U jednom od Markesovih kultnih romana (Pukovniku nema ko da piše), posle dugog čekanja, Pukovnik ipak, nakon petnaest godina čekanja, ne dobija penziju. Na ženino pitanje: „Šta ćemo sad jesti?", odgovara rečenicom koju je dugo spremao: „Ješćemo govna!"
Par decenija prije Markesa, dakle nije bio inspirisan poznatim Kolumbijcem već antikomunističkom Amerikom, Svetozar Vukmanović Tempo, Titov prvak, porijeklom iz Reževića, neposredne blizine Kraljičine i plaže Miločer, poručio je neprijatelju - “Ješćemo travu".
Prošle su decenije, Markes je stigao i u naše knjižare, ali sumnjam da je Branko Kostić držao do takve literature. Šef tadašnjeg Predsjedništva SFRJ, države u nestajanju, vatreno je ismijavao “nepravedne sankcije” mrskog Zapada i na ovaj način: “Ješćemo korijenje”. Što je bila samo montenegrinska verzija mnogo suptilnije poruke njegovog šefa iz Požarevca (Miloševića): “Srbija se saginjati neće”.
Rečenica “Ješćemo travu” je, zapravo, hipnotička, zaključuje Dž. K. Kuper, koji u svom Rečniku simbola o travi govori kao o simbolu potčinjenosti. O ponosu onih koji pasu. Dakle, riječ je o potčinjavanju podanika. Vladari nam, u stvari, poručuju: „Ćuti i pasi".
I tu dolazimo do (velikog) Aleksandra od Srbije. Koji je, siguran sam, čitao i Kupera, dok Markesa zna napamet, pa su duhoviti kritičari jednu njegovu svađu sa prestolonasljednikom Karađorđevićem oko neplaćenih računa za struju Belog dvora, prokomentarisali riječima: “Plati pa pasi”.
Nakon trave i korijenja, ovih dana smo došli do piva i ćevapa u Miločeru. Za jedan euro. Naš Milo slabo čita ali se trudi da stilom makar ne zaostaje za Vučićem. “Plati pa pasi”, mogla bi biti poruka koju nam je predsjednik poslao ovih dana kada je kazao kako je kultna Kraljičina plaža izložena ruglu, jer “neki koji su došli sa svojim ćebadima i suncobranom pokušavaju da otuđe zapravo nešto što nije njihovo”!
S jedne strane, sociološke ili etičke, pitanje za Đukanovića glasi: da li on vidi svoju odgovornost ako među “svima koji su došli sa ćebadima i suncobranom” ima dosta onih kojima, poput Markesovog junaka, kasni penzija?! Ili kao da kasni - jer od one koju zahvaljujući Vladi primaju redovno, mogu živjeti desetak dana. Dok ostatak mjeseca - jedu travu. Da ne citiram Gabrijela.
Biće onih koji će kazati da je to populizam i da Kraljičina plaža nije za svakog Crnogorca (ili Srbina), kao što ni Monte Karlo nije za svakog Francuza, a Dubai za svakog Arapina. I baš takvu poruku šalje organizovana propagandna grupa, a onda je od nje preuzima i sam predsjednik, tretirajući problem kao klasni (kapitalizam i socijalizam) i isporučujući račun aktuelnoj vlasti. Što državnoj, što lokalnoj. Da bi onda saznali kako su naše časne plaže, ponos Crne Gore, u stvari u nadležnosti Đukanovićevog strateškog investitora, Statisa. Ko god se krio iza njega. Ne mislim na Mila nego na Puu, Šinavatru i koga već. Darka Pajovića, recimo?!
Kao šef partije Đukanović možda može da bude na strani investitora a ne na braniku države, ali kao predsjednik Crne Gore nema izbora. Što znači da je umjesto advokatisanja Statisu, čak ohrabrivanja da nas tuži sudu u Londonu i traži basnoslovnu odštetu, trebalo da privede Grka u kabinet i kaže mu - plati pa pasi. Što bi bila samo metafora - ako ćeš da ubiraš zaradu i profit sa naše njive, moraš da poštuješ njenog vlasnika, ovu državu dakle.
Umjesto toga, pošto je Đukanović uputio ukor državi, to jest Vladi, a ne investitoru, Statis je skoknuo do Beograda da bi nam se kasnije hvalio kako ga je Vučićev mali od kužine Goran Vesić srdačno dočekao i otvorio vrata za njegove buduće investicije. I sve to nam Grk poručuje preko Vučićeve televizije u Crnoj Gori (A1). Ignorišući tako brojne propagandne platforme u sopstvenom vlasništvu. Postoji mala vjerovatnoća da je Statis otišao na noge AV i bio primljen tamo bez pretresa i višesatnog zadržavanja na aerodromu, a da Đukanović nije znao za taj put i planove svog strateškog investitora. Opet, teško je vjerovati da predsjednik nije naučio lekciju iz višegodišnje strasne veze sa Aleksandrom od Srbije koja ga je koštala vlasti. I da mu je stalo do obnavljanja veza sa srpskim Voždom. Iako je u politici sve moguće, čak i to da Vučić dodijeli novi orden Mandiću, za koga je koliko juče, neformalno i iza kulisa, tvrdio da je profesionalni Srbin i da ga puno košta.
Ali, nije to tema ovog teksta. Ovdje je pitanje otkud pivo, ćevapi i ćebad, a na kraju krave i prava paša, ispred Miločera i “Kraljice”, kada je isti ovaj DPS, sa nepomenikom Pajovićem, dao Statisu sva ta čudesna mjesta i naš najveći brend, na korišćenje i upravljanje nekoliko narednih decenija. Ispada, u stvari, da bi Statis trebalo da pokupi svu ćebad, šatore i konzerve piva koje su ostale nakon “svih njih”, a da Pua i Šinavatra zajme one krave ispred Miločera, i tako privedu kompleks namjeni. U protivnom, tjeraju nas na paranoične zaključke tipa da i one sa ćebadima i šatorima, i one sa pivom i ćevapima, čak i same krave, dovode isti ovi investitori, ili ih ohrabruju da dođu u baš takvom izdanju kako bi isprovocirali “snagu države” (opet DPS)?! Što bi bio jedan od krunskih dokaza Statisu na arbitraži u Londonu kako su “svi oni”, u ovom slučaju državni organi, došli tamo “da otuđe nešto što zapravo nije njihovo”.
Ovakvim iskazima predsjednik države se preporučuje Statisu za idealnog svjedoka sjutra na Sudu. Protiv sopstvene države. Koju nam je stvorio, kako kažu DPS i ostala posluga. I u kojoj se, uprkos njihovoj politici, i dalje 45 odsto građana izjašnjavaju kao Crnogorci, a samo 7 odsto bi sjutra glasalo za obnavljanje zajednice sa Srbijom. Među Đukanovićem podanicima ima onih koji nemaju ni za ćebe i suncobran, ni za ćevape i pivo od jednog eura, jer od desetog u mjesecu jedu korijenje. A nije moralo biti tako da DPS nije jeo govna. Praveći privatnu a ne građansku državu i šurujući deceniju sa Vučićem koji im sada poručuje - pasite slobodno, ja ću da platim.
Bonus video:
