina brinuo samo brige iz školske klupe. Sa 29 godina preuzeo je volan crnogorske vlade i odveo sve nas u sunovrat. Nastavak njegovog života ispisan mu je na licu.
Ni graška znoja nije se mogla vidjeti dok je svoju ispisnicu nazivao staricom. Nije ona Adrian Zeka nego Mileva Jovanović. Nema "Aman Resorts" nego samo 20 krava. Nije dobila ništa, nikad i ni od koga.
Ako se osjeti uvrijeđenom ne može da ide ni na sud, a kamoli da traži povraćaj reketa. Zato što ga je plaćala - životom...
* * *
- Bila sam dijete Sinjajevine. Zato je branim ovako kako je branim - srcem i dušom. Sinjajevina nije za mene samo dolina, podnožje, brda i uzvišenja, nego je Sinjajevina nešto što se ne može riječima izgovoriti. To jednostavno čovjek može samo da osjeti. Tu je ona bila uvijek za mene, kad sam bila gladna da me nahrani mlijekom, ovčijim, kravljim i time što sam ja mogla tada i tih godina da pomuzem - ispričala je Gara novinarki Vijesti Jeleni Jovanović...
Razumjeli su je svi, ko je nije upoznao prije pola godine neka nađe tu predivnu priču na portalu...
Starac iz Rastoka nažalost ništa nije shvatio. Ako je i čitao, nije to radio s razumijevanjem...
Na još veću žalost, njemu može bit' da odbranu pašnjaka od 120.000 hektara nazove "početkom prakse sljedstveno kojoj dolazimo do litija", a odbranu koje stotine ili hiljade tajkunskih ari - zaštitom države.
Države do čijeg je vrha došao litijama, samo što tada njihov većinski predznak nije bio vjerski nego - ratni.
A onda tu državu ustrojio tako da sad ni CIA i GRU u sadejstvu ne bi mogle da raščivijaju zbog koga se konkretno onomad preznojavao pred kamerama. I ko je što (za)kupio oko Svetoga Stefana: of-šor Aidway Investment Limited, of-dps Adriatic Properties ili of-sgp-mne Aman Resorts...
* * *
Tako smo, a ne onako kako tvrdi Predsjednik, došli do litija... I to ne "sljedstveno starici" Gari. Nego garavom obrazu onih koji se diče svojim navodnim zaslugama za oslobađanje Crne Gore od hibridnog režima. Naročito otkako mitropolit Amfilohije više ne može da ih dovodi k poznaniju prava...
Hibridno ponižavanje mrtvog čovjeka, do kojeg je dovela pretencioznost izvjesnog Rakovića u sadejstvu sa ćutanjem lidera NSD Andrije Mandića, probudilo je u meni nekoliko hibridnih osjećanja: sažaljenje i gnušanje, prezir i bijes, tugu i gađenje.
A htjela sam se zaklet' da se u ponižavanju rođenog mitropolita i rođene domovine ne može niže od prošlogodišnje čestitke pobjedniku izbora u tuđoj domovini.
- Gledajući kako svako malo otvarate puteve, nove fabrike sa velikim brojem radnih mjesta, razgovarate i sarađujete sa predstavnicima najvećih i najmoćnijih zemalja svijeta... - ne bi ni mlađani Pinki s ovoliko divljenja započeo pismo svom voljenom Titu.
* * *
Nažalost, nije se tada zaustavio.
- Postajemo još nezadovoljniji odnosom vlasti u Crnoj Gori prema svojoj zemlji u kojoj 14 godina od odvajanja od Srbije nisu uspjeli da dovrše niti jedan auto put , ni da otvore bilo koje postrojenje koje zapošljava veći broj radnika. Vaš predani rad i konkretni rezultati na popravljanju kvaliteta života građana Srbije stvaraju zavist kod režima u Podgorici koji neprestano pokušava da opanjka vlast u Srbiji - činilo se tada da je Mandić dotakao ono dno sa početka ove priče o blamu.
Sad ne da mi se čini, nego sam sasvim uvjerena da ga je njegov mitropolit poznavao drastično bolje. Zato ga je izmjestio iz litija. I iz predizborne kampanje. I pripremio teren da lider srpske stranke stavi samog sebe na posljednje mjesto najsrpskije od svih izbornih lista.
Da nakon toga neće moći ni u Vladu - svima je bilo jasno i prije nego što je buduća vlast stavila potpis ispod evropskog kursa. Zbog toga se galama, koju je digao tek poslije mitropolitove smrti, ne može opravdati nikako ali razumjeti može bar nekako.
Za ćutanje Andrije Mandića u "Ćirilici" na potcjenjivanje mitropolita koji više ne može da se brani, nemam ni opravdanja, ni razumijevanja.
Što god da sam 30 godina mislila i pisala o duhovnom i svjetovnom angažmanu čovjeka koji nije bio moj mitropolit, ne bih čak ni u "Latinici" izdržala da ćutim na njegovo posthumno ponižavanje.
* * *
Provjeravala sam, vraćajući snimak s mukom jer to kako je živahni Raković drvio (p)o mrtvom mitropolitu ni moja nehrišćanska duša ne može da istrpi.
Da, za pripremu, organizaciju i izvođenje litija najzaslužniji je upravo izvjesni Raković. Nakon njega i nekoliko izvjesnih ali neimenovanih pojedinaca iz Srbije.
Ja sam tražio... Mi iz Beograda smo... Naša ideja je... Nijesmo ga ni pitali za... Niti smo tražili mitropolitov blagoslov za nošenje ikona, jer smo znali da nam ga ne bi dao...
Treći na Rakovićevoj listi organizatora litija bio je svesrpski pokret, šta god da je pod tim podrazumijevao.
- Naravno, tu ne možemo da zanemarimo i ulogu političkih predstavnika naših stranaka u Crnoj Gori, takođe ni predstavnika SPC - pomenuo je crkvu onako uzgred samoproglašeni tvorac litija.
- Milo Đukanović može da te odlikuje za ovo - uskliknuo je s ljubavlju domaćin "Ćirilice".
Ne da može nego mora, teško je naći vjernog slugu koji bi doslovce ponovio Predsjednikove optužbe da je stotinu hiljada poštovalaca Mitropolije crnogorsko-primorske i, prije svih, mitropolita Amfilohija na crnogorske ulice izvodio - Beograd.
* * *
Poništavanju svega što je uoči, tokom i nakon litija uradio, izgovorio, napisao i na kraju nadgrobnom pločom ovjerio mitropolit Amfilohije ne može se niko radovati više od Mila Đukanovića...
Niti ćutanje Andrije Mandića na tu temu mogu oprati dvije-tri pohvalne rečenice o mitropolitu u drugom dijelu emisije. Zato me baš živo zanima kako će izgledati ćirilična kolumna Gojka Perovića, koju očekujem na ovu temu.
Od Đukanovića, liše ordena izvjesnom Rakoviću, ne očekujem ništa. Jer je Đukanović kojeg znam sigurno već digao zdravicu kad je Mandić 'ladno oćutao kako "naši nacionalni interesi treba da budu ujedinjenje Srbije, Crne Gore i Republike Srpske"...
Živ mi i zdrav bio još dugo, što je drugo mogao osim da nazdravi kad se Mandić nije ni nakašljao dok se Raković retorički pitao "šta je prirodnije nego da ove tri srpske države žive zajedno u jednoj državi"...
Ništa, šaljem tri plave torbe za narednu kampanju - uzdahnuo je zadovoljno Đukanović kad je čuo da su "problemi koje imaju naša braća u Crnoj Gori (...) još složeniji nego što su bili pre 30. avgusta". Začuđen što se niko iz kluba poslanika još nije dosjetio da to iskoristi...
Kakav mitropolit, kakvo nezadovoljstvo vjernika i nevjernika, kakve trice i kučine od izbora - slavodobitno je podigao i treću zdravicu - ne bi Mandić ovako ćutao da ne zna kako moju partiju nije porazila mala Crna Gora nego velika Srbija...
* * *
Pragmatičan je političar i Andrija Mandić, naći će način da svojim sljedbenicima objasni i ovu "Ćirilicu" i sve što saopštava istoimenim ili nekim drugim pismom.
Ostatku Crne Gore, a ima ga više od dvije trećine, nikad neće moći da opravda ćutanje nakon rečenice izvjesnog Rakovića koju, uprkos mučnini koju osjećam - uz izvinjenje Cetinjanima - moram da citiram:
- Cetinje, to je isto kao Ljubuški, isto kao Čapljina, isto kao Livno, isto kao Gospić, pogledajte arhitekturu ustaškog pokreta, najgori tipovi bili su upravo oni koji su dijelili naša imena i prezimena...
P. S. Blamaža u Novom Sadu koju je Budvi priredio njen predsjednik Marko Carević izgleda benigno u odnosu na dvije prethodne. Ali, stvarno je ponižavajuće bilo ono pozivanje na dolazak "kod svoje braće", jer "nijedna politika među braćom ne može da napravi granicu". A tek zahvaljivanje "na bratskom sastanku gdje smo iznijeli svoju želju da učimo od njih da i mi mijenjamo Budvu"?! Koju Budvu, onu koja je nastala prije tri i po milenijuma isto kad i Atina? I to po ugledu na "srpsku Atinu" koja je tek napunila - tri vijeka...
Bonus video:
