Sa protokom godina i decenija, sve dalje smo od proklamovanog cilja da „pacijent treba da bude u centru zdravstvenog sistema“. Često pišem o crnogorskom zdravstvu, sa akcentom na deficit medicinskog kadra, smještajnih kapaciteta i opreme, neuspješnu reformu primarne zdravstvene zaštite, prednosti i nedostatke elektronskog zakazivanja pregleda, i tome slično. Pišući o ličnim doživljajima na putu kroz zdravstveni sistem, žrtvujem sopstvene „tajne“ da bih, na ličnom primjeru, javnosti prezentovala probleme sa kojima se pacijenti susreću. Sve u dobroj namjeri i želji da se problemi ublaže ili otklone, kroz reforme koje traju!
Pacijente raduje najava izmjena u elektronskom zakazivanju specijalističkih i supspecijalističkih pregleda, koje je najavila direktorka KCCG. Bili bi pošteđeni suvišnih “šetnji” kroz tokove dijagnostike, a kontrolni pregledi bi prešli u nadležnost samih doktora. Primjera radi, nedavno su mi, za kraj avgusta zakazanu redovnu godišnju kontrolu, tehničari pomjerili u vanredni termin, skoro tri mjeseca ranije. Umjesto da potrebno snimanje i razgovor sa doktorkom obavim u istom danu, u Podgoricu sam putovala dva puta, (neudobnim autobusima, na tropskim vrućinama). Čak prije uvođenja elektronskog zakazivanja kontrolne preglede smo završavali istog dana, zbog prirode bolesti i uštede na putnim troškovima.
Stara narodna izreka “koga je moliti, nije ga ljutiti”, zbog čega svi podižemo prag trpljenja, ne mora da bude aktuelna tamo gdje postoji razumijevanje među ljudima. Svi doktori su i sposobni i spremni da svojim profesionalnim i ljudskim odnosom prema pacijentima, ublaže njihovu ljutnju, negodovanje, djelomično i umor, ali osjećaj nepravde i poniženja, koji se svima kroz sistem nameću, teško je eliminisati. Pretpostavljam da supspecijalisti u KCCG nijesu srećni što rade u dane vikenda, ali maksimalno nastoje da razumiju “sekundarne” probleme pacijenata, kao što pacijenti razumiju i poštuju njih.
Tamo gdje rade ljudi “imuni” na probleme drugih, a u zdravstvu ih nije mali broj, pacijenti često bivaju izloženi nepotrebnim hodanjima, višesatnom čekanju i drugim neprijatnostima. Pored uvećanog obima posla, kriva je loša organizacija rada u ambulantama i službama. Prisjećam se mojih srećnih, sada davnih godina, kada su me nadređeni učili da je “ dobra organizacija pola posla”. Nakon obavljene skener dijagnostike u nikšićkoj radiologiji, za nalaz sam išla četiri puta, bez obzira što je moje zdravstveno stanje podrazumijevalo strogo mirovanje pod terapijom neurologa. Poznata mi je činjenica da ne raspolažu sa dovoljnim brojem radiologa, ali ih niko ne tjera da budu neodređeni kada ti kažu “dođi preksjutra, “naleti iduće sedmicei”, “sačekaj koleginicu” i tome slično. Svi su jako ljubazni, ali ponekad izgleda bez osjećaja za zdravstveno stanje pacijenta. Kao da se na skener dijagnostiku upućuju zdravi ljudi?!
Bonus video:
