PANDEMIJA

Moguće je da ćemo najgore od pandemije uskoro ostaviti u retrovizoru

Koliko je vjerovatno da će se pojaviti novi agresivniji soj? O kakvoj se prijetnji radi?

7237 pregleda 3 komentar(a)
Foto: Reuters
Foto: Reuters

Broj oboljelih od kovida-19 u Velikoj Britanija pada, sve je bliži kolektivnom imunitetu, a čak i najpesimističniji epidemiolozi vjeruju da je najgore od pandemije iza nas.

Jedna stvar, međutim, još uvijek brine cijeli svijet - nove mutacije koronavirusa SARS-CoV-2. Borbu Velike Britanije protiv koronavirusa već su dva puta značajno omeli mutirani sojevi korone. Prvo je žitelje Otoka nešto prije Božića 2020. napao alfa soj, koji se proširio iz engleskog grada Kenta, a onda se u proljeće 2021. Britanijom proširio delta soj koji je uvezen iz Indije.

Zato se danas svaka pozitivna ocjenu epidemiološke situacije daje s ogradom.

Britanski premijer Boris Johnson obećao je da se nedavna odluka o ukidanju lockdowna neće mijenjati, ali samo se ne pojavi neki novi soj koronavirusa. Savjetnik britanske vlade za zdravstvena pitanja profesor Chris Whitty priznao je da će znanstvenici možda ponovno morati oglasiti zvono za uzbunu ako se pojavi agresivniji soj virusa SARS-CoV-2.

Koliko je vjerojatno da će se pojaviti novi agresivniji soj? O kakvoj se prijetnji radi?

Virolozi se nadaju da ta opasnost ne odgovara ranijim predviđanjima. Nitko, naravno, ne može ništa tvrditi sa sigurnošću. Stručnjaci nikako ne mogu isključiti mogućnost naglog zaokreta u borbi protiv koronavirusa jer se predobro sjećaju događanja u prosincu 2020. i travnju 2021. godine.

Neki su, međutim, spremni promoliti glavu iznad parapeta.

Paul Hunter, profesor zdravstvene zaštite na Sveučilištu Istočna Anglija u Engleskoj izjavio je da pretpostavlja “da neće doći do velike eksplozije novih sojeva”, kao i da “ su osobe koje opet upozoravaju na nove varijante su u krivu, barem što se mene tiče”.

Hunterov optimizam nije bez temelja. Dapače, utemeljen je na spoznajama o mutacijama virusa. Kada je SARS-CoV-2 prvi puta pred kraj 2019. godine prešao sa šišmiša na čovjeka, bio mu je to prvi susret s njegovim stanicama. Virus se primio za stanice, inficirao ih te potom umnožio. Nakon toga se počeo širiti među ljudima.

Gdje god dođe delta, ostali sojevi umru

Virus je u tjednima i mjesecima koji su uslijedili postajao sve bolji u repliciranju, a prilikom svake nove replikacije nastupile bi manje mutacije. Pritisak evolucije, odnosno prijetnja odumiranjem dovela je do toga su se mutacije koje su virusu olakšale primanje za stanice čovjeka najbrže proširile. Kada se u siječnju virus koji je potekao iz Wuhana proširio Kinom, svaki zaraženi zarazio je u prosjeku 2,6 osoba. U trenutku kada je stigao do Europe, njegov osnovni reproduktivni broj (R0) popeo se na tri. R0 broj alfa soj bio je četiri, a delta soja između šest i osam.

Međutim, taj proces ima svoje granice.

“Povećana prenosivost važna je u prvoj godini. No postoji maksimum kompatibilnih spojeva između virusa i ljudskog tijela”, rekao je Hunter. On kaže da su se četiri glavne varijante virusa oko kojih se svijet najviše brine i koje trenutno cirkuliraju pojavile u periodu od nekoliko mjeseci. Bilo je i drugih varijanti, no one se nisu utaborile poput ovih: “Kada se dosegne maksimum kompatibilnosti, novi se sojevi znatno sporije javljaju”.

Taj je proces opisan u članku koji je u svibnju 2019. godine objavljen u časopisu Nature Reviews Microbiology. “Evolucija virusa sadrži jedan lijepi paradoks. Ista ta čudesna sposobnost virusa da se brzi prilagodi novom domaćinu ... možda također pomaže stvoriti evolucijsku neaktivnost koja nastupa kod dugotrajnih odnosa između virusa i domaćina”, stoji u članku.

Virus mora moći nastaviti proces inficiranja, repliciranja i ponovnog inficiranja. Ako virus previše puta mutira, ako u evolucijskom smislu ode predaleko naprijed, izgubi mogućnost suživota s domaćinom. “Mogli bismo to ograničenje nazvati kavezom”, piše u članku.

Hunter vjeruje da je koronavirus došao do rešetki kaveza: “Mislim da će delta soj biti onaj koji je najkompatibilniji s čovjekom”.

Otkad se prvi puta pojavio, delta soj je ostao prilično stabilan. Podvrsta delta varijante koja se pojavila u Nepalu, a koja je sadržavala zabrinjavajuću dodatnu mutaciju, nije se daleko proširila.

Profesor virologije na Sveučilištu Nottingham u Engleskoj Jonathan Ball smatra “da virusi u svome razvoju često moraju birati koji će dio ojačati, a koji će dio pustiti da oslabi” te da oni “pronađu neku sredinu”.

Prilično zarazni delta soj je otjerao gotovo sve ostale varijante koje su bile prisutne u Britaniji. Devedeset i devet posto zaraženih na Otoku zaraženi su delta sojem. “Čim na neko područje dođe delta soj, svi ostali umru”, smatra Hunter.

Bijeg iz kaveza

Znači li to da je gotovo s mutacijama koronavirusa SARS-CoV-2? Ne baš. Prve mutacije utječu na zaraznost, a vođene su prilagodbom virusa na stanice čovjeka. Postoji, međutim, i druga vrsta evolucije - mutacija “bijega”. Ona je vođena prilagodbom virusa na imunološki sustav. Kako naša tijela uče ubijati virus, ili putem infekcije ili inokulacije, virus se prilagodi kako bi pobjegao onima koji ga žele ubiti.

Sojevi beta i gama, koji su se pojavili u Južnoafričkoj Republici i Brazilu, sadržavaju mutacije koje im dopuštaju da reinficiraju ljude i izbjegnu cjepiva. Delta soj se u manjoj mjeri također prilagodio kako bi izbjegao ubojice koje na njega šalje naš imunološki sustav.

Trebamo li se stoga bojati tih mutacija “bijega”? Cjepiva su, ipak, naš put prema kraju ove krize. Ako se pojavi nova varijanta virusa koja ih može potpuno zaobići, bili bismo na samom početku borbe protiv korone.

Šanse da će se to dogoditi u prilično male. Sva cjepiva protiv covida-19 koja imamo na dispoziciji su barem djelomično dobra u borbi protiv zabrinjavajućih varijanti virusa. Prema novoj studiji koja je provedena u Kanadi na 70 tisuća ispitanika, cjepivo AstraZeneca, cjepivo koje virus najuspješnije zaobilazi, nudi 50-postotnu zaštitu od simptomima popraćenih zaraza beta i gama sojevima nakon samo jedne doze. Zaštita koju pruža od bolničkog liječenja i smrti još je uvijek na 82 posto. Pfizerova i Modernina cjepiva nude još jaču zaštitu.

Varijanta koronavirusa koja bi cjepiva učinila beskorisnima morala bi napravili značajan evolucijski skok. Malo je vjerojatno da će se taj skok dogoditi, upravo zbog “kaveza” koji ograničava mutacije.

Cjepiva protiv covida-19 funkcioniraju tako što imunološki sustav čovjeka uče prepoznati šiljasti protein pomoću kojeg se SARS-CoV-2 prima za stanice. Virus od imunološkog sustava bježi tako što na suptilan način mijenja taj protein kako ga antitijela ne bi prepoznala. Iako virus može promijeniti taj protein, on i dalje mora moći obaviti svoju zadaću pa je broj promjena koje može pretrpjeti ograničen evolucijom. Što je virus dalji od originala, to je manje učinkovit u prodiranju u stanice čovjeka. Drugim riječima, ponovno se zabije u šipke kaveza.

Ples virusa i imunološkog sistema

A što ako ipak šmugne iz kaveza? Imunološki će sustav i dalje reagirati. Hunter vjeruj da će koronavirus SARS-CoV-2 svake tri, četiri ili pet godina doživjeti manje mutacije.

"Ako pogledate druge ljudske koronaviruse, uočit ćete te mutacije 'bijega'. To, međutim, ne znači da su svi ponovno izloženi zarazi. To samo znači da je virus malo otporniji na reakciju imunološkog sustava", ocjenjuje Hunter.

Anthony Fauci, imunolog i glavni savjetnik predsjednik Sjedinjenih Država Joea Bidena za medicinska pitanja, objavio je 2008. godine znanstveni rad u kojem je opisao kao je virus koji je 1918. uzrokovao epidemiju španjolske gripe nastavio kolati svijetom i nakon što je proglašen kraj epidemije. U prvih par godina epidemije ubio 50 milijuna ljudi u cijelom svijetu, danas ga se smatra relativno benignim. Povremeno dovoljno mutira da se tijekom zime njime zarazi veći broj ljudi, no imunološki ga sustav stavi pod kontrolu čim se, tako reći, sabere: “Virus gripe iz 1918. i njegovo potomstvo te imunost koju je čovjek razvio kako bi se s njima borio, već gotovo stotinu godina plešu složenu koreografiju. Partneri su još uvijek povezani i prate se u korak, unatoč tome što svaki pokušava voditi”.

Većina se znanstvenika slaže da covid-19 neće nestati. Više će generacija živjeti s njim. No, moguće je da će njegov život nalikovati životu španjolske gripe, ograničen kavezom koji je za njega izgradio njegov domaćin - čovjek. On će nastaviti svoju evoluciju, povremeno će mutirati, pa čak i pobjeći iz kaveza. Plesat će u zagrljaju s našim imunitetom.

Možda će delta soj biti najgori soj koronavirusa s kojim ćemo se ikad susresti.

Ako je tako, moguće je da ćemo najgore od pandemije uskoro ostaviti u retrovizoru.

(6yka.com; Jutarnji list; The Sunday Times)

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")