Evo, izborni vašar ili teatar na novskom izbornom pozorištu je iza nas. Akteri kažu pobijedila je demokratija i da valja zaključiti da će novski brod ići u bolju budućnost svojim pravcem. Na tom putu može malo i bokeški, jer je koalicija Crno na bijelo dokučila dva mandata, a zamalo tri. I sve to, naravno, na evropskom putu, iako bez evropskog tima, jer su do nogu potučeni.
Kako se na vašar iznosi sve i svašta, tako se dešavalo i na novskim izborima. Ni manjeg grada, ni veće poplave bilborda na kojima šljašte šareni plakati. Mnogi će Novljani primijetiti da su konačno bilbordi dobili svoj sjaj, jer su zbog privredne krize već duži period bili prazni. Priznat ćete da je ipak ljepše da nam se pored ulica smiješe naši dragi političari, nego da zjape prazni limeni nosači plakata. Eto, iako privreda ovih mjeseci uopšte nema dovoljno para za takve reklame, politika, bogme, ima i to obilato. Pa na kraju krajeva, politika je uvijek na ovim prostorima diktirala privredu, a ne obratno.
Jest da je politika nadgradnja, ali ona će odlučiti koji privrednici će dobiti šansu, a koji ne. Politika će odlučiti i kroz čije selo će proći asfalt, gdje će rasvjeta zasvijetliti ili ko će zidati nebu pod oblake itd. Bogme, ona se pita i ko će dobiti posao u opštinskom preduzeću, pa makar i na ugovor o djelu. Pa dok ugovor prođe, doći će novi izbori. Shvatili su mnogi da više nema vajde od evropskog tima, jer sada neko drugi može da ti dobaci malo asfalta pred kuću, da ti preko NVO-a odobri neku crkavicu ili, što je najpoželjnije, da ti zaposli nekoga sa sumnjivom diplomom.
Ma znaju Novljani da je sve to pomalo mizerno, ali daj šta daš, jer Evropa nije ni na vidiku. Pa ko bi se na lokalnim izborima zamajavao sitnicama kao što je premali kapitalni budžet, porast troškova operativnog budžeta, rast kreditne zaduženosti, kašnjenje plata itd. Sve su to više zlonamjerne priče onih koji su malo nervozniji zbog presporog približavanja (ili odmicanja) Evropi i zbog neprimjetnog rasta životnog standarda ovozemaljske Crne Gore. Ma to su sada, možda, priče onih čija djeca žele da negdje drugo potraže svoju perspektivu.
Ako se nekome čini da opštinski budžet Novoga u protekle četiri godine nije dosegao, ni ukupno ni u kapitalnom sektoru, onaj iz 2016.godine, to je varljivo i relativno, jer ni politika nije svemoćna a javni interes je pomalo apstraktna stvar. Mnogi se umoriše čekajući ostvarenje tog javnog interesa, a bogme živi se od svog špaga, bokeški rečeno. Zato i ne nasjedaju na argumentovane kritike onih koji malo više vide i znaju. Ali u ovom izbornom vašaru skoro da i nije bilo takve kritike. Srećom, za mnoge birače i nije bilo prave dileme, jer su, zahvaljujući ranijoj podijeljenmosti u biračkom tijelu, unaprijed znali za koji pravac ili za koju budućnost će glasati. Nisu tu pomogli ni mega-ideje ni mega-projekti. Znaju Novljani da nema šoldi.
Ako DPS više nije zlatna koka na državnom nivou, slabo će se neko tu ovajditi i na lokalnom. Pametno je iskrcat se iz takvog i ukrcat u naš novski brod, jer uostalom njima niko ne soli pamet iz Podgorice. Ođe su to domaći ljudi i komšije sa kojima se ponekad ispija kafa i koji će bolje razumjeti koliko uzajamno ovisimo. A mogli su Novljani i malo više priforcat i građansku bokešku regionalizaciju pa pogurat i podmorski tunel, kako bi se konačno i Luštica malo refala. Ipak su se radije ukrcali na brod novske liste. Neki bi rekli da je to crno na bijelo argument da u građanskoj opciji ipak treba nešto refat (poboljšat).
Bonus video:
