I dalje se turisti voze brodićima koji staju redom na plaže da pokupe nove putnike. Kad se primiču, sklanjaju se plivači i posjetioci naše prekrasne obale. Stanice su Bečići (Rafailovići i podno staroga Belvija), Slovenska plaža, pa Mogren, Havaji (Sveti Nikola), a zatim se brodići motaju oko Svetog Stefana i nazad, u krug. Čitav dan plove, a posada baca fore sa raspalih zvučnika.
Putnici pare oči. Dive se sa distance, zamišljaju kako li je na Svetome Stefanu boraviti, večerati, kockati ili makar osoliti dupe.
Kad god bi prolazio brodić sa turistima pored Kraljičine plaže, narod nagrne na jednu stranu, da vidi tu plažu, a vlasnici broda apeluju na ljude da se rasporede pravilno, da se brod previše ne naginje na jednu stranu. Ali želja ljudi je bila da bace makar pogled na tu ekskluzivnu plažu, kao na kakvo zabranjeno voće.
Dok su se u piku sezone ljudi tiskali na ostalim plažama od Ulcinja do na kraj Boke, dok je na skoro svakoj plaži vladala situacija “peškir na peškir“, na Kraljičinoj plaži kupalo se svega nekoliko ljudi. Skoro prazna, a nije nudistička. Čija li je onda? Dugo su je neki bez pardona, s pravom zvali “Milova plaža“. Jer, zna se ko je tamo mogao da se osoli. Samo oni bliski, oni kojima rigorozno obezbeđenje dozvoli da uđu. Nomen est omen, kao jeste kraljičina, ali nadimak nekad govori više od naziva.
Malobrojna elita je uživala, a sirotinja je mogla da čini ono što su im sa čuvene majice poručivali sinovi elite, političara, sudija i biznismena. Sada je plaža doživjela da na nju siđe narod. Da pobode suncobran, namaže se i uskoči u vodu.
Predsjednik se ponaša kao da mu je neko oduzeo omiljenu igračku, summer toy. Krivo mu je, pa mu smeta što je nekad uređena plaža postalo mjesto gdje se jedu ćevapi za euro. Reče čovjek koji je ponikao u Komunističkoj partiji, a sada rukovodi “demokratskom partijom socijalista”!
Jeste uređena bila plaža, ali šišati travu redovno i grebuljati pijesak nije neki veliki posao. Dobro reče Jakov Milatović kod Komnenića, Porto Montenegro i Luštica Bay su mjesta koja su nikla skoro iz ničega i to jeste kreiranje brenda. Kraljičina plaža bila je divna i prije Mila. Nije je on stvorio, on je odbrendirao.
Pravo da se bune imaju samo Paštrovići. Oni su donirali, gradili, čuvali. I njima je oduzeto i vlasništvo, kao i pravo da se makar kupaju na toj plaži. Ako smo zaista otvorena zemlja za turiste, bilo bi fer da budemo otvoreni i za naše ljude. Obične.
Naša elita ponaša se kao akteri iz serije Schitt’s Creek. Magnat je bankrotirao i sa porodicom morao da se preseli u raspali hostel na periferiji. Milioneri nikako da se naviknu na uslove u kojima živi sirotinja. Razlika je samo što je serija komična a likovi briljantno duhoviti, dok je naša elita tužna u svojoj pokondirenosti. Oni i dalje vole ćevape, a naručuju mušlje i brancin na silu.
Sigurno da ima sluđenih i zabrinutih glasača DPS-a koji more samo vide na RTCG, koji se i dalje brinu “đe se kupa“ sad gospodar. Brinu za uređenu plažu, bez svijesti koliko je njima more zaista bilo i jeste dostupno.
Bilo bi dragocjeno sprovesti anketu na temu “Koliko građana Crne Gore odlazi ljeti na more“. Osim onih koji žive na primorju, vjerovatno vrlo malo. Daleko je more, iako je blizu.
Bonus video:
