Nije Milan što mu zbore, posebno kad se lati satire i metafore. Upitan da li ima zdravog tkiva unutar DPS-a, Knežević je preksinoć rekao da je to "kao da pitate nekog da li ima tumor na glavi ili na jetri". Parafrazirajući živopisnog lidera DF-a, koji je prešao mukotrpan put od žrtve Aleksandra i Mila (slučaj državni udar) do marionete samog Vučića, ispada da bi rekonstruisana Vlada Crne Gore u odnosu na aktuelnu bila kao kancer pankreasa spram kancera kože. Priznaćemo, strašna je i jedna i druga dijagnoza, ali su kod prve šanse da se preživi ipak značajno manje.
Tako je i sa Crnom Gorom i njenim izborom. Aktuelna Vlada nije ni blizu onoga što je društvu potrebno nakon cunamija (DPS na vlasti i DF/SNP u opoziciji) proteklih decenija, ali bi ona koju priželjkuje MK bila daleko gore od ovoga što imamo, gore i od onoga što bismo mogli u košmarnim snovima da odsanjamo.
Primjera radi: Medojević kao potpredsjednik i strateg za zelenu politiku sprovodi antivaksersku kampanju zaštite građana od urote Bila Gejtsa, Džordža Soroša i farmaceutskih zlotvora koji u stvari samo čipuju goloruki srpski narod, Viktora Orbana i Stiva Benona.
Onda Medojević uzvrati Kneževiću pa kaže kako bi predložio premijeru Krivokapiću, da u pauzi brojanja para od šverca cigareta, ozbiljno razmisli o postavljenu Milana K. za ministra saobraćaja jer bi “znanjem i političkim iskustvom značajno doprinio radu” tog resora i same Vlade. Za neupućene, Milan je prvak u DF-a po radnim satima odrađenim na našim bilbordima odakle se smiješio brojnim crnogorskim saobraćajnicama i tako stekao ogromno iskustvo da sjutra može Aleksandru od Srbije najbolje da namjesti Luku Bar i autoput. Jer Elektroprivredu su već dogovorili predsjednik Borda EPCG i ministar inostranih poslova Srbije, iako nikom nije jasno kakve veze proizvodnja struje ima sa spoljnom politikom, osim ako se opet ne pozovem na Milana Kneževića koji bi rekao - to je isto kao da me pitate kakve veze ima upala pluća sa upalom mozga. Ili Nikola Selaković sa Sinodom SPC.
„Mislim da imamo nekoliko premijera iz sjenke. Dritan Abazović je zaustavio potpisivanje Temeljnog ugovora u Beogradu, a ministar finansija Milojko Spajić je takođe opstruirao potpisivanje tog dokumenta“, kaže Knežević.
Dakle, vrijeme je da Vlada dobije još jednog premijera iz sjenke. Andriju Mandića recimo, jer nije Andrija gori čoek od Abazovića i Spajića, plus - on bi odmah potpisao sve što mu se kaže u Beogradu. Objašnjava nam Milan K, recimo. Ili ovako: kad je mogao od Vulina da primi sablju za tragikomični Sedmi bataljon, Mandić onda može od AV prihvatiti bilo koji nalog. Zato, hvala Kneževiću na intervjuu u kom je objasnio, možda i nesvjesno, suštinu rekonstrukcije kako je vide u DF-u. I u Beogradu. Ispada, da se opet poslužim pjesnikom Milanom, da je aktuelna Vlada kao cunami dok bi rekonstruisana bila apokalipsa. Pa sad birajte.
Nažalost, Crna Gora je konstantno pred izborom između tumora na mozgu i tumora na pankreasu. I začudo, uspjela je par puta, 1997. ili 2006. na primjer, da izabere pravu stranu istorije. Tako je bilo i 30. avgusta 2020. Samo da još DPS to shvati. I njihov Vođa. Onda bi mu lakše išlo sa potpisima akreditiva za predložene ambasadore. Ovako, sve ostaje po starom. Da interese države mogu zastupati samo oni koji nikada nijesu radili protiv njih, odnosno njega, kao na primjer Dušanka Jeknić, Darko Pajović ili Miodrag Vlahović. Dok nepodobni i antidržavni elementi ostaju Milka Tadić, Džemal Perović ili Neđo Rudović... Svako minimalno informisan i pristojan zna da je razlika između prve i druge grupe kandidata kao između kancera jetre i bronhitisa, ili kao između Milana Kneževića i Mikija Spajića. Svima je to jasno osim DPS-u. I šefu države. Pleme njihovo snom mrtvijem spava još od Kongresa 2019, vjerujući da su neznanje, bahatost i korupcija idealan model za Crnu Goru, kao što je Alberto Fudžimori, negdje 1990. ubijedio Peruance da ih Mario Vargas Ljosa, nobelovac i protivkandidat za predsjednika, žestoko vrijeđa kada im kaže kako će od Perua napraviti Švajcarsku Latinske Amerike! “Mi Švajcarska?! Malo morgen,“ tvrdio je Fudžimori i pobijedio. Kao i Milošević, gotovo u isto vrijeme. I zato danas, tri decenije kasnije, baštinimo vrijednosti DF-a i DPS-a. Nema zdravog tkiva ni u DPS-u ni u DF-u, rekao bi Milan. Ili da parafraziram istog - preživjeli smo kancer mozga, teško ćemo i kancer pankreasa.
Posebno ako na jesen uđemo i u popis koji nam DF žarko želi. Ukoliko nam se i to prebrojavanje dogodi, predlažem Monstatu da kod pitanja nacionalnost, u zagradi, sitnim slovima, stave napomenu: popunjavaju samo oni sa upalom mozga. I dijarejom.
Kakve sve to veze ima sa Milanom Kneževićem i rekonstrukcijom Vlade. Pa ima. Jer upalu mozga i dijareju možete da preživite, ali Milana K. i DF - teško. A ako ne vjerujete, gledajte večeras opet, da citiram premijerku iz sjenke Anu Brnabić, „istorijsko obraćanje“ predsjednika Vučića u Ujedinjenim nacijama gdje će nam razjasniti sve što smo znali a nijesmo smjeli da pitamo: oko zločina u Bosni i Hrvatskoj kao i o tome kako on nije imao pojma da je neko i nekad pripremao rat u Jugoslaviji a kamoli da je znao ko će onomad da doleti iz Podgorice u Patrijaršiju i zašto. „Pojma nemam o čemu pričaju“, reče nam AV. Isti je moj osjećaj kada slušam njegovu marionetu Milana K. na temu rekonstrukcije.
Bonus video:
