Region Zapadnog Balkana se tokom prethodnih decenija suočavao, a i danas se suočava, sa demografskim problemima. O tome naročito svjedoči podatak da se broj ukupno radno sposobnog stanovništva na Zapadnom Balkanu smanjio za gotovo pola miliona u poslednjih pet godina. Ovom scenariju nije doprinio samo negativan prirodni priraštaj stanovništva, već i brojni faktori, uglavnom politički i ekonomski koji su oblikovali pomenute tokove, a naročito trend odlaska mladih ljudi sa naših prostora.
Crna Gora je najviše napredovala u procesu pregovora sa Evropskom unijom, ali ipak djeluje da taj napredak još nije donio konkretne rezultate na terenu i svakodnevnom životu koje bi osjetili građani a prije svega mlade generacije. Naprotiv, poslednje istraživanje Vestminsterske fondacije za Zapadni Balkan je pokazalo da je oko 70% mladih razmišljalo o odlasku iz Crne Gore.
Zašto mladi odlaze iz Crne Gore i regiona je vrlo kompleksno pitanje, ali ono što je ipak vidljiva činjenica jeste da su mladi sve manje spremni da čekaju neko bolje vrijeme i da se, posebno u vremenu većih mogućnosti i veće povezanosti sa razvijenijim državama, odlučuju za taj korak kako bi jednostavno ostvarili svoje potencijale. Svakako da ovu spremnost na odlazak ne možemo pripisivati samo činjenici da su mladi uglavnom “nestrpljivi”, već mnogo prije tome da im iskustvo govori da već previše generacija “čeka” i još uvijek nije “dočekalo” to bolje vrijeme.
Odlazak mladih je problem koji, nažalost, ugrožava supstancu države, odnosno njene temelje i njenu budućnost. Ne reagujući na pravi način, samo pokazujemo da ne shvatamo i ne razumijemo na pravi način frazu “mladi su budućnost”. Odlaskom mladih ljudi iz regiona, naše zemlje gube svoj osnovni razvojni potencijal, gube svoju produktivnu supstancu. Jednostavno bez mladih - mi nemamo budućnost.
Ipak, ukoliko pogledamo stvarno stanje danas vidjećemo da postoje brojne druge teme koje su u fokusu i koje, nažalost, uzimaju ogromnu energiju koja bi mogla biti stvaralačka. Interesantno je da mladi ne odlaze isključivo zbog ekonomske situacije, što svakako jeste jedan od dominantnih razloga. Mladi ljudi odlaze i zbog osjećaja nesigurnosti i nestabilnosti, pravne, političke i ukupne društvene.
Ono što u Crnoj Gori dodatno opterećuje ovo pitanje jeste rast tenzija na društveno - političkoj sceni poslednjih godina koji sigurno ostavljaju značajan efekat na mlade ljude. Zarobljenost u retorikama podjela, nacionalizama i vraćanja u prošlost, a posebno konfliktne periode iz prošlosti na način da se podstiču podjele, ima ogroman uticaj na mlade. Upravo jedna od posljedica je i njihovo odbjanje da dalje prisustvuju tome i budu dio zapadnobalkanskih zabluda, već se jasno i u sve većem broju odlučuju na odlazak.
Na svim društvenim akterima je velika odgovornost da shvate da se što snažnije i otvorenije moramo uhvatiti u koštac sa ovim problemom jer vrijeme u ovom slučaju nije naš saradnik. Jedan od načina je investicija u mlade ljude kroz pružanje što većeg broja prilika za njihov lični i profesionalni razvoj a posebno izrastanje u aktivne i odgovorne članove zajednice. Ovdje je posebno važan aspekat pružanja šansi mladima za regionalnu mobilnost, međusobna upoznavanja i interkulturalni dijalog i učenje. Na ovaj način možemo raditi na izgradnji budućih generacija, koje će imati jasnu viziju Zapadnog Balkana koji živi u miru, saradnji, povjerenju a na kraju i ekonomskoj stabilnosti i prosperitetu jer jedino takav region je bolji region po mjeri mladih i on upravo počinje upravo sa mladima.
Autor je angažovan u Regionalnoj kancelariji za saradnju mladih- RYCO kao šef kancelarije u Crnoj Gori
Bonus video:
