Kada sam tridesetog avgusta na izborima za crnogorsku skupštinu prihvatio da mi se ime nađe na listi Ura-Civis, Crno na bijelo, u ime ovog građanskog saveza, učinio sam to svjesno. Smatrao sam da je moj kofer društvenog djelovanja (u svim životnim fazama) upravo vodio tom činu da javno stanem imenom i prezimenom iza društvene platforme koju je sačinila i promovisala grupa građana.
Princip društvene reforme kroz razvijanje meritokratije i slobodne volje pojedinca, sa bolnim otpočinjanjem društvenog dijaloga svih društvenih i socijalnih grupa u društvu, po svim pitanjima, moj je modus operandi čitavog života. A to je ono što definitivno upravo najviše nedostaje crnogorskom društvu. Smatram to, ideološkim obrascem po kome bi se društvo jedino moguće razvijalo. Bez ideološke matrice, koju platforma nudi, teško da će biti i novih društvenih vrijednosti. Izvan platforme, vrijednosti kao što su demokratija, građansko društvo, ili bilo koja vrsta integracija, samo su floskule koje se vrte u medijima lišene stvarne vrijednosti. U stavarnosti onda imate DPS Milove manipulatore koji društvo dovode do ivice građanskog rata, i ostale partije predvođene Vladom koja ne umije da započne društveni dijalog.
Primjer prvi za moju tezu: građanska demokratija je vid političkog uređenja. Sama po sebi je nesavršena i podložna manipulacijama. Grubo rečeno u demokratiji tri čobanina mogu preglasati Platona i Sokrata. Dakle, demokratije nema bez visoko razvijene građanske svijesti pojedinca i samo tako je moguće da funkcioniše. U suprotnom, (u crnogorskom slučaju) građanska demokratija bez građanskog društva postaje šizofrena za pojedinca, koga će partije bivše vlasti izmanipulisati nakaradnim tumačenjem istorije sopstvenog naroda. Predsjednik Crne Gore prodaje narodu crnogorsku istoriju kao našu prošlost punu sukoba i stranih okupacija. Po Milovoj istoriji naši preci nikada nijesu ništa drugo radili osim što su se sa drugima tukli i oslobađali. Istorija nije popis sukoba jednog naroda, nego je upravo suprotno. Crnogorska istorija je nacionalno-kulturni DNK sadašnjih građana, kojim smo prepoznati u civilizacijskom poretku Evrope. Ni građanin ni nacion, poluslobodan pojedinac nesvjestan svojih interesa, jer mu se nameću drugi ineresi koje ne razumije. U ovakvom društvu bez građanske svijesti (ili je ona u povoju) demokratija se pretvara u neformalnu diktaturu interesne grupe, i kriminogenih faktora bivše vlasti. Grčevita borba interesnih grupa bivše vlasti predvođenih Milom Đukanovićem da opstanu na podjelama po etničkim i vjerskim šavovima jedini odgovor i poraz može imati kroz pet principa društvene platforme, temeljnih vrijednosti na kojima treba da počiva društveni dijalog.
Primjer drugi: evropske i NATO integracije su promovisane u crnogorskom društvu kao strateški cilj njegovog razvoja. A nijedan put bez alternative nije dobar put. Evropske društvene strukture, kojima hrlimo, nastale su kao izraz potreba tih zapadnih društava u procesu njihove društvene evolucije. U našem slučaju se otišlo korak dalje. Mi preskačemo fazu izgradnje sopstvenih društvenih institucija (sudstvo, tužilaštvo, zdravstvo, obrazovanje...) i želimo odmah preslikavanje briselskog modela. Bez sopstvene ideološke profilacije domaćih institucija mi srljamo u društvenu propast. A nije ni moralno. Javno se promoviše projekat nametanja zapadnih vrijednosti svakom pojedincu. Vaspitavanje znači prihvatanje nekih vrijednosti i pravila, slobodnom voljom. Nas vaspitavaju da prihvatimo vrijednosti i pravila evroatlantskih demokratija. Valjda moramo imati sopstvene vrijednosti i pravila koja ćemo upodobiti Ovako, za kratko vrijeme i na vještački način želimo da prihvatimo strane vrijednosti i pravila. Bez slobodno izražene volje pojedinca i uz obilato iskazanu volju za moćima naših koristoljubaca.
Ideološki posmatrano, slobodna volja pojedinca je postulat od koga treba poći. Što to znači? Znači dati pojedincu mogućnost prihvatanja ili neprihvatanja nečega uz svo uvažavanje odabira pojedinaca. Sa druge strane, volja za moć se promoviše kao pravo jačeg, bogatijeg i nekog ko je bliže centrima moći. U crnogorskom društvu svojim podanicima i ova vlast ohrabruje ovakvu volju kao društveno poželjnu. Sasvim je normalno u Crnoj Gori da se moćniji i bogatiji liječe u inostranstvu, da se u inostranstvu i školuju, da za njih važe posebni zakoni. Pravo stečeno sumnjivim bogatstvom, obezbeđuje sve ove socio-ekonomske privilegije. Ideološki, ovo se tumači kao neoliberalni kapitalizam. Pojedinac je sveden na brojku koja posjeduje žiro-račun u banci, i kome se nameću njegovi izbori.
Slobodna volja pojedinca je neprepoznata opcija u Crnoj Gori. Zbog te činjenice neko mora da promoviše i štiti slobodnu volju pojedinca. Slobodni građanin nasuprot desničarskom kolektivitetu. Suprostaviti se kolektivitetu ili sindromu stada, kojem streme najveće političke strukture u državi, sigurna je zona bez preuzimanja odgovornosti za stanje bilo kojeg društvenog procesa. Nijesmo krivi mi nego drugi, drugo stado. Nije naše našli smo.
Nasuprot kolektivitetu stoji slobodni pojedinac, čiju slobodnu volju treba da štite društvene institucije. Moja je slobodna volja da budem ili ne budem za NATO ili LGBT populaciju, na primjer. Bio ja Crnogorac ili Srbin, Albanac ili Hrvat, katolik, pravoslavac ili musliman ili bilo što drugo, ja imam pravo na to. Ja nijesam ničiji okupator ili progonitelj. Jer duboko vjerujem u prvi postulat platforme koji glasi: I makar se ja sa nečim duboko ne slagao, spreman sam da sve te različitosti prihvatim. Moja slobodna volja mora biti jednaka tuđim slobodnim voljama. Moje vrijednosti koje sam dobio svojim vaspitavanjem i moj moralni kod moraju biti vidljivi i poštovani. To u konačnom znači da se poštuje ideja da svako vrijedi i napreduje samo na osnovu sopstvenog uspjeha i da se na društvenoj ljestvici penje na osnovu rezultata svog rada. Ovu ideologiju javno manifestujem.
Autor je član Saveza građana Civis
Bonus video:
