Projekti malih hidroelektrana prouzrokuju velike društvene probleme, koji kao posledice imaju sukobe, spletkarenja, ucjene, razdore, prostore za korupcionaško-kriminalne aktivnosti, sitne politikantske manipulacije, ponižavanje našeg kulturnog nasleđa i nesagledive ekonomske i ekološke štete za sadašnje i buduće generacije.
Danas se oko projekata malih hidroelektrana igraju razne igre koje imaju za cilj lično profiterstvo i udar na razvojni pravac ekološke države, porodicu kao osnovnu ćeliju društva i pokušaj diskreditovanja onih koji žele zaštiti javni i interes budućih generacija.
Sve podjele na Balkanu uvijek su bile prostor za profitiranje određenih privilegovanih interesnih grupa, koje su, utisak je, zaštićene od sistema i kojima je sve dozvoljeno, isto kao što je nekima sve na prodaju.
U Crnoj Gori je aktivan 31 ugovor za MHE, sto znači da je taj broj elektrana i u fazi eksploatacije. Od 2010. do 2021. godine raskinuto je ukupno 14 koncesionih ugovora.
Potpuno je jasno da se projektima malih hidroelektrana koje imaju minoran, gotovo nevidljiv uticaj na energetsku stabilnost i nezavisnost, a potencijalno velike posledice po riječne i okolne ekosisteme, naročito kod ,,divljih” rijeka sa pitkom vodom, kao i održivi razvoj ruralnih krajeva, rizikuje nestabilnost u lokalnim zajednicama i nastavlja produbljivati jaz između grupice prebogatih i onih koji se svakodnevno bore za golo preživljavanje.
Rijeke su za građane Crne Gore od neprocijenjive vrijednosti i upravo je zato potrebno, prije svega, uraditi procjenu njihove ekosistemske vrijednosti i, shodno tome, a uz aktivno učešće javnosti, donijeti odluku o načinu njihovog vrednovanja, što podrazumijeva još mnogo toga sem korišćenja hidropotencijala za proizvodnju električne energije.
Nedopustivo je da u XXI vijeku, kada se za monitoring životne sredine u značajnoj mjeri koriste ICT alati, mi nemamo situaciju da nadležne institucije u realnom vremenu prate potvrđene stvarne podatke o kvalitetu vode, niti o protoku, čime bi se javnost poštedjela potencijalnog manipulisanja o obezbjeđivanju biološkog minimuma u vodotocima, koji su dati koncesionarima na višedecenijsku upotrebu.
Neshvatljivo je kako ni sami investitori, imajući u vidu sve kontroverze koje prate projekte malih hidroelektrana, kao ni obrađivači koji im rade studije procjene uticaja na životnu sredinu i nadležne institucije koje im daju potrebne saglasnosti, nijesu prepoznali sve rizike netransparentnog rada i pokušali da obezbijede da svoje poslovanje učine vidljivim javnosti u svakom dijelu koji se tiče uticaja na životnu sredinu.
Zbog toga smatramo da je javni interes preispitati sve date koncesije za male hidroelektrane, napraviti presjek trenutnog stanja sa svim ekološkim i ekonomskim parametrima, te upoznati javnost sa zatečenim stanjem, kako bi se spriječile posledice i pokušalo ispraviti ono što se ispraviti može.
Na samom kraju, uz zadovoljstvo što smo upoznali iskrene i nepotkupljive saborce za naše rijeke, kojih ima u svakoj građanskoj inicijativi koju smo podržali, razumne investitore koji su prepoznali nepovoljan investicioni ambijent zbog pogrešne politike krovnih donosilaca odluka, poručujemo svima koji traže način da svoj lični profit stave iznad javnog, koji pokušavaju da diskreditovanjem organizacija civilnog društva profitiraju u partijskim krugovima, ili su žrtve ucjena i pritisaka, da rijeke u Crnoj Gori vrijede borbe i da će one u ekološkim organizacijama uvijek imati iskrene zaštitnike, jer mi prepoznajemo svu njihovu ljepotu i potencijal, kao i snagu njihove ,,divljine”.
Autor je jedan od osnivača i direktor Ekološkog pokreta Ozon
Bonus video:
