Citirala mlada Vinka… Sestra mi je poručila da me citira… Kralj Nikola na umoru citira je i Tagoru… Na Lovćenu Njegoš spava, citata je ka i mrava…
Dobro jutro, što reče vladika Rade. Đe si, što reče Sula Radov. Itd…
Čitava Crna Gora je jedan (para)citatni kartel. Na toj top listi ubjedljivo vode domaći autori (Njegoš, kralj Nikola, Sula Radov), ali, zastupljeni su i strani (Napoleon, prije svih; sve što pripišete Njegošu i kralju Nikoli možete i njemu, sve je ok, niko se neće ljutiti.)
Kakve sve budalaštine, sistematično i temeljno, kakve nedostojne klišee, kakve gadosti, mi pripisujemo tim dičnim ljudima. I nikome nije nelagodno.
Postoji još jedan fenomen koji zaslužuje pažnju, a sigirno govori nešto i o nama. Svi citiraju Gorski vijenac, ali ga malo ko i pročita. Kako to? Svuda na svijetu put književnosti je išao od usmenog ka tekstu, samo je ovdje taj put bio obrnut.
U svakom slučaju, da se razmisli - možda bi trebalo pri vladi formirati Komisiju za svakodnevno citiranje. Da se uvede malo reda i u tu oblast…
Kad bolje pogledate, pravično je da vrhunci naučnog citiranja budu dosegnuti baš u našoj maloj i ponosnoj Crnoj Gori. A to se upravo dešava, na naše oči, i teško je ne osjetiti uzbuđenje što ste savremenik takvih naučnih i k tome internacionalnih, proboja.
Novo poglavlje u crnogorskoj strasti prema citiranju ispisao je posljednjih godina profesor Duško Bjelica, osobito u svom multidisciplinarnom hrvanju sa ključnim pitanjem modernog sporta - kako odskaču lopte… Neko bi pomislio da je to pitanje laganica, ali, ne zalijećite se… Mora da je profesor zašao u metafizičke slojeve ovoga pitanja (od Parmenida do danas), čim ga toliko citiraju, od Ognjene zemlje do Grenlanda. A mora da je neđe i na Uskršnjim otocima citiran. Đe, ako ne tamo. Samo neka odskače, dodao bi naš profesor.
Izgleda da je glavna naučna instrukcija uglednog univerzitetskog profesora studentima bila da ga bjesomulno citiraju. A onda je odnekud došao i pravilnik o nagrađivanju najcitiranijih, i, eto, spoja lijepog i korisnog.
Sve ovo bi bilo - tužno ili samo bizarno, mjera našeg potonuća, uostalom - da nema još jednog zanimljivog momenta. Naime, svojevremeno je profesor Bjelica u obračunima sa neistomišljenicima znao potegnuti - to što je, vjeruje on, citiraniji od svih njih zajedno. I od Njegoša i Đilasa, pride. Zar ne zvuči, u njegovoj izvedbi kao psovka - Ma ko te citira…
O čemu se radi? Zahvaljujući činjenici da je moderna nauka u svim svojim vidovima odavno ušla u zonu nepreglednosti, odnosno, toliko je razgranata da je nemoguće sve pratiti “klasičnim sredstvima”, pa su razborite glave pokušale da ovakvim metodima (praćenje citata u akademskim bazama) stvari učine jasnijima, preglednijim i uopšte dostupnijim. Naravno, kada takav djelatni modus dođe u ruke “našem” čovjeku, možete biti sigurni da će biti spektakla.
Podgorički profesor, koji je odgonetnuo misteriozne i teško dokučive puteve odbijanja lopti, ovdje je savršena ilustracija onog Hamvaševog pojma - “podlaštvo”. Izvjesno se sjećate, više puta je citirano na ovom mjestu: “Cio svijet funkcioniše u dihotomiji kultura - varvarstvo. Samo na Balkanu postoji treći model - “podlaštvo”, on uzima i od jednog i od drugog koliko mu treba”.
I dobijete - Ajnštajna u svijetu odskakanja lopti. I umjesto da je Crna Gora srećna, nalaze mu mane. A cio svijet ga - citira. U Rumuniji ga sigurno zovu “Karpat citiranja” i “Dunav fusnota”.
“Nikad lopta ne može dva puta isto odskočiti”, govorio je Heraklit. “Citiraj samog sebe”, što rekao Sokrat.
Vrijeme je da i ja, za kraj, eto čisto da dodam jednu naučnu dimenziju ovom pisaniju, citiram profesora Bjelicu: Ostajte zdravo…
Bonus video:
