Dobro se osevapio onaj vladin ekspert za auto-škole što je maltretirao novinara Nebojšu Šofranca. Da se nije ukazao javnosti živahno i uživo, mi ne bismo znali ko su vladini spoljni savjetnici. Ne bismo tu krv junačku spoznali u strujanju i punoj snazi. Jer to su diskretni heroji, operativni magovi na čija pleća pada reforma društva. Dok se ministri šepure, obilaze berze, kripte i konake, ovi zatočnici struke vaistinu pokreću Crnu Goru iznutra. Oni su novi krvotok izvršne komande. Prava je rijetkost da smo u kadru imali jednog od njih, kapitalca koji novinaru govori „splačino“ i pasivno-agresivno naložen na rulju obigrava oko žrtve, kao pijani vodnik oko seoske snaše.
Pomislio bi čovjek sve najgore, ali onda se sjetiš da je ovoj zemlji znanje prijeka nužda. Moramo ljubiti svakog eksperta kao sebe sama; savjetniku valja okrenuti drugi obraz, ili što rekoše iz ministarstva, novinar treba da bude zahvalan što ga je takav vitez konsaltinga tlačio.
Pokušao sam da guglam o našem junaku kodnog imena Volođa i desilo se nešto neobično. Količina ekstremističke galanterije koje sam se nagledao dok sam bez uspjeha tražio polje ekspertize ovog vladinog stručnjaka frapirala je i mene koji sam cijelog života proučavao kvislinški šik i potrebu muškarca da se pokloni tenku. Nije bilo lako suzdržati se, umalo da kupim Rambo nož sa likom Bogorodice na jednom sveruskom blogu - toliko je opojna, a postmoderna, uživancija pratiti kozačke eksperte kroz njihov internet vilajet. Krenuo sam kukavac da lutam i već na trećem kliku zapjevao Simi i Deroku, umočio četku u bačvicu farbe i pripit otišao da podebljam onaj grafit Murtovina, srpska Sparta. Shvatio sam da su ti eksperti danas jako diskretni, ukrivaju svoje stručne kapacitete, pa bi neko neoprezan mogao pomisliti da su politički aktivisti i brigadiri ulične agitacije jedne klero-šovenske sekte koja je iznutra preuzela državnu upravu. Sva sreća pa znam da su stručni, inače bih pomislio da je riječ o paramiliciji koja stražari prigradske trafostanice na kojima svakog jutra osvane novi orao, soko, ili kakva druga trobojna živina.
Ah, taj svijet britkog maskulinuma i etničkog busanja, taj agresivni poriv da se bogu ugodi kroz naciju, krunu i vojnu vježbu, malo gdje je sazrio do vašarske tačke ključanja kao u pojedinih vladinih eksperata. Tražeći učenjaka koji je maltretirao Šofra obreo sam se s onu stranu istorije, u nekakvom internet džakuziju u kome skupa prde Šešelj i kapetan Dragan dok iz ventilacije stižu lajkovi i poziv da se brani Lugansk. Pokušao sam da suzim pretragu, da eksperta ukebam na kakvom stručnom mjestu, ali najdalje što sam stigao je nekakav mladobosanski portal koji je ovaj delija uređivao, a koji sa saobraćajem ima veze koliko auto-litije sa vjerom. Što me podvelo grešnoj misli da se uz raskrsnicu i kosu garažu ubuduće polaže molitveni ler i normira upotreba kvačila u litijskom điru. Možda je to reforma koju još ne razumijem.
Zaista nisam tajnovidac, ali mogu na kraju njegoševski da pitam - šta je ekspert, a mora bit ekspert? Turiš dva manastira i tri ruske mašinke, malo Miloševića, malo Mileševe, 1389 puta zoru ugrabiš da objaviš kakav zavjet, radiš prekovremeno za jednu hobističku viziju etnički čiste planete, i na kraju, uz malo političke sreće dobiješ mjesečnu kovertu s platom, u vremenu kad se s posla leti a budžetski strogo posti. Amin bože, počeo si ekspertski put krsta, i nisi sam, nadiru po dubini kadrovi nove prozapadne vlade, hitro kao što su onomad prozapadno bježali njihovi ideološki uzori. Momčine sjajnih brada mijenjaju ćosave kadrove prošlosti, i to se zove crnogorsko proljeće, ili novi hajdučki sastanak kod državne kase.
Ništa ne brini, ne moraš da nosiš majicu sa likom Nikija Laude, nego fino odštampaš - „Zove Dinara kao nekada“ i pobožno se zagledaš u horizont izgubljenih ratova, sa namjerom simboličke odmazde u selfiju. Slikaj zatim đecu sa zastavom, okači tvit sa Đedom, skokni do Pećaršije, naći ćemo nešto i za tebe. Samo nemoj da se snimaš uživo dok maltretiraš novinare, jer onda premijer mora da pegla kako si se pokajao.
Bonus video:
